NESEBIČNA DOBITNICA VOLONTERSKOG OSKARA ‘Osjećam se kao da sam upravo dobila nagradu za životno djelo’

Volonterski Oskar za nju je, kaže, poput nagrade za životno djelo. I doista jest, s obzirom na to da je čak 35 godina svog života posvetila nesebičnom pomaganju drugima.

Puna je optimizma

U srijedu je bila toliko uzbuđena da u prvom trenutku, kada je začula svoje ime, nije mogla vjerovati da je baš ona izabrana. Super baka, kako je od milja zovu, 77-godišnja Anka Juričić, dobitnica je ovogodišnje nagrade Volonterski Oskar. Od ukupno dvije tisuće glasova građana ona je osvojila više od 40 posto. Većinu ljudi osvaja na prvu. Iako je gotovo u osmom desetljeću, Anka je i dalje puna optimizma i snage da čini dobra djela.

- Prijatelj prijatelju pomaže. A ja ns sve ljude s kojima radim gledam kao na prijatelje. Neugodno mi je biti u centru pozornosti, ali hvala svima koji su dali glas za mene - poručila je najvrednija zagrebačka volonterka.

Svoju bi nagradu, kaže, najradije dala nekom drugom. Njezin je favorit, otkriva, bio finalist Tomislav Čleković (45), volonter udruge Krila za terapijsko jahanje, osoba s intelektualnim teškoćama i lišena radne sposobnosti.

Njezini suradnici imaju samo riječi hvale.

- Nikada nisam upoznala tako divnu osobu. Svima su oči zasuzile nakon njezina govora u Starogradskoj vijećnici. Osebujna je, drži jako do sebe i evo i dandanas šije sebi odjeću - istaknula je Gorana Karabatić iz Doma za starije osobe Trešnjevka, gdje je dobitnica Anka Juričić u 2015. godini ostvarila oko 760 sati volontiranja, a tamo je desetak godina.

Svoju, kako kaže, životnu nagradu proslavila je uz kavu i kolače. Volontira jer želi pomagati najpotrebitijima, jer stvara nova prijateljstva i jer se i ona tako obogaćuje, neprestano razmišljajući je li dovoljno napravila, i je li mogla više. Na pitanje do kada planira volontirati, 77-godišnja Anka poručuje: “Do god bude mogla i dok ima potrebitih”.

Proživjela je svašta

Korisnicima Doma za starije danas pomaže, popravlja odjeću, donosi namirnice i lijekove, vježba s njima, razgovara... A prije toga, dodaje, proživjela je svašta.

Tijekom rada u Dječjem domu u Nazorovoj pomogla je jednoj djevojčici, ostavljenoj, traumatiziranoj, slomljenoj i tužnoj. Bila je bez oslonca i bez samopouzdanja. Anka joj je pokušala prikazati ljepšu stranu života. Pravila joj je društvo, razgovarala s njom, rješavala školske zadaće i pružila ruku potpore kad god ju je djevojčici trebala. Pomagala je i liječenom alkoholičaru koji je dotaknuo dno, ostao bez obitelji, krova nad glavom i svega ostaloga.