MEĐUNARODNI SAJAM GRAMOFONSKIH PLOČA U ZAGREBU Kao njihovi roditelji, tako i mladi, većinom između 20 i 30 godina, danas kupuju vinilke

Vinil se nije vratio na velika vrata. Ali na mala jest - kaže nam Darko Mikulec, vlasnik trešnjevačkog Woodstock Record Shopa, a ujedno i organizator Međunarodnog sajma gramofonskih ploča Zagreb, čije se drugo izdanje u nedjelju održava u sportskoj dvorani Klasične gimnazije u Križanićevoj.

Okupit će se 30-ak izlagača iz Hrvatske, ali i Italije, Slovenije, BiH, Austrije, Nizozemske, Njemačke, Srbije... Na jednom će se mjestu naći oko 30 tisuća ploča.

S poda na stolove

Ovaj bi sajam mogao postati najvažniji zagrebački, ako ne i hrvatski, događaj vezan uz gramofonske ploče. Plan je da se održava svaka tri mjeseca, pa smo u njegovu Woodstocku posjetili gospodina Mikuleca, kojem u tom malenom record storeu pomažu njegova djeca Martin, Ien i Klara. Upravo su mladi, srednjoškolci i studenti koji imaju godina otprilike kao njegova djeca postali najčešći kupci ploča, kaže nam Mikulec. Njegovu tvrdnju o povratku vinila potvrđuju i brojna istraživanja, prema kojima će ploča u 2019. nakon 40 godina u značajnoj mjeri prijeći prodaju CD-a te ima tendenciju godišnjeg rasta od desetak posto.

Tomislav Krišto / CROPIX

- Kako su njihovi roditelji nekada kupovali ploče, tako ih mladi kupuju danas. Većinom su to ljudi u dobnoj skupini od 20 do 30 godina. Možda su i naslijedili tu ljubav od roditelja. 80-ih je godina bilo normalno da svi doma imaju kolekciju. To su takozvane građanske kolekcije, koje su u prosjeku imale stotinjak komada. Obično je tu bio red klasike, red zabavne muzike, red rocka i red jazza. U svakom slučaju, gramofonske su ploče ponovno u trendu, zbog čega je Zagreb zaslužio sajam ovoga tipa. Često u šali kažem da je to način na koji će se ploče s poda dići na stolove. To je način da službeno ovjekovječimo povratak najvjerodostojnijeg nosača zvuka - kaže Mikulec.

Ploča je, smatra, i zaslužila povratak. - Ako imate dobar gramofon, ona je neupitno najbolji izvor analognog zvuka. Po svojoj toplini, čistoći, spektru i punoći zvuka još uvijek nema konkurenciju. Mladi su danas sve obrazovaniji, gotovo se nitko ne može zaposliti bez fakulteta. Vjerujem da upravo kroz to obrazovanje sami dođu do toga da im je ploča potrebna. Svaka je ploča, zapravo, muzička knjiga. Ljudi to skupljaju, žele imati u svojem vlasništvu, staviti doma na policu, baš kao što činimo s knjigama - priča Mikulec pa nastavlja: - Danas je sve dostupno za download na internetu, a, baš kontrastno tome, fizički zapisi su sve više cijenjeni. I knjige se mogu skinuti u digitalnom obliku, pa je Interliber svejedno posjećeniji nego ikad - tumači nam.

On je, inače, vlasnik nekoliko tisuća ploča. Bez njih 400 do 500 najposebnijih, kaže, ne bi mogao živjeti, a ostale su konstantno u optjecaju. Neke su mu doma, a neke u trgovini. U ploče se zaljubio još 1974., kad je sa 12 godina prvi put ušao u Jugoton. - Odmah sam rekao majci da želim biti prodavač ploča - prisjeća se. Upravo su vinili iz vremena kad se on zaljubio u njih, smatra, najbolji.

Stonesi u Hrvatskoj

- Stare ploče uvijek imaju bolji zvuk. Radi se o kvalitetnijem vinilu i strojevima koji su ga oblikovali. Beatlesi koji su tiskani danas nisu toliko dobri kao ploče iz 60-ih - kaže. Osim što vrijedi pravilo “što starije, to bolje”, još je nekoliko sitnica po kojima se može ocijeniti kvaliteta ploče; ne smije biti ogrebotina jer onda nastaje pucketanje u zvuku, no najveći je neprijatelj ploča zapravo toplina. One se pod visokom temperaturom izvitopere. Važno je gledati i očuvanost cjelokupnog pakiranja. Prva izdanja u većini su slučajeva na daleko većoj cijeni nego sva ostala. I, naravno, vrlo je važno o kojem se izvođaču i albumu govori.

- Najviše je tražen rock 80-ih. Volim ga nazvati beskompromisnim rockom. Tu su kultne grupe s ovih područja poput Azre, EKV-a, Haustora, Filma... Iskreno, vrlo mi je čudno što ljudi ne traže toliko klasičnu glazbu, ne znam to objasniti. No, jasno mi je zašto ne postoji tolika potražnja za zabavnom glazbom. Svi doma još uvijek vjerojatno imaju singlice Miše, Tereze, Šerfezija, Olivera ili nekoga drugoga tog ranga izvođača koje su skupili njihovi roditelji.

Mislim da ne postoji podatak koliko je njihovih ploča izdano, no ja sam uvjeren da se radi o milijunima. Dok je Jugoton postojao u Dubravi, tvornica ploča je radila 0-24. Zbog tako velike količine Mišinu ploču koja na sebi čak ima i potpis prodajem za samo 70 kuna - priča Mikulec pa dodaje zanimljiv podatak da je posljednja ploča u Jugotonu (odnosno tada već Croatia Recordsu) proizvedena 1994., a radilo se o govoru koji je papa Ivan Pavao održao na hipodromu za svojeg posjeta Zagrebu.

Darko nam objašnjava da je Jugoton bio iznimno važan za kulturu u Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji jer se radilo o tvrtki koja je vrlo ažurno pratila korak zapadnih trendova. - Stonese se moglo kupiti u Hrvatskoj već nekoliko mjeseci nakon što bi izbacili album. Generacije su odrasle na tim pločama, imali smo kontakt sa Zapadom - kaže.