Bivši glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić i sama Matica hrvatska proglašeni su krivima zbog utaje poreza. Prema nedavnoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Lukić je od 2006. do 2010. godine organizirao isplate honorara suradnicima putem fiktivnih studentskih ugovora, iako je bilo riječ o osobama koje su za Maticu hrvatsku obavljale poslove, a ne o studentima. Na taj je način zaključeno ukupno 176 studentskih ugovora, preko kojih je isplaćeno 527.990,50 kuna.
Takvim je postupanjem izbjegnuto plaćanje poreza na drugi dohodak i prireza u ukupnom iznosu od 220.932,61 kune, čime je Matici hrvatskoj pribavljena nepripadna materijalna korist.
Lukić je zbog svega osuđen na deset mjeseci zatvora, no izrečena mu je uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine. To znači da kaznu neće morati odslužiti ako u tom razdoblju ne počini novo kazneno djelo. Matica hrvatska kažnjena je novčanom kaznom od 2000 eura.
Tijekom postupka Lukić je odbacio odgovornost, tvrdeći da nije odlučivao o angažiranju osoba niti određivao koji će se poslovi plaćati putem studentskih ugovora. Istaknuo je da je u tajništvu Matice hrvatske tada radilo tridesetak zaposlenika i četiri do pet voditelja službi, koji su organizirali poslove i brinuli o njihovoj provedbi. Upravo su oni, tvrdi, pripremali dokumentaciju i ispunjavali ugovore, dok je on uglavnom potpisivao već pripremljene dokumente.
Naglasio je i da nije potpisao 116 ugovora te da je ključne poslovne odluke donosilo Predsjedništvo Matice hrvatske. Takav način plaćanja, ustvrdio je, godinama se smatrao uobičajenom praksom, a cilj mu je bio uštedjeti novac i omogućiti obavljanje većeg broja poslova. Praksa je, prema njegovim riječima, prekinuta 2010. godine nakon upozorenja da nije zakonita.
Odgovornost Matice hrvatske odbacio je i njezin predstavnik Ivica Nuić, koji je naveo da nema neposrednih saznanja o događajima iz spornog razdoblja. Istaknuo je da je riječ o nacionalnoj instituciji koja danas posluje uredno i podmiruje svoje porezne obveze. Izrazio je i nevjericu da bi osobe poput Igora Zidića, Stjepana Damjanovića i Stipe Botice svjesno sudjelovale u izbjegavanju plaćanja poreza.
No sud je, nakon razmatranja svih dokaza, zaključio da je Lukić ipak imao ključnu ulogu u spornom načinu isplate naknada. Iskazi svjedoka potvrdili su da su se studentski ugovori koristili za isplatu osobama koje nisu bile studenti. Tako je Gordana Linke radila kao tajnica Matice hrvatske, a naknada za njezin rad isplaćivana je preko ugovora na ime njezina sina i drugih studenata.
Slična praksa primjenjivala se i kod isplate Darinke Simić, koja je radila kao čistačica, dok su se njezine naknade isplaćivale preko ugovora na imena različitih studenata. Studenti su novac podizali sa svojih računa i predavali ga osobama koje su stvarno obavile posao. I ostali svjedoci potvrdili su da su se na isti način isplaćivale naknade za rad više drugih zaposlenika.
Sud nije prihvatio Lukićevu obranu da je samo potpisivao dokumentaciju koju su pripremali drugi zaposlenici. Posebno nakon iskaza tadašnjeg tajnika Marinka Miškovića, prema kojem je Lukić znao za takvu praksu, davao upute i imao ključnu ulogu u kreiranju poslovne politike Matice hrvatske. Prihvatio je, međutim, njegovu tvrdnju da je cilj takvog načina isplate bio uštedjeti novac, ali je zaključio da se ta ušteda ostvarivala izbjegavanjem poreznih obveza.
Na presudu su se žalili i Zorislav Lukić i Matica hrvatska. Inače, riječ je o ponovljenom suđenju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....