KAKO JE DJELATNIK ZGPARKINGA SPASIO DIJETE (2) 'Dječak je plakao, a roditelji su izgubili ključ i izbezumljeno trčali okolo...'

Dvogodišnji dječak bio je vezan pojasom u autosjedalici, a njegove male, suzne oči prestrašeno su pogledom tražile majku. Nije se mogao pomaknuti, ostao je sam u autu, nije shvaćao što se događa.

Za to su vrijeme njegovi roditelji panično trčali oko auta i tražili pomoć. Ključevi od auta ostali su u vozilu, a prestrašeno dijete u sjedalici. Pokušavali su ga tješiti preko prozora, istodobno tražeći način da otvore vrata. No, dječak je vidio paniku u njihovim očima, zbog čega je plakao još jače. Spas za ovu obitelj bio je kontrolor parkirališta Dražen Kuruz, djelatnik Zagrebparkinga, koji je pritrčao uplašenim roditeljima u pomoć.

Pritrčali u panici

Cijela se drama dogodila prekjučer u Kamaufovoj ulici. Otac i Dražen Kuruz pokušavali su na bilo koji način otvoriti vrata vozila i pomoći uplakanom djetetu.

- Djetetova agonija trajala je dvadesetak minuta - ispričao nam je kontrolor.

Roditelji, za koje kaže da ne zna odakle su, prišli su mu zbog uniforme jer su smatrali da zna neku posebnu metodu za otvaranje vrata. Otac je s njim cijelo vrijeme pričao hrvatski, dok je s djetetovom majkom komunicirao na engleskom, zbog čega smatra da su možda bili stranci.

U cijeloj strci, kaže, nije stigao zapamtiti tablice, ali ni model vozila, sjeća se samo da je vozilo bilo sivo i dugačko. Rješenje, odnosno spas pronašli su sasvim slučajno. Primijetili su da su stražnja vrata automobila djelomično odškrinuta te kad bi imali nešto tanko i dugačko, mogli bi dohvatiti gumb za otključavanje vrata kod vozačeve sjedalice.

- U jednom lokalu sam primijetio šipku za zatezanje tende. Sjetili smo se da bismo mogli progurati šipku kroz otvor u vratima i tako pokušati doći do gumba koji otvara vrata. Gospodin ih je vukao, a ja sam polugom pokušao dohvatiti gumb. Nakon dvadesetak minuta napokon smo uspjeli - ispričao nam je Dražen Kuruz.

Poslali pismo zahvale

Ništa ne sluteći, nastavio je svojim putem. Međutim, roditeljima je njegova pomoć itekako puno značila. Sjeli su za računalo i Upravi Zagrebparkinga poslali e-mail.

“Velika, velika hvala kontroloru Zagrebparkinga koji je u Kamaufovoj ulici nesebično priskočio u pomoć, ostavivši svoj posao sa strane, ne bi li pomogao izbaviti moga dvogodišnjeg sina iz zaključanog automobila - velika mu hvala što je svoju sposobnost, iskustvo i dobru volju upotrijebio na najbolji mogući način, s najboljim mogućim završetkom, ne oštetivši pritom ni sam automobil. Da više ovakvih ljudi postoji, ovaj bi svijet bio bolje i sigurnije mjesto za sve nas. Pozdravljam njega i sve vas iz Zagrebparkinga - danas ste se iskazali!”, napisao je anonimni građanin kojemu je spašeno dijete.

Draženu je ovo prvi slučaj da je iz automobila spasio dijete, no u sklopu posla sličnih slučajeva, u kojima vozačima treba pomoć, ima jako puno.

Često pomažu ljudima

Primjerice, često pronalaze ključeve u vratima automobila ili vozači ostavljaju otvorene prozore dok vani pljušti kiša. Sve to, smatra on, dio je njegova posla i nije mu teško priskočiti u pomoć. Međutim, postoji i ona crna strana njegova posla. Česte pritužbe građana, prijetnje i nasilje također su neizbježan dio koji on i njegovi kolege često moraju pretrpjeti.