Gnjili kišni dan u kojem se izmijenilo nekoliko godišnjih doba i “dedlajni” s povećom temom koja nikako da se zakotrlja znaju čovjeka potjerati u birtiju na kavu. S kolegicom iz kulture provlačim se između parkiranih autiju, u rukama nam polumokri papiri, gunđamo na sporadičnu kišu, gužvu, umor, kad - glasan cvilež.
Znala sam - u stotinku sekunde prohujalo mi je glavom - neki se mačić zavukao u motor automobila i vidjet ćeš sad dramu! Tako je i bilo.
Drama u Savskoj
Nažalost, spadam među one koje anglosaksonski svijet zove “cat person”, što najčešće znači izvlačenje malih, polubolesnih do solidno bolesnih mačjih nevoljnika iz raznih situacija, potom njihovo liječenje, pa udomljavanje.. Da, lijepa gungula. Po glasnoći dernjanja procijenih da je ovaj vrlo malen. Nekoliko se ljudi okupilo oko automobila, gledamo, saginjemo se, mjerkamo... Djevojka duge smeđe kose bi ga udomila, samo da ga je izvući.
Jana. Sandra. Drago mi je.
Cat persons odmah se “uberu”, narednih pola sata pilećom salamom mamimo nevoljnika. Kad društvance utihne, on se iskrade iz motora, s donje strane, i onako promrzao i gladan, krene na salamu. Jako je malen, stane ti u dlan, sivkaste tigraste dlake, još uvijek plavih očiju (što znači da ga je mama donedavno dojila). No, pružiš li ruku, pomakneš li se samo milimetar, hop, u sekundi je u motoru, u koji uskače odozdo.
Mali, izlazi van, mrmljam polunervozno. Prije nekoliko mjeseci imala sam sličnu situaciju, mačić na križanju Vukovarske i Savske tri tjedna se dernjao iz motora (desetak) automobila parkiranih pred ležećom zgradom. Iskočio bi tek toliko da promijeni automobil i uvlačio se u drugi. Stanari ga nikako nisu mogli namamiti van, jedni drugima su ostavljali depeše na haubi da im je mačić u motoru te da će ga zdrobiti ako krenu. Gotovo mjesec dana na posao su išli javnim prijevozom, taksijem... Već njušim istu dramu, a tako nemam vremena, mrmljam si u bradu.
Bankar u odijelu
Malac se iz drugog parkiranog automobila, prebacio u prvi, u motor novog bijelog Golfa. Protrčao je u djeliću sekunde. I zadernjao se da nas o tome obavijesti. Ali, van neće. Jana mora na fizikalnu terapiju. Ja ću na kavu u birc preko puta. Čujemo se još. Konobarica nije ni donijela narudžbu, u Golf sjeda vlasnik automobila. Čovjek je već okrenuo ključ u upravljaču, kucam mu na prozor: “Krenete li, zdrobit ćete mačića starog nekoliko tjedana”, brzo govorim.
Čovjek me blijedo gleda, otkud sad to.
Otvara haubu, automobil je nov s “gustim” motorom, tako da rukom odozgo ne možemo ništa. Ni odozdo. “Ma ne vjerujem, učinilo vam se”, kaže čovjek. “Nije”, nasmijah se. “Ma je”, kaže on, “stvarno se žurim”. Napravi korak prema prednjim vratima, kadli se mali dlakavac prodernjao da ga je čuo susjedni kvart. Okupilo se još troje ljudi. Nailazi kolega iz vanjske.
“Pa ne mogu vjerovat”, kaže čovjek, “žurim se, imam troje djece, ženi nosim kremenadle...”
Bankar je, na njemu odijelo, košulja, sve po propisu. Liježe na asfalt, gura ruku između gume i plastike, na prst je stavio komad pileće salame. Malac je provirio, ali ne može ga se dotaknuti, nema šanse.
Poruka pod brisačem
“Jao, sad sam mu vidio okice i njuškicu. Pa ne mogu ga zdrobit, a dođe li u vožnji pod remenicu motora, gotov je. Žao mi životinje, a može mi i štetu napraviti”, kaže čovjek.
Napravi dva koraka, zastane, otpuhuje. Ne vjeruje što mu se događa. Ženi šalje poruku da će kasniti s mesom za večeru.
“Zavukao mi se mačić od tri deka u motor, ne pitaj, nitko ga ne može istjerati”, tumači joj.
Ljudi dolaze i odlaze, pokušavamo, ne ide. Dvaput je bilo zamalo. Kad sve utihne, mačić promoli njuškicom na hranu, no čim mrdneš i malim prstom, već je natrag u bespućima motora. Igra živaca.
Bankar će na pivo.
Odlazimo na kratko piće, već je skoro osam navečer.
Ponovno odlazim do parkinga. Stanje nepromijenjeno. Vraća se Jana, pa njezina mama i brat. Mališan je nekoliko puta krenuo na zdjelicu s toplim mlijekom, no čim vidi i sjenu ruke kako ide prema njemu, hop, natrag je u motoru. Bankar posuđuje tuđi automobil, ne može vjerovati koji ćumez može izazvati uplašeno stvorenjce od nekoliko tjedana. Čekamo još malo, prošla je ponoć, gladni smo, umorni. Susjednim automobilima pod brisač stavljamo porukicu o mačiću, ako se prebaci u njihove motore.
“Mali, odlazimo, ne možemo te više čekati, već si mogao biti u toplome”, kucnem o blatobran bijelog Golfa.
Ispratilo nas je glasno, tužno cviljenje.
Dr. vet. med. Alen Jurca: Pazite, mačići su često pod haubom
Nije rijetkost da se mačići uvlače pod automobil. Boje se, nesigurni su, uplaši ih buka, i to im se čini najsigurnije mjesto.
Nipošto, ni u kojem slučaju, vozač ne smije upaliti motor auta. Vidio sam takve ozljede, mogu stvarno biti strašne, tako da je bolje mačku na sve moguće načine izvući van. Oko automobila treba biti mir. Trebaju se udaljiti svi ljudi jer dok god je buka, mačić sigurno neće izaći. Dozivanje “mic mic” neće u ovom slučaju upaliti. Mačiću treba dati prostora i kad bude mislio da je sam, on će napustiti motor.
Svake godine imam nekoliko slučajeva mačaka koje su se ozlijedile jer su se uvukle u motor, a vozač ih nije primijetio pa je upalio auto i krenuo voziti. Ne vjerujem da bi to itko napravio namjerno, ali ako mačka ne mijauče, nemoguće je znati da je unutra.
Kako ga izvući van? Ako se radi o malenom mačiću, on ne može nanijeti ozljede čovjeku, pa bi bilo dobro navuči rukavice, bilo kakve, zavući se pod auto ili ga čak podići na dizalicu, pa uloviti mačića i izvući ga iz motora na sigurno.