Hrvatska se ovog ljeta suočava s jednim od najtežih sušnih razdoblja. Mjeseci visokih temperatura, nekoliko toplinskih valova i gotovo potpuni izostanak oborina učinili su da hrvatske vode trpe značajna smanjenja vodostaja. Dok velike rijeke poput Drave i Dunava bilježe rekordne minuse, posljedice dugotrajnog manjka vode sve su vidljivije i na manjim vodenim površinama.
Zagrebačko gradsko jezero Bundek najsvježiji je primjer toga. Malo jezero, jedno od ukupno dva koja čine kompleks Bundeka, ovih je dana gotovo posve presušilo. Naši su fotoreporteri uspjeli snimiti fotografije koje pokazuju isušeno dno Malog jezera, po kojem se bez problema može prošetati do Velikog. Gdje je nekoć bila voda, sada se nalaze zaostali mulj, blato, šikarje i poneki lanac “nasukanih” jezerskih bova.
Povlačenje vode uzrokovalo je uginuće riba i školjkaša te otjeralo većinu stanovnika jezera. Stoga se postavlja pitanje: što presušivanje Malog jezera govori o njegovu vodenom režimu? Razgovarali smo sa stručnjakom koji ističe da za ovakvo nezapamćeno stanje jezera nisu krive isključivo velike vrućine.
Ovo nije prvi slučaj presušivanja
Ono što je nužno najprije istaknuti jest da ni Bundek, pa tako ni Malo jezero, nisu prirodna jezera. Ona su nastala iskopavanjem šljunka u savskim naplavnim naslagama, a službene stranice Grada Zagreba navode da je umjetno jezero oblikovano tijekom iskapanja šljunka za gradnju Mosta slobode. To vrlo važnim podatkom smatra prof. dr. sc. Hrvoje Meaški sa Zavoda za upravljanje vodama Geotehničkog fakulteta u Zagrebu.
- To je hidrogeološki vrlo važno jer se jezero nalazi u izrazito propusnim šljunčano-pjeskovitim naslagama zagrebačkog vodonosnika. Njegova razina stoga nije određena samo oborinama koje neposredno padnu na površinu jezera, nego je znatno snažnije povezana s razinama okolne podzemne vode - objašnjava.
DHMZ je 3. kolovoza objavio izvješće u kojem upozorava da su podzemne vode trenutačno na vrlo niskim razinama. Na hidrološkoj postaji podzemnih voda Mičevec na Savi izmjerena je razina od 100,72 m n. m., odnosno svega 60 cm iznad najniže razine zabilježene 2012. godine. Te iste godine, kao i 2022., zabilježene su najniže razine vode te gotovo presušivanje i Malog jezera. Ovogodišnje presušivanje, smatra Meaški, zato ne treba promatrati kao anomaliju.
- Gotovo presušivanje Malog jezera jest razlog za pažnju, ali ga zasad ne bih smatrao dokazom neke nove lokalne hidrogeološke anomalije ili katastrofe na Bundeku. Današnja suša djeluje na sustav koji i dalje nosi posljedice dugotrajnih morfoloških i hidrogeoloških promjena, ali ne bih tvrdio da se korito rijeke Save kod Zagreba danas kontinuirano produbljuje kao što je to bio slučaj do početka 1990-ih godina - ističe prof. Meaški.
Zagreb ima bogat prirodni rezervoar podzemne vode, ali…
Ipak, u tom smislu, Malo jezero na površini prilično dobro pokazuje ono što se događa nekoliko metara ispod. Građanima može pokazati kakvo je stanje podzemnih voda. Upravo je to, naglašava Meaški, najvažnije za osvijestiti kod građana.
- Zagreb se nalazi iznad hidrogeološki vrlo bogatog prirodnog rezervoara podzemne vode, o kojemu u velikoj mjeri ovisi javna vodoopskrba grada, ali taj rezervoar nije statičan niti neiscrpan. On vrlo aktivno reagira na promjene vodostaja rijeke Save, oborinske prilike i dugoročnu vodnu bilancu cijelog sustava - govori.
Zbog toga bi, smatra, upravo ovakve epizode trebale biti poticaj za sustavnije praćenje odnosa između površinskih i podzemnih voda. Jedna epizoda gotovo potpunog isušivanja još ne znači da je vodni režim Malog jezera trajno promijenjen. Ključno je, objašnjava naš sugovornik, promatrati što će se događati tijekom duljeg razdoblja.
„Za mene je puno važnije utvrditi pojavljuju li se, statistički gledano, takve epizode sve češće, traju li dulje te uspijeva li se jezero između njih vratiti na svoje uobičajene razine i u kojoj mjeri“, kaže Meaški.
Ako bi se tijekom niza godina pokazalo da se minimalne razine sustavno snižavaju ili da se jezero sve sporije i nepotpunije oporavlja, tada bi se već moglo govoriti o promjeni njegova vodnog režima, a ne samo o prolaznom odgovoru na pojedinačnu sušu, misli prof. Hrvoje Meaški.
Ekosustav jezera ipak je izvukao deblji kraj
Za razliku od Velikog jezera, koje je popularno jezersko kupalište Zagrepčana, na Malom je jezeru s razlogom kupanje zabranjeno. Jezero je još prilikom uređenja 2006. godine ostavljeno kao prirodno stanište životinjskim i biljnim vrstama. Nedostatak vode stoga ima izravan ekološki utjecaj i na njegov ekosustav.
- Dugotrajnija ili učestalija isušivanja mogu značajno mijenjati vodena i močvarna staništa, a pri vrlo maloj količini preostale vode povećavaju se temperatura vode i oscilacije drugih fizikalno-kemijskih pokazatelja. Takve promjene mogu imati puno veće posljedice za ekosustav nego što bi se moglo zaključiti samo iz estetskog dojma „presušenog jezera“, jer izravno utječu na očuvanje prirodnih staništa i organizama koji o njima ovise - smatra naš sugovornik, u što smo se i uvjerili posjetivši jezero nekoliko puta.
Osim uginulog šarana, kojeg je uslikao naš fotograf, i obilnog broja komaraca koji su se okupili na plitkoj površini nekoliko preostalih rukavaca, ostalih životinja nije bilo ni na vidiku. Jezero je tako odavalo dojam mutne kaljuže, a ne bioraznolikog staništa.
Zaključno, kako ponavlja i prof. Hrvoje Meaški, ako bi se želio očuvati nekadašnji karakter Malog jezera, cilj bi prije svega trebao biti razumjeti i očuvati njegovu prirodnu hidrauličku povezanost s okolnim vodnim sustavom, prije dolaska razdoblja visokih temperatura i hidroloških suša. Sadašnje isušeno stanje Malog jezera trenutačno nije razlog za paniku. Kada bi se nastavilo zanemarivati, tada bi moglo biti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....