PROPADANJE BAŠTINE

FOTO: ZAGREPČANI I STRUKA U STRAHU Čeka li blok Badel ista sudbina kao i srušeni Paromlin?

Nakon rušenja Paromlina sve su glasnija nagađanja da je Badel sljedeći. Arhitekti su složni da se Fischerova zgrada iz 1917. godine mora pod svaku cijenu sačuvati
 Vjekoslav Skledar

Ulaskom u blok Badel prvo što upada u oči su nagomilane palete okolnih prodajnih prostora. Između starih automobilskih guma, paleta i ograde nalaze se nakupine smeća, po kojima se veru deseci mačaka lutalica. Pobacane cigle na dnu tvornice još stoje na istome mjestu otkako se urušio krov te tvornice. Pogled na takvo dvorište i oronule zgrade ne daje dojam da je to mjesto nekadašnje impresivne tvornice koja je danas spomenik kulture i pod zaštitom kao vrijedna industrijska baština.

Ne čudi što se stanari, građani, ali i cijela arhitektonska struka boji da će nekadašnja tvornica Badel doživjeti istu sudbinu kao i Paromlin prije nekoliko mjeseci.

Na tržnici Zagrepčani svaki dan gledaju ovu nekadašnju velebnu tvornicu koja iz dana u dan propada, a stanari okolnih zgrada govore kako se unutar kompleksa u noćnim satima okupljaju sumnjivi ljudi, pretpostavljaju da je riječ o skitnicama i narkomanima.

- Ovdje živim više od 50 godina. Strašno je da ovakav kompleks već godinama propada, a nitko od nas nije siguran u to što se sve nalazi unutra - kaže Josip koji vjeruje da bi se trebalo pod hitno nešto napraviti u vezi s blokom Badel, ali rušenje nije opcija. Nagađanja da je nakon Paromlina na redu tvornica Badel sve su glasnija. U scenarij rušenja vjeruju gotovo svi stanari okolnih ulica.

Da definitivno postoji paralela između sudbine Paromlina i Badelove tvornice smatra i Marina Bagarić, povjesničarka umjetnosti i kustosica Muzeja za umjetnost i obrt te autorica monografije “Arhitekt Ignjat Fischer”, koji je projektirao blok Badel.

- Nažalost, kada je sudbina bivše tvornice Badel u pitanju, jako sam pesimistična. Bojim se da južni dio tvornice Badel čeka ista sudbina kao i Paromlin. Već godinama ukazujem, kao i cijela struka, kako treba zaustaviti propadanje ovog spomenika kulture, no nitko od čelnih ljudi u Gradu ne radi ništa po tom pitanju - kaže kustosica Bagarić.

Ukazuje na to kako bi se odmah trebalo krenuti u sanaciju krovišta Badelove tvornice koji se prije nekoliko godina urušio. Zatim je, kaže Bagarić, potrebno urediti cijeli blok.

Fotogalerija: Propadanje bloka Badel i fotografije pobjedničkog projekta natječaja iz 2012. koji nikada nije zaživio

- Unutar bloka nalazi se nekoliko provizornih prodajnih objekata kojima nije tamo mjesto. Umjesto njih, prostor kompleksa bivše tvornice Badel trebalo bi, kao što se već godinama raspravlja, upotpuniti kulturnim sadržajima - kaže Bagarić.

Kustosica Bagarić kaže kako blok Badel propada isključivo zbog gradskih vlasti jer je struka već nekoliko puta dala svoje mišljenje o ovom kompleksu te je još 80-ih godina bio natječaj na koji su se prijavili brojni hrvatski poznati arhitekti kako bi spasili tvornicu. No, natječaj tada nije proveden. Iste apele struka je upućivala za Paromlin, no on je svejedno srušen.

Upravo nakon rušenja Paromlina članovi platforme 1postozagrad pokrenuli su inicijativu za sanaciju krovišta bivše tvornice Badel.

- Od nadležnih je gradskih službi u više navrata, zadnji put u srpnju, zatraženo da se urušeni dio krovišta Badela preventivno sanira kako bi se spriječilo daljnje propadanje spomenika. Objekt je sada izložen atmosferilijama, što rapidno pospješuje njegovo propadanje. Činjenica je da Grad Zagreb, kao vlasnik objekta, dio kompleksa već godinama iznajmljuje u komercijalne svrhe i na tome ostvaruje profit, ali se pritom ništa ne ulaže u održavanje - kaže Saša Šimpraga, voditelj platforme 1postozagrad.

Tvornica je na današnjem mjestu sagrađena u 19. stoljeću, a od prvog je dana njezina namjena bila povezana s proizvodnjom alkoholnih pića. S proizvodnjom je 1862. započeo Franjo Pokorny, a posao je 1867. nastavio Mijo Arko koji je proslavio tvornicu. Njegov je sin Vladimir Arko 1917. otkupio i susjedne parcele te angažirao arhitekta Ignjata Fischera koji je projektirao rafineriju, pecaru i tvornicu kvasca. Rafinerija i pecara i danas stoje u sklopu bloka Badel, a u njima se posljednje nalazila tvornica Gorica. Tako je stvoren kompleks koji danas znamo kao blok Badel.

Danas najveća zgrada u cijelom bloku je nekadašnja tvornica kvasca čiji se krov urušio 2011., a on je, kako navodi kustosica Bagarić, bio zaštitni znak bloka. Ovaj spomenik industrijske arhitekture arhitekt Fischer sagradio je kao spregnutu betonsku konstrukciju s laganom fasadnom opnom i teškim krovom. Fisher je za tvornicu koristio krovne prozore kako bi dobio maksimalnu svjetlost.

Ostakljena fasada zgrade rafinerije, kaže Bagarić, sinonim je za eksterijere industrijske strukture te navodi kako je zgrada prema prvom planu trebala ići u oblik slova L, no nadogradili su pecaru.

U kompleksu, koji se prostire na 30 tisuća četvornih metara, a njegova vrijednost procjenjuje se na 1,3 milijuna kuna, zaštićene su četiri zgrade - središnja tvornica koja je bila Arkova tvornica kvasca, a kasnije Badelova destilarija, zgrada rafinerije, poslovno-pogonski trakt te upravna zgrada u Vlaškoj ulici koja je i jedina preuređena i u kojoj je smještena današnja upravna zgrada Badela 1862.

- Ta sjeverna zgrada bloka Badel pravi je primjer kako bi se trebalo postupati s ovim spomenikom kulture - navodi kustosica. Ona je bila aktivno angažirana i u pripremama za međunarodni natječaj za uređenje bloka Badel.

Natječaj je bio objavljen 2012. te je pobijedio arhitektonski ured Pablo Pita Architects iz Portugala. Na natječaj su stigla 242 rada iz 49 zemalja te su dodjeljene tri nagrade. No, nijedan projekt nije zaživio. Projekti su bili izloženi, nagrade podijeljene, a blok Badel nastavio je propadati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 01:21