Nakon više od 70 godina Maksimirom ponovno vozi mali vlakić koji je dugo bio vrlo popularna atrakcija među mladim posjetiteljima tog parka. No danas nije riječ o maloj parnoj lokomotivi s tri vagona i djecom u željezničkim uniformama kako je to bilo nekad. Novi vlakić potpuno je električan, vozi glavnom maksimirskom alejom, a jedna vožnja u jednom smjeru traje oko šest minuta. Cijena karte je tri eura.
Povratak vlakića nije, međutim, samo nova atrakcija za djecu i obitelji. Ideja u svojoj pozadini ima gotovo zaboravljenu zagrebačku povijest koja seže u prve poslijeratne godine, kada je Maksimirom prometovala prava mala uskotračna željeznica, a njezinim su vlakovima, među ostalima, upravljali upravo pioniri.
Pionirske željeznice u Zagrebu
Ta je priča danas detaljno rekonstruirana u knjizi „Pionirske željeznice u Zagrebu: Maksimir i Dubrava“ povjesničara i arhivista dr. sc. Siniše Lajnerta, koju je 2025. objavio Hrvatski državni arhiv. Riječ je o znanstvenoj monografiji na 307 stranica, a sam Hrvatski državni arhiv navodi da knjiga donosi historijat dviju pionirskih željeznica u Zagrebu – one u Maksimiru, izgrađene 1947., i one u Dubravi, izgrađene godinu poslije.
Radovi na prvoj zagrebačkoj pionirskoj željeznici počeli su 8. lipnja 1947., na Dan pionira. Već 31. kolovoza iste godine pruga je predana javnom prometu. Bila je to uskotračna željeznica s kolosijekom širine svega 60 centimetara, duga 2552 metra, i ujedno prva pionirska željeznica izgrađena u tadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji, navodi Lajnert u svojoj monografiji.
Nije to, međutim, bila tek dječja igračka postavljena usred parka. Pruga je imala svoju početnu i krajnju stanicu. Početna se zvala Joža Vlahović, krajnja Narodna omladina Hrvatske, a između njih nalazilo se stajalište Stjepan Škrnjug.
Pruga je prolazila i preko dva mosta, a njome je prometovala lokomotiva broj 59, izgrađena 1947. godine u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu. Sustav parnog grijanja ugrađen je u Željezničkoj radionici u Zagrebu. Uz lokomotivu su prometovala i tri putnička vagona trećeg razreda, Cas 300, Cas 301 i Cas 302, također proizvedena od strane zagrebačke Željezničke radionice.
Najveća dopuštena brzina bila je svega 10 kilometara na sat pa putovanje Maksimirom nije bilo brzo, ali za djecu i obitelji tog vremena bila je prava atrakcija jer mališani nisu bili samo putnici u vagonima.
Radnici pioniri
Najzanimljiviji dio priče krije se upravo u nazivu Pionirska željeznica. Naime, na željeznici su radili pioniri, osim kada je riječ bila o težim i malo odgovornijim poslovima. Za svoja su zvanja morali položiti propisane ispite u posebno osnovanoj Pionirskoj željezničarskoj školi. Svaka stanica imala je svog šefa, također propisno odjevenog u željezničku uniformu.
Sukladno tome, djeca nisu bila samo putnici, ona su učila kako funkcionira željeznica i dobivala priliku sudjelovati u njezinu radu. Prema Hrvatskom državnom arhivu, jedan od ciljeva bio je djeci pružiti ugodno i sretno djetinjstvo, ali i od najranije dobi razvijati interes i ljubav prema željezničkoj službi. Pionirske željeznice trebale su služiti i kao svojevrsne pripremne aktivnosti za buduće kandidate za stručne željezničke škole. Stanice pritom nisu bile improvizirane. Bile su uređene prema željezničkim propisima i opremljene potrebnim uređajima za siguran promet.
Iako je danas nova verzija povijesnog vlakića dječja i obiteljska atrakcija, zagrebačke pionirske željeznice imale su i širu prometnu te gospodarsku funkciju. Kako navodi Hrvatski državni arhiv, one su, osobito ona u Dubravi, bile važne za lokalna područja kroz koja su prolazile. Omogućavale su radnicima iz okolnih sela brži i udobniji odlazak na posao, olakšavale dopremu poljoprivrednih proizvoda u grad i dodatno povezivale grad i selo. Dolaskom željeznice u pojedina su područja stigle i druge pogodnosti, poput električne energije i telefona.
Maksimirska pruga ipak je prije svega ostala vezana uz park i njegove posjetitelje. Prema Lajnertovoj monografiji, predmet poslovanja vezan uz Pionirsku željeznicu uključivao je prijevoz djece, omladine i građana kroz Maksimir, ali i ugostiteljske usluge za posjetitelje parka.
Smanjuje se broj koševa za smeće u Maksimiru: ‘Vizualno se slika znatno popravila‘
Druga pionirska željeznica
Maksimir nije bio jedino mjesto u Zagrebu gdje su djeca mogla biti dio željezničkog sustava.
1. travnja 1948. svečano su počeli radovi na Pionirskom gradu i drugoj zagrebačkoj Pionirskoj željeznici u Dubravi. Ta je pruga povezivala Dubravu i Slanovec, imala kolosijek širine 76 centimetara i bila duga čak 5920 metara. U javni promet predana je 14. studenoga 1948. godine.
Za razliku od maksimirske, dubravska je željeznica imala znatno veću prometnu važnost za područje kroz koje je prolazila. Imala je stanice Dubrava, Pionirski grad i Slanovec, između Pionirskog grada i Slanovca stajalište Miroševec, a na trasi su se nalazila četiri mosta.
Pionirski grad svečano je otvoren 18. ožujka 1951., a sama željeznica nastavila je prometovati još godinama nakon što je maksimirska već nestala. Ukinuta je tek 7. listopada 1964., također zbog financijskih gubitaka, ali i dotrajalosti pruge, pružnih postrojenja i voznog parka.
Maksimirska je željeznica, za razliku od one u Dubravi, trajala svega šest godina. Zbog financijskih gubitaka 21. listopada 1953. definitivno je ukinuta. Toga je dana Savjet za komunalne poslove Narodnog odbora grada Zagreba odobrio da Gradske željeznice preuzmu Pionirsku željeznicu od poduzeća Narodni park Maksimir i demontiraju njezinu prugu, uređaje i opremu.
Tužan prizor u Maksimiru, oluja uništila simbol Zagreba star 600 godina
Novo ruho
Od tada su prošle 73 godine, a vlakić se vratio u Maksimir. On, naravno, nema mnogo toga zajedničkog s lokomotivom broj 59. Riječ je o potpuno električnom vlakiću koji prometuje glavnom maksimirskom alejom, od glavnog ulaza do kraja aleje i natrag. On vozi svakodnevno od 10 do 16 sati, no navodi se kako se tijekom jesenskih i zimskih mjeseci raspored prilagođava vremenskim uvjetima.
Sama Javna ustanova Priroda Grada Zagreba raspisala je u srpnju 2026. poziv za dodjelu koncesijskog odobrenja za pružanje usluge vožnje posjetitelja vlakićem na električni pogon u Parku Maksimir. Ovaj novi vlakić nije zamišljen samo kao prijevoz od jedne točke do druge. Opremljen je audiosustavom putem kojeg će putnici tijekom vožnje moći slušati edukativne poruke o Maksimiru, njegovoj prirodi, biljnim i životinjskim vrstama te drugim zanimljivostima parka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....