Građani su na ovim lokalnim izborima, i to jasnije nego na bilo kojima prije njih, rekli što žele od političara i sada ostaje otvoreno samo pitanje hoće li to i dobiti. Uvjerljiva pobjeda platforme Možemo! u Zagrebu najzornije pokazuje trend viđen i u drugim krajevima Hrvatske - kako su birači na lokalnim izborima skloni okrenuti leđa utabanim političkim opcijama, pa čak i ako su njihova svjetonazora, ako među njima ne prepoznaju ljude i ideje koje smatraju adekvatnim odgovorom na lokalne probleme. Tomislav Tomašević izabran je za gradonačelnika Zagreba zato što je na tome radio deset godina, a protekle četiri vrlo intenzivno. Mnogim biračima koji su na izborima 16. svibnja pa opet 30. svibnja zaokružili na listiću broj ispred Tomaševićeva imena nije bilo ni u primisli da su i na izborima prije četiri godine također mogli glasati za njega. Zagreb je još na prošlim lokalnim izborima Zagreb bio zreo za promjenu, a Anka Mrak Taritaš, koja je ušla u drugi krug s Milanom Bandićem, izbore je izgubila za dlaku.
Tomaševićev rezultat tada nitko nije niti komentirao. Međutim, stranke koje čine platformu Možemo! dobile su četiri mandata u Skupštini grada Zagreba i s ta su četiri oporbena mandata učinile više nego svi ostali opozicijski zastupnici zajedno. Koalicija koja je stajala iza kandidature Anke Mrak Taritaš raspala se istog časa nakon što su se prebrojali glasovi i utvrdilo se da ih nema dovoljno za preuzimanje vlasti.
Mrak Taritaš se kandidirala za gradonačelnicu Zagreba kao članica HNS-a, a iza sebe je imala podršku SDP-a, koji na prošlim lokalnim izborima nije uspio iznjedriti svojega kandidata. No, vodećoj politici HNS-a nije bilo stalo do rješavanja problema u kojima se Zagreb gušio i prije četiri godine, nego samo do vlasti i ostvarenja pojedinačnih interesa, pa se stranka vrlo brzo po tom pitanju i raskolila.
Vodstvo je izdalo svoje birače i na nacionalnoj razini ušlo u koaliciju s HDZ-om, spašavajući tako Vladu Andreja Plenkovića, a Glas koji je formirala Anka Mrak Taritaš samo je bio odgoda priznavanja njezina potpunog političkog kraha. SDP se nastavio kretati putem vlastitog razaranja, što bi, ako je suditi po Zagrebu, na kraju moglo rezultirati konačnim pročišćavanjem i konsolidiranjem stranke.
Na ovim su izborima imali svojeg kandidata za gradonačelnika, a stranci su (kada se izuzme Bandićeve spavače koji su mu prebjegli nakon formiranja Skupštine) donijeli jednako mandata kao i na prošlim izborima. Stoga je i rezultat ovih izbora logičan. Birači su nagradili platformu Možemo! jer je protekle četiri godine istinski radila i bila prava oporba. Tomašević je na ovim izborima bio jedini kandidat za gradonačelnika koji je zakoračio u svaku gradsku četvrt, gotovo svaku ulicu, poznaje svaki problem Grada te nudi i rješenje.
Možda nisu sva idealna, možda nisu ni dobra, ali ih nudi. A ljudi žele upravo to - rješenja njihovih praktičnih životnih problema. Miroslav Škoro je morao izgubiti jer je podcijenio građane i pokušao ih nahraniti ideologijom i difamacijom protukandidata koja se temeljila na neistinama.