VUČE LI MILANOVIĆ SDP U PROPAST? Uvjeren je da je u opoziciji zbog prljave igre druge strane. I želi revanš...

"Moram razgovarati s nekim važnim ljudima”, kratko je, prije nekoliko dana, Zoran Milanović odgovorio u privatnom razgovoru na pitanje planira li se ponovno kandidirati za predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske.

Premijer na odlasku nije više obrazlagao na što je pritom mislio. Ali bilo je očito kako - iako je javno najavio da se namjerava kandidirati - u sebi nije do kraja prelomio što napraviti: povući se i djelovati kao saborski zastupnik ili poslije osam godina na čelu stranke zatražiti od članova SDP-a još jedan četverogodišnji mandat. Dojam je da Zoran Milanović vjeruje da bi sigurno pobijedio na unutarstranačkim izborima bez obzira na to tko bi mu se suprotstavio, međutim ono što muči i njega i veliki dio socijaldemokratskog vodstva je pitanje - uz koju cijenu?

Ostane li Milanović šef stranke, što će biti sa SDP-om? Hoće li se dogoditi potpuni raskol koji će kao posljedicu imati dramatičan pad rejtinga u javnosti? Ili je, možda, ipak, bolje zadržati predvodnika koji je nagao i netaktičan pa garantira nastavak ratne retorike i nakon što SDP za nekoliko tjedana definitivno završi u opoziciji.

Sigurno je da se SDP iznutra dijeli na ovim temama pa će jedni tvrditi da je “Zoran još uvijek jedini pravi lider”, a oponenti kazati da “Milanović mora odstupiti ako ne želi stranku povući u propast”.

Iako još prevladava Milanovićeva struja, pouzdani izvori unutar SDP-a potvrdili su za Magazin da već danima traju konzultacije u koje su uključeni visoki stranački dužnosnici u tri glavna centra, Zagrebu, Rijeci i Splitu, i to ne samo, redovito apstrofirani, Zlatko Komadina, Rajko Ostojić i Davor Bernardić. Preteško je reći da se sprema pobuna, ali sasvim sigurno su počele pripreme za preuzimanje Socijaldemokratske partije.

‘Novi početak’

“Trebamo nove ljude i novi početak. A u smislu vodstva povratak na taktiku Ivice Račana, kada je strateške odluke u SDP-u donosilo puno više ljudi”, smatra član Glavnog odbora.

Ovo je suština za sada tihog bunta, koji će uskoro vjerojatno eskalirati. Smatra se da Milanović više vlastitoj stranci ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost, istraživanja pokazuju da je glasačko tijelo SDP-a uglavnom starije, dok politika koju vode milanovićevci ne može i neće privući mlade birače. A to znači polagano odumiranje stranke koja danas osigurava egzistenciju za nekoliko desetaka dužnosnika, a obični članovi i simpatizeri nemaju gotovo nikakav utjecaj na donošenje odluka, kažu kritičari.

Iz Milanovićeva tabora odgovaraju da su u posljednje četiri godine pokrenuli gospodarstvo, spasili obitelji opterećene kreditima, obranili ćirilicu i manjine i prekinuli utjecaj desničara na državnu politiku. Među ostalim zato što je vrh SDP-a i Vlade homogen i čvrsto uz Milanovića.

Apsolutna moć

Kada je preuzeo SDP, Milanović se okružio ekipom koja se, uz nekoliko izuzetaka, tek počinjala afirmirati u politici. Od početka se povezao s Rankom Ostojićem, koji je postao njegov glavni politički intimus. Bio je vrlo blizak i s Rajkom Ostojićem, kojega je promovirao u kandidata za ministra zdravlja, Antom Kotromanovićem, nekadašnjim zapovjednikom 4. gardijske brigade. Tu su bili još Neven Mimica, Ivo Josipović, Zlatko Gareljić, a znao je da može računati na potporu Slavka Linića, Vojka Obersnela, Borisa Šprema, Gordana Marasa, Igora Dragovana i Ljube Jurčića. I, dakako, u unutarstranačkoj kampanji podržali su ga i Ivan Račan te Dijana Pleština, udovica Ivice Račana.

Kada je Kukuriku koalicija pobijedila na parlamentarnim izborima 2011., Milanović je stekao apsolutnu moć koju je iskoristio kako bi se definitivno riješio većine SDP-ovaca koji su u Račanovoj eri pripadali prvom stranačkom ešalonu. Nakon prve godine Vlade, u užem Milanovićevu krugu nalazila se petorka u kojoj su bili Neven Mimica, Vojko Obersnel, Branko Grčić, Igor Dragovan i Ranko Ostojić.

Milanović je promovirao i novu generaciju u kojoj su Gordan Maras, Siniša Hajdaš Dončić, Mihael Zmajlović, Daniel Mondekar, Tomislav Saucha, Ivan Klarin, Peđa Grbin, kao i niz čelnika u županijama i gradovima. Oni su postali njegova stranačka baza. Ali i argument Milanovićevim suparnicima da se šef SDP-a okružio neiskusnom ekipom koja ga bespogovorno sluša.

Možda je vrijeme za promjenu unutarnje politike u SDP-u, smatra saborska zastupnica Karolina Leaković, jedna od rijetkih koji pristaju o situaciji u stranci govoriti on the record:

“Iskorak koji smo napravili 2007. godine uvelike je promijenio hrvatsku političku i stranačku scenu nekoliko godina potom. Nakon osam godina mislim da je SDP zreo za programske i organizacijske inovacije. Za SDP bi blagodat bila usuditi se iskoračiti u - možda i avangardne modele uključivanja nečlanova stranke u donošenje odluka, na tragu reformiranih britanskih laburista i njihova novog lidera Jeremyja Corbyna. Takvi iskoraci, a ne pozivanje na Blaira i Treći put, po mojem su mišljenju smjer kojim se stranka treba zaputiti. Pozivanje na ‘bolja Račanova vremena’ ili ‘povratak starom SDP-u’ - a tu sam dovoljno dugo da znam kako je bilo i onda te mogu usporediti s ovim kako je sada - neće pomoći. Vjerujem da ni sam Račan od sebe i od SDP-a danas, 2016., ne bi tražio povratak na postavke iz 2004. ili 2006.”, kaže Karolina Leaković.

Davorko Vidović pripada spomenutom “starom SDP-u” i često je kritizirao politiku koju vodi Zoran Milanović. Pritom je imao i pogrešne procjene, kao kada je prije godinu dana prognozirao da će SDP zbog Milanovića na ovim izborima pasti na 12-16 posto i doživjeti opći potop. Iako se to nije dogodilo, Vidović je nedavno podržao Ivu Baldasara koji je zatražio odstupanje cjelokupnog stranačkog vodstva uz obrazloženje kako smatra normalnim da, ako se ne postigne obećani rezultat, trebaju snositi posljedice.

U razgovoru koji smo vodili na Staru godinu Davorko Vidović je sublimirao zbog čega želi Milanovićev odlazak s čela SDP-a. U pitanju su, kako je pojasnio, tri velike greške: prvo, osim posljednje godine mandata, Milanovićeva Vlada bila je loša i iza sebe ostavlja 200.000 manje zaposlenih te javni dug koji je narastao sa 60 na 90 milijardi. Drugo, Milanović je svojim postupcima izazvao disoluciju ljevice i odlazak Mirele Holy, Ive Josipovića, Slavka Linića, s čijim bi glasovima SDP dobio izbore. Treće, situacija i odnosi u SDP-u nisu dobri i prijete podjele.

“Došlo je vrijeme za nove ljude kao što su Zvonimir Mršić ili Tonino Picula”, predložio je Vidović i obrazložio: “Mršić je u Podravki pokazao da zna ekonomiju, a dugo je bio uspješan političar, dok je Picula mudar i sposoban. Usto, obojica okupljaju ljude, a bez toga SDP-u prijeti propast”.

Milanovićeve greške

Vrlo slično rezonira član Predsjedništva SDP-a koji taksativno nabraja greške Zorana Milanovića - tri izborna poraza, pristanak na Vladu s HDZ-om, omalovažavanje odluka Glavnog odbora te potpuni neuspjeh u pregovorima o formiranju nove Vladine koalicije.

“Milanović ima mjesto u SDP-u, ali nipošto na vrhu stranke. On je već morao podnijeti ostavku i reći da se neće kandidirati jer je sigurno svjestan da njegova kandidatura dijeli SDP. Socijaldemokracija treba novu ekipu koja će demokratizirati stranku i približiti je mladima, nezaposlenima, alternativcima, mlađim intelektualcima i svima koje smo u zadnjih osam godina odgurnuli od sebe. Vjerujte, naši članovi na terenu su nezadovoljni i ne prihvaćaju Milanovićevu teoriju da smo pobijedili na izborima. Uskoro će zbog dolaska nove Vlade njih nekoliko stotina morati napustiti ministarstva, agencije, javna poduzeća, i nitko ih neće moći uvjeriti da smo pobjednici”, pojasnio je ovaj političar.

Iz Milanovićeve perspektive nije tako, a kod njega osjećaj gorčine pojačava uvjerenje da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović imala vrlo mutnu ulogu u dogovorima o novoj Vladi, koji su okončani paktom HDZ-Most.

Prljava igra

“To što je napravila predsjednica Republike, predstavlja udar na demokraciju i pravni poredak u Hrvatskoj”, rezimirao je političku situaciju visoki dužnosnik u Vladi s kojim smo nedavno razgovarali o prilično interesantnoj situaciji koja se odigrala u predsjedničinu uredu a da nije zainteresirala medije.

To je bilo kada je predsjednici države na konzultacije prvo stigao Božo Petrov iz Mosta i obavijestio je da neće koalirati sa Zoranom Milanovićem i koalicijom Hrvatska raste te potom otišao s Pantovčaka. U to vrijeme Milanović, Vesna Pusić, Nansi Tireli i Silvano Hrelja nisu imali pojma što će uslijediti i oko podneva su došli na konzultacije s Kolindom Grabar-Kitarović u njezinu uredu na prvom katu.

Dvoje sudionika spomenutog susreta potvrdilo je Jutarnjem listu da su, misleći da vrijedi dogovor s Petrovom, rekli predsjednici da imaju 66 potpisa, plus 15 kod Petrova, i dali do znanja da u Mostu žele prolongiranje dogovora o koaliciji s njima za 29. prosinca.

Netko je u daljnjem razgovoru rekao da Petrov baš i nije najbolje rješenje za premijera, ali što je, tu je, a Kolinda Grabar-Kitarović je sugerirala da misli isto i sugovornicima ni čim nije dala do znanja kako je obaviještena da su Božo Petrov i Most promijenili stranu i odlučili koalirati s HDZ-om.

Uostalom, kad su izlazili iz predsjedničke rezidencije, Milanović je izjavio da još treba finiširati sporazum s Mostom, a to će biti jako brzo. Deset minuta poslije na mobitel mu je stigla poruka od Petrova da raskida svaku vezu s koalicijom Hrvatska raste.

Ovaj detalj sigurno neće imati utjecaj na predstojeću kampanju u SDP-u, ali oslikava kako rezonira Milanović. On je uvjeren da je u opoziciji zbog prljave igre druge strane i želi revanš. A to će moći samo ako nastavi voditi SDP i stvori uvjete za pobjedu na sljedećim parlamentarnim izborima. Koji možda budu za manje od četiri godine.

I neki drugi, kao što je Karolina Leaković, misle da u SDP-u neće doći do promjene na vrhu.

“Kad je riječ o lideru, aktualnom predsjedniku stranke doista ne vidim neku ozbiljnu konkurenciju, ne još, ne u ovom izbornom ciklusu. To ne znači da ne očekujem nekoliko kandidata za mjesto predsjednika SDP-a, dapače. Za SDP bi bilo dobro kad bi se tzv. frakcijske borbe - koje to zapravo nisu - iz sfere personalnog (adoracija ovog ili onog lidera ili kandidata za lidera) prebacile u sferu nadmetanja ideja, stavova i argumenata te kada bi se proširio prostor dijaloga i, zašto ne, donošenja odluka i onima koji nisu formalno naši članice/članovi, ali svjetonazorski, vrijednosno su nam bliski”, uvjerena je Karolina Leaković.

Slično rezonira jedan od vodećin intelektualaca unutar Socijaldemokratske partije koji je u prošlosti bio blizu Milanovića, a onda se distancirao. Generalno, taj SDP-ovac dijeli stajalište mnogih u stranci da je Milanović kompletniji za lidera od svojih protivnika. Uslijedila je detaljna projekcija kako vidi razvoj događaja:

“Bit će grintanja, izjava nezadovoljstva i ponekih napada. Međutim, ako se ne pokaže jak protukandidat, a za sada ga nema ni u tragovima, to ide u smjeru Zoranove obnove mandata predsjednika stranke i dalje on konsolidira stranku te sve što s time ide”.

Što ovakav scenarij može značiti za budućnost SDP-a? Čini se da postoje dvije solucije, pesimistična i optimistična.

Taoci karaktera

U prvoj, opasnost je da SDP postane talac karaktera svog predsjednika u svim najgorim značajkama tog karaktera, kao što su eksplozivnost, bahatost, isključivost itd... Međutim, i to je legitiman izbor stranačkog članstva. To bi, naravno, značilo da SDP odlazi u smjeru u kojem bi dalje samoj sebi oduzimao društvenu relevantnost i prestao biti stranka koja konkurira za vlast.

Ali ima i druga koja je realna, smatra sugovornik Magazina:

“Izglednijom od toga mi se čini ponešto drugačija perspektiva, a to je da je Zoran primio previše udaraca a da iz njih ne bi ništa naučio. Iz same potrebe za društvenom relevantnošću on će napraviti sve što može da je zadrži i da za najviše četiri godine ponovo preuzme vlast. U tome je, naravno, i prostor za pozitivan razvoj SDP-a nasuprot onog prethodnog”.

Kada se radi o potencijalnim protivnicima Zorana Milanovića, objašnjava da među dosad navedenima ne vidi protukandidata koji može nešto napraviti:

“Mršić je izvan stranke, Josip Leko je samozatajan, Zlatko Komadina je frakcioniranje koje vodi u zatvaranje, odnosno eventualnu pobjedu male skupine, a isto i Rajko Ostojić. Svaku tu osobnost treba pokušati preslikati na funkciju šefa države, vidite li je na tom mjestu ili ne.

Ako je ne vidite, onda je nećete vidjeti niti na mjestu predsjednika stranke. Tu je Zoran u prednosti pred svima, premda je pomalo paradoksalno da se on sa svim svojim evidentnim manama čini integrativnijim za stranku od navedenih mogućih protukandidata”.

Jalov posao

Usto, nema jakog protukandidata zato što se mogući kandidati proizvode iz nezadovoljstva Milanovićem, što nije dovoljno, jer ne nude širi koncept od toga, nego ga modificirati. A to je jalov posao jer će većina članova SDP-a lakše prihvatiti da se Milanović sam može modificirati ili promijeniti.

Tonino Picula jedini je potencijalni protukandidat koji se razlikuje i zato ima šansu, ako se uopće kandidira.

“Kod njega je priča daleko složenija zato što Picula svojim habitusom nudi to nešto drugačije od onoga kako radi Milanović, dakle ne formira se samo u odnosu pro i contra Zorana. Međutim, Picula se ponaša kao da se on baš i ne bi miješao u stranku i da mu je lijepo u Bruxellesu, što je opet legitimno. Ili mora ući u to ili ne...

A on za sada u to ne ulazi i tako će vjerojatno ostati, iako baš ništa ne može izgubiti kandidiranjem i stranačkom kampanjom jer i dalje ostaje eurozastupnik ako izgubi na konvenciji SDP-a”, prognozira ovaj dugogodišnji sudionik političkih događaja.

Za sada se priča o novom predvodniku SDP-a svodi isključivo na imena potencijalnih kandidata. Nema riječi o programima, strategijama niti, eventualno, novoj paradigmi djelovanja Socijaldemokratske partije. Milanović može biti miran ako njegovi izazivači ne predlože nešto bitno drukčije od onoga što imaju proteklih osam godina.