Ljut je. Zaista je ljut. Više od sto milijuna kuna uložio je u Centar banku. Povratilo mu se tek 15-tak milijuna kuna. Nije s tim lako živjeti... Sve ga to ljuti, nervira. Demonstrativno je prije mjesec dana istupio iz Nadzornog odbora banke, a već duže je u napetim odnosima s menadžmentom. Povukao se zbog neslaganja s načinom na koji se vodi banka i priprema dokapitalizacija.
I sad je napet. Nije bio na godišnjem odmoru. Ali nije bio već 20 godina, kaže.
Pomalo je ciničan. Kad se smije, ispočetka, kao da to radi na silu. Ali tijekom razgovora se opustio, postao je otvoreniji, iskreniji, smireniji. Surađivao je i tijekom fotografiranja, što je za jednog samozatajnog poduzetnika bilo teško očekivati. Rijetko daje intrevjue, ali na ovaj razgovor je pristao kako bi iznio vlastitu stranu priče o previranjima u Centar banci . Banka se, doznajemo, zbog nestručnog upravljanja, pa i brojnih loših kreditnih plasmana, našla u velikim problemima. Stručnjaci se pitaju što je svih godina radio kreditni odbor banke, a primjećuju da se ni menadžmet Fonda nije najbolje snašao na čelu banke.
- U biznisu negdje zaradiš, drugdje izgubiš - uvjerava me, a možda i sebe, u nemilosrdna pravila biznisa Dragutin Biondić, nasljednik očeva tekstilnog biznisa Heruc d.d.,nazvanog prema partizanskom heroju Predragu Herucu.
Razvio je očevu tvrtku za proizvodnju tekstila u grupu koja se bavila raznim djelatnostima. Tekstilnu proizvodnju pretvorio je u brend Estare Culto, koji je 2007. prodao nekadašnjem direktoru. Do prije nekoliko godina imetak Biondićevih se neslužbeno procjenjivao na preko 35 milijuna eura. Njegova supruga Lana Biondić poznata je kao autorica “chick lit” knjiga. Par živi u luksuznoj kući s bazenom, na obroncima Pantovčaka.
No, danas je drugačije: Drago, kako ga zovu prijatelji, više nije većinski vlasnik banke, a multibrend dućani su većinom zatvoreni (bilo ih je šest, sada rade tri), tvrka Heruc Galerija je pred gašenjem. Ostao mu je dubrovački hotel Villa Dubrovnik te planovi za gradnju hotela u Istri.
Lana Biondić
No, zarađuje još i na nekretninama, primjerice, nekadašnje sjedište tekstilne proizvodnje, zgradu u Petračićevoj 4. u Zagrebu od 2500 četvornih metara iznajmljuje Državnom inspektoratu.
Donedavno je 54-godišnji Biondić bio većiniski vlasnik banke, brojnih dućana, a do kraja ovog mjeseca postat će tek jedan od njezinih manjih dioničara: suvlasnik do desetak posto. A gubitak banke osjetit će i grupa Heruc.
No, Biondić me uvjerava kako nema govora o propasti te da Heruc d.d. i dalje normalno posluje.
Novi početak
Najavljuje nastavak investiranja u turizam. Pokazuje mi novi hotelski projekt u Istri, na zemljištu zbog čije je kupnje, prenamjene, pa prodaje, bivši ministar turizma Veljko Ostojić podnio ostavku. Od politke Biondić bježi, ali ona mu se vraća kao bumerang.
- Apolitičan sam - kaže mi dok sjedimo u njegovom ogromnom uredu, na prvom katu zgrade na početku Jurišićeve ulice.
Cijeli prostor tvrtke uređen je besprijekorno. Prostorom dominira minimalizam. Velike kancelarije s minimalno vrhunskog namještaja, pokojom slikom, umjetninom. Atmosfera je hladna, osamljena, sve je prazno, nigdje nikog. Ljudi su na godišnjem odmoru, petak je poslijepodne. Tajnica nešto radi na drugom kraju kata, dok koraci Biondićevih cipela odzvanjaju prostorom.
- Nećemo u foteljama sjedit’ - govori mi dok se dižem iz crne kožne garniture i krećem prema radnom stolu.
- Neudobna je. Jedini je to valjda komad namještaja koji nisam isprobao prije nego što sam ga kupio i ispao je promašena kupovina - kaže mi te se vraća na temu politike:
- Kad ste me vidjeli na političkom skupu?
Priznanjem iz njegova posljednjeg intervjua u prosincu 2011. da se na dan pobjede vladajuće koalicije našao u Muzeju suvremene umjetnosti, ali ujutro sa sinom na izložbi, danas neki tumače kao povezanost s vladajućima, što postaje sporno u trenutku kada država ulazi u suvlasništvo Biondićeve banke.
I to po tadašanjoj cijeni dionica od 200 kuna, koje danas vrijede samo 10 kuna. Već godinama se banku povezuje s Radimirom Čačićem. Biondić sve to naziva besmislenim.
- To su gluposti. Coning je bio vlasnik 1,3 posto dionica, a poslije dokapitalizacije suvlasnici su 0,4 posto banke, što je zanemarivo. Takvih malih dioničara imamo više od dvjesto u banci. Ali Coning je klijent banke godinama, i to dobar klijent. Zar mi ne bismo trebali raditi s tvrtkama u vlasništvu političara? Ili strankama? Napadali su nas i kad smo HNS-u dali kredit. Ali kad je taj kredit preuzela velika banka u stranom vlasništvu, to nitko nije ni spomenuo. Banke se bave novcem, koji ne pita za stranačku obojenost - tvrdi Biondić.
Centar banka je ovih dana došla skoro do svoga kraja. Nakon što je u prvom polugodištu nagomilala 66,4 milijuna kuna gubitka, našla se u situaciji da mora naći partnera. No, previranja između dioničara oko dokapitalizacije dobila su ovih dana epilog potpisanim pismom namjere od inozemnog investitora slovačke J&T banke s milijunima kuna svježeg kapitala. Time bi se banka, čija je adekvatnost minimalno iznad zakonskog minimuma od dvanaest posto, doslovce spasila. Ali Biondićev udio će se znatno smanjiti. Centar banku Heruc grupa kupila je krajem 1997. Dotad je bila u vlasništvu Privredne banke Zagreb. Heruc d.d. izašao je iz Kreditne banke Zagreb, u kojoj je bio partner s Agrokorom. Centar banka je u to vrijeme, govori Biondić, imala kapital od 60 milijuna kuna, aktivu u visini od 200 milijuna kuna, 40-tak zaposlenih te je poslovala u stanu od 400-tinjak četvornih metara.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....