Malo je koja sudska presuda u moderno doba izazvala toliko veselja kao presuda Visokog upravnog suda RH od 9. srpnja ove godine. Veselje je eruptiralo u Opatiji gdje je gradonačelnik odmah dao skuhati 400 porcija gulaša od liganja. “Opatija je konačno dobila svoje hotele, imamo opet svoju Liburnia Rivieru !” veselo se izvikivalo. Opatijci, koji su posve zaboravili da ih imaju, sretno su mahali dionicama hotelskog poduzeća.
Visoki upravni sud, naime, taj je dan poništio rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), prema kojemu su Grad Opatija, tri općine (Mošćenička Draga, Lovran i Matulji) te njihovo zajedničko poduzeće Nova Liburnija d.o.o. trebali objaviti ponudu za preuzimanje Liburnia Riviera Hotela sa sjedištem u Opatiji. Ponuda se trebala odnositi na tri četvrtine kapitala LRH po cijeni od gotovo šest tisuća kuna po dionici. U tu su svrhu trebale osigurati milijardu i 362 milijuna kuna koje oni, dakako, nemaju.
No, presudom kao da je sve odjednom došlo na svoje mjesto. “Sud je spasio Opatiju od bankrota”, objavile su novine. Opatija i njezini partneri opet mogu raspolagati sa 25 posto plus jednom “zlatnom” dionicom, mogu glasati, birati NO i Upravu.
Proučavanje presude
U crno su, međutim, odjednom zavijeni brojni pojedinačni mali dioničari. Budući da Opatija nije davala javnu ponudu u skladu sa Zakonom o preuzimanju dioničkih društava, oni su se, s Hanfinim rješenjem u džepu, obratili sudu u Rijeci i dobili prvih desetak presuda, prema kojima im je Opatija trebala za dionicu isplatiti 6000 kuna, kamatu i troškove. Sad je sve to postalo upitno.
Premda Hanfino rješenje nije za sud obvezujuće, i premda obveza davanja javne ponude nastupa po zakonu, a ne kada Hanfa to konstatira, hrvatski se sudovi u praksi oslanjaju na Hanfina rješenja. Nakon što je ono palo na sudu, dioničarima je zaprijetio gubitak sporova i podmirivanje troškova za koje su se Opatija, tri općine i njihova tvrtka u međuvremenu pobrinule da se učetverostruče. Umjesto da ih sve zajedno zastupa jedan odvjetnik, oni su u posljednje vrijeme angažirali svaki svojega - ukupno četiri za isti spor.
No, dioničare LRH, organizirane u udrugu na čelu s ustrajnim Draženom Nikolićem, taj je poraz ošamutio i dezorijentirao vrlo kratko vrijeme. Najprije su pažljivo proučili presudu. Vidjeli su da Visoki upravni sud, za razliku od Hanfe, priznaje Opatiji pravo na “originalno” stjecanje dionica u pretvorbi većinom na temelju jednog davnog “zaključka” nekadašnje Skupštine Općine Opatija o suglasnosti na program pretvorbe poduzeća DP Liburnia-Riviera-Hoteli. Potom su si dali truda i iz Državnog ureda za reviziju pribavili i taj i sve ostale dokumente koji su se odnosili na privatizaciju Liburnije od prvoga dana.
I imali su što vidjeti!
Opatija je doista 1992. donijela zaključak kako će nekretnine upisane na njezino ime, koje je Liburnia koristila, pretvoriti u kapital, a zauzvrat će dobiti 25 posto redovnih dionica koje će Liburnia emitirati kad se “pretvori” u dioničko društvo.
Čudesna alkemija
Ukupna vrijednost Liburnijine imovine tada je procijenjena na 298,284.291,71 njemačku marku, a vrijednost objekata uknjiženih na Opatiju, umanjena za ulaganja, ispala je 74,571.072,92 marke ili - kakve slučajnosti - točno 24,9999999 posto!
No, nije zanimljiv samo udjel vlasništva Opatije u Liburnijinim nekretninama jer je i vrijednost Liburnijina kapitala nastala čudesnom birokratskom alkemijom. Kako je kasnije utvrdio Državni ured za reviziju, stvarna procijenjena vrijednost poduzeća 30. studenoga 1991. iznosila je 10,97 milijardi tadašnjih hrvatskih dinara, a prvotnih 260 milijuna maraka glavnice dobiveno je dijeljenjem s tečajem od 42,17 HRD/DEM; stvarni je tečaj na taj dan, međutim, bio 13 HRD za jednu DEM pa je početni kapital Liburnije trebao biti 844 milijuna maraka. Više od 584 milijuna je isparilo!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....