Upomoć, moja država nestaje s lica zemlje

ZAGREB - Taukiei Kitara je ribar i nevladin aktivist iz Tuvalu, male otočne države u Pacifičkom oceanu, na pola puta između Havaja i Australije. Ta državica s jedva 12.000 stanovnika najmanja je na svijetu nakon Vatikana, Monaka i Nauru.

- Zbog podizanja razine mora moja će zemlja u idućih nekoliko desetljeća nestati sa zemljopisne karte. Već sada se borimo s velikim plimama, a imamo i problema s ribolovom. Naime, na mjestima gdje smo je nekad lovili, ribe više nema - rekao mi je Taukiei Kitara koji je postao nevladin aktivist uključen u klimatske pregovore kako bi svijet upoznao s činjenicom da je njegova zemlja među najugroženijima u svijetu. Uostalom, oko 3000 Tuvaluanaca već su postali eko izbjeglice, zbog čega su dobili azil na Novom Zelandu.

Taukieija Kitaru srela sam u kongresnom centru Bella u Kopenhagenu na početku velike UN-ove Klimatske konferencije (COP15), najvažnijeg skupa posvećenoga globalnom zagrijavanju u posljednjem desetljeću. Oko 15.000 delegata, političara, znanstvenika, biznismena, nevladinih aktivista i novinara iz 192 zemlje stiglo je u Kopenhagen kako bi tijekom 12 dana pregovora (od 7. do 18. prosinca) iznjedrilo novi klimatski sporazum, popularno nazvan “Kyotov sin” jer treba naslijediti Protokol iz Kyota koji istječe 2012. godine.

Novinari iz cijelog svijeta

Na samom početku konferencije vladala je atmosfera iščekivanja kakva obično prati velike događaje. U ponedjeljak u ranim jutarnjim satima u Bella centar pristizale su tisuće ljudi strpljivo čekajući da prođu stroge kontrole. Među njima je bilo i 3500 novinara iz cijelog svijeta. Kako sam praktički novinarka veteranka klimatskih konferencija koje kontinuirano pratim od 2000. godine, u press centru ugledala sam i neka poznata lica poput britanskih znanstvenih novinara Alexa Kirbyja, Freda Pearcea i Richarda Blacka. Neke su nevladine organizacije priredile atraktivan show program.

Tako su predstavnici Svjetske zaklade za zaštitu prirode (WWF) u Bella centru postavili dva prolaza. Jedan je bio zelene boje, a na njemu je otprilike pisalo: “Svi oni koji su za čvrst i obvezujući sporazum koji će spasiti Zemlju”. Na drugome prolazu crvene boje pisalo je: “Svi oni koji su za politički sporazum što nas vodi u katastrofu”.

Naravno, svi su nastojali proći kroz zeleni prolaz. Aktivist Mohamed Shivaz s Maldiva, rajske turističke destinacije kojoj more prijeti baš kao i državi Tuvalu, bio je još maštovitiji. Kako bi ukazao na opasnost koja prijeti Maldivima, Mohamed je zaronio u tri metra dubok tank od pleksi stakla ispunjen hladnom vodom. - Želim da ljudi znaju što se u stvarnosti događa - rekao je Shivaz.

‘Danski tekst’

Dok su u pauzi nakon svečanog otvaranja tisuće ljudi iz cijelog svijeta kolale dvoranama i hodnicima, u kongresnom je centru vladalo optimističko ozračje. Ljudi različitih nacionalnosti, boja kože, religija, političkih i inih svjetonazora međusobno su razmjenjivali ideje, stavove, nade i očekivanja pružajući idealističku sliku svijeta u malome, gdje nema ratova i sukoba. Među njima je bila i dr. Janet Chan, mlada ekspertica za znanost o okolišu iz Hong Konga. Janet je članica World Alliance of YMCAs, ekumenske organizacije koja okuplja mlade kršćane iz cijelog svijeta. - Nadamo se da će se postići fer sporazum između razvijenih i zemalja u razvoju - vedro je rekla Janet Chan.

No, već drugoga dana optimizam je naglo splasnuo kada je na stranicama britanskog dnevnika Guardian objavljen nacrt novoga klimatskog sporazuma. Taj je nacrt u kuloarima nazvan Danski tekst jer je u njegovu stvaranju ključnu ulogu imala danska delegacija, navodno uz američku asistenciju. Danski tekst razljutio je predstavnike zemalja u razvoju jer se njima, a ne samo industrijskim državama, nameću obaveze u smanjenju emisije. - Taj tekst razara Klimatsku konvenciju i Kyoto protokol. Ide za tim da se donese novi sporazum, nova legalna inicijativa koja odbacuje osnovu različitih obaveza između najsiromašnijih i najbogatijih zemlja na svijetu - ljutito je rekao Sudanac Lumumba Di-Aping koji predsjedava skupinom G77 i Kina koju čine 132 zemlje u razvoju.

Merkel , Sarkozy i Mesić

Da će pregovori o novome klimatskom sporazumu biti mukotrpni i teški, znalo se još prije početka konferencije. Bivši američki predsjednik George W. Bush bahato je odbacio Protokol iz Kyota, koji predviđa da industrijski razvijene zemlje u razdoblju od 2008. do 2012. godine za oko pet posto smanje emisiju stakleničkih plinova u odnosu na 1990. godinu, i tako taj važni međunarodni dokument oslabio. Iako je dolazak Baracka Obame u Bijelu kuću označio i aktivni povratak SAD-a u klimatske pregovore, svaki njegov ustupak u Kopenhagenu mora odobriti Kongres gdje se velik broj republikanaca protivi smanjenju emisije zbog mogućeg lošeg utjecaja na američko gospodarstvo. Obamin dolazak na konferenciju očekuje se u samoj završnici kada će u Kopenhagen stići i brojni lideri država, uključujući Angelu Merkel, Sarkozyja i Browna, dok će hrvatsku delegaciju voditi predsjednik Mesić.

Snažan vjetar u leđa

- Nadamo se da će Obama pristati na sporazum, ali on je u svojim odlukama limitiran pritiskom industrije koja je i dovela do velikih emisija stakleničkih plinova - rekao je Tom Goldtooth, pripadnik američkoga indijanskog plemena Navajo (Dine) i predstavnik Indigenous Environmental Networka.

Ako SAD ne pristane na sporazum, velika je nepoznanica kako će se u konačnici ponašati i rastući gospodarski divovi poput Kine, Indije i Brazila. Kina je još prije tri godine pretekla SAD i postala najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Protivnici novoga klimatskog sporazuma uoči konferencije dobili su snažan vjetar u leđa.

Afera Watergate

Naime, prije desetak dana u medijima je objavljena hakirana elektronska prepiska između znanstvenika Sveučilišta East Anglia u kojoj su iznose sumnje da je globalno zagrijavanje izazvano ljudskom aktivnošću. Izbio je skandal u medijima nazvan Climagate po analogiji s aferom Watergate. Ipak, upućeni smatraju da Climagate neće ozbiljno utjecati na javno mnijenje jer velika većina klimatoloških znanstvenika tvrdi kako dokazi da je čovjekova djelatnost dovela do promjene klime stoje na čvrstim nogama.