BLOKIRANA OPĆINA

TKO JE KRIV ZA PROPAST MILNE? Danas dijeli sudbinu stotine tisuća građana koji pod blokadom žive od ono malo novca izuzetog od ovrhe

Milna danas tako dijeli sudbinu stotine tisuća građana koji pod blokadom žive od ono malo novca izuzetog od ovrhe, koji stiže na zaštićeni račun. Sve drugo uzima vjerovnik.
 Jakov Prkić/CROPIX

Kad na Braču za nekoga kažu da je otišao “put Milne”, to je, ustvari, pristojniji način da se kaže kako je malo “skrenuo”. Razlog tomu je, među ostalim, što je ta, nekad jedna od najrazvijenijih otočnih općina proteklih godina u medije dospijevala samo zbog apsurdnih situacija i problema te problematičnog dugogodišnjeg načelnika, SDP-ovca Frane Lozića, koji je Milnom suvereno vladao gotovo četiri mandata. Srušen je s vlasti tek kada mu vijećnici nisu izglasali proračun, a na izvanrednim izborima koje je raspisala Vladina povjerenica Ines Grubišić u drugom je krugu s premoćnih 70 posto glasova na čelo Općine došla HDZ-ovka Anamaria Rošin, kći saborskog zastupnika Jerka Rošina.

Blokiran račun

Dočekalo ju je mnoštvo problema, a najveći od njih je što je Općini već više od godinu dana blokiran račun. Četrnaest mjeseci blokade izazvao je bivši načelnik Lozić za kojeg je i nepravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je vrijednu općinsku parcelu - takozvani Češki kamp - uspio čak dva puta prodati, a kako je barem jednom kupcu trebalo vratiti novac, koji je Lozić potrošio na svoje općinske projekte, vjerovnik, strana korporacija, ovrhom im je sjela na račun. Prvotnih 4,9 milijuna kuna s kamatama je naraslo na više od deset milijuna kuna, jedan i pol općinski godišnji budžet.

Milna danas tako dijeli sudbinu stotine tisuća građana koji pod blokadom žive od ono malo novca izuzetog od ovrhe, koji stiže na zaštićeni račun. Sve drugo uzima vjerovnik. U slučaju Milne, ostaje im 400-tinjak tisuća kuna mjesečno, taman dovoljno za plaće zaposlenih i tekuće te izvanredne rashode za elementarno održavanje. Sabor je usvojio izmjene Zakona o stečajnom postupku koji će se početi primjenjivati od rujna pa je blokirana Milna idealan kandidat za stečaj.

- Sve je stopirano. Ne možemo do fondova EU, ne možemo ništa graditi ni u što investirati. Zato se sada dovijamo projektima za koje ne treba novac. Vjerovali ili ne, ima i takvih - govori nam načelnica Anamaria Rošin.

Zaneseno priča o mjestu u koje se zaljubila još kao djevojka, iako je rođena u Splitu.

Splitska luka

Milna je bila pomoćna splitska luka, a i danas je luka s najviše uplova na srednjem Jadranu. - Još kao djevojka maštala sam da ću jednoga dana ovdje živjeti, po majci sam dijelom Milnjanka, no kad sam došla, dočekala me ružna situacija. Svatko tko makar jednom dođe u Milnu zaključit će, na prvu, isto što i ja - da je nerazvijena. Ima izuzetan turistički potencijal, idealno je smještena i ima uvjete za sve vrste turizma kroz cijelu godinu. Pa ipak, nemamo gotovo ništa. Turizam se ne razvija, hotelskih kapaciteta nema dovoljno, industrija je otišla zatvaranjem škvera za male brodove koji bi nam, kao nautičkom mjestu, itekako trebao... - nabraja Anamaria Rošin. Još od rata radila je kao novinarka, uglavnom u vodećim elektroničkim medijima u Dalmaciji, pa joj je, kaže, i kao novinarki smetalo to što je vidjela. Stoga se odlučila kandidirati na izvanrednim lokalnim izborima i prvi put je pobijedila karizmatičnog Lozića koji je bio iznenađen što nakon toliko godina silazi s vlasti.

- Ne smijem puno komentirati jer je revizija u tijeku i pokušavamo utvrditi pravo stanje stvari, no nije dobro. Čini mi se da nije znao da će izgubiti izbore, jer bi možda makar malo ‘počistio’ za sobom. Ne želim zvučati previše samouvjereno, no mislim da prije mene očito nije imao pravu konkurenciju - kaže Anamaria Rošin.

Najveći problem koji je od bivšeg načelnika naslijedila pitanje je gradske blagajne i duga za Češki kamp. Riječ je o nekadašnjem bungalovskom naselju u kojem su se do rata odmarali češki turisti, odakle i naziv. Četrdesetak bungalova, točnije drvenih kućica za odmor, danas je gotovo devastirano, no riječ je o lokaciji koja itekako ima potencijala za razvoj. Zbog toga je Općina početkom 2000-ih krenula u proces prodaje. Postignut je dogovor s korporacijom Hansen Dalmatica o cijeni od 115 eura po četvornom metru za desetak tisuća četvornih metara atraktivnog zemljišta na obali. Posao je sklopljen i Hansen je na račun Općine u više rata uplatio 4,9 milijuna kuna pologa. Bivši načelnik Lozić i dalje smatra da nije kriv jer je posao bio dobro isplaniran.

- No, nikako nismo mogli znati da će Vlada iznenada donijeti zakon po kojem je gradnja smještajnih kapaciteta zabranjena na manje od stotinu metara od mora. Samim time je zemljište Hansenu postalo bezvrijedno, jer su tu htjeli graditi svoje kapacitete za odmor. Tražili su da im vratimo novac, odustali su od kupnje, no novac im nismo imali otkud dati. Da, potrošio sam ga. Ali ne nenamjenski, kao što su me optužili i nepravomoćno osudili, već kako bismo riješili neke kapitalne probleme. Prvenstveno je to pitanje obilaznice - kaže Lozić.

Do prije nekoliko godina centar Milne bio je turistička noćna mora, jer su teški kamioni i dostavna vozila parali asfalt milnjanske rive, a ljeti bi vladale nesnosne gužve. Zbog toga je za svakog Milnjanina obilaznica koju je Lozić izgradio Hansenovim novcem svakako najvažnija stvar u općinskoj infrastrukturi.

No, obilaznica smutnje dovela je do financijskih problema koji danas izgledaju nerješivo. Općina je u međuvremenu ipak uspjela pronaći kupca, i to tvrtku Byron koja u blizini već ima svoje objekte pa bi im zemljište bilo vrijedno iako ne bi mogli graditi smještajne kapacitete. Gradili bi prateće turističke sadržaje, što zakon dozvoljava. Stoga su oni svojih sedam milijuna kuna uplatili na depozitarni račun jednog javnog bilježnika, gdje se taj novac nalazi i danas. Problem je što im nitko ne može pristupiti, jer sudovi pokušavaju razriješiti dilemu tko je sad, zapravo, vlasnik. Zadržan je status quo pa je formalni vlasnik dvaput prodanog zemljišta i dalje Općina.

Odricanje od kamata

- Moglo se to sve riješiti da je bilo volje. Hansen je bio voljan odreći se kamata. Predlagali su takvu nagodbu. Mogli smo im, od tih sedam milijuna, vratiti njihovih pet, dobili bi kamp i još bi nam ostala dva milijuna kuna. Cijena više ne bi bila 115 eura, nego 101, ali i to je puno bolje nego 30 eura po kvadratu, koliko vrijedi to zemljište po tržišnoj procjeni. No, vijećnici to nisu htjeli učiniti i napravljena je šteta Općini. Hansen nas je proglasio ludima, pa sad traže sve, s kamatama - kaže Lozić. Uvjeren je da mu se stvari stavljaju na teret isključivo iz političkih razloga.

Vijećnički dišpet

Nekadašnji načelnik Općine, iz vremena prije Lozića, slikar i kroničar Milne Zorislav Bonačić zvani Sargo priznaje da do nagodbe nije došlo dijelom i zbog vijećničkog dišpeta.

- Da, nismo mu htjeli dati gušt da se izvuče iz situacije koju je zakuhao. Mutio je i muljao, sad neka se vadi kako zna i umije. Mi godinama nismo ni znali da postoje dva ugovora o prodaji, sve nas je preveslao. Kada se sve otkrilo, 2008. smo ga uspjeli nakratko srušiti s vlasti, a onda mi je slao prijetnje. Kao vijećnik bio sam jezičak na vagi i prijetilo mi se što će mi se sve dogoditi ako ne glasam kako treba - kaže u dahu Sargo. Pokazuje nam isječke iz novina - ponajviše iz Slobodne Dalmacije - o raznim Lozićevim nepodopštinama. Krivotvorio radnu knjižicu, lažno se predstavljao kao profesor, zataškavao probleme s prometnom policijom - samo su neki od naslova koji upadaju u oči. Sargo kaže kako nije točno da je Lozić kao načelnik novac trošio namjenski, za obilaznicu.

- Ma on je trošio na svoju promociju i da pokrije proračunske rupe. Otkako je došao na vlast, stalno imamo minus u blagajni od tri do pet milijuna kuna. Narod mu je vjerovao, bio je odličan populist i znao kako se promovirati. Usto, ima veliku rodbinu. Više od 200 glasova, što mu je gotovo dovoljno da pobijedi, dobivao bi od rodbine i prijatelja. Na ovogodišnjim izborima ni oni nisu glasali za njega, onda vam je valjda jasno - kaže nam Zorislav Bonačić Sargo.

Tko je profitirao

Kaže da je cijela priča katastrofalna, jer će ovim tempom rasta kamata Općina još deset godina imati blokiran račun, a nabacuje nam i misao da bi se možda moglo raditi o organiziranoj prevari.

- Tko u cijeloj priči profitira? Hansen! Dali su pet milijuna kuna, a natrag dobivaju više od deset - kaže značajno nas gledajući. Načelnica A. Rošin dodaje da je Lozić morao znati da deponirani polog nisu prihodi Općine i da se to ne smije trošiti! No, postupio je upravo suprotno.

Općina je danas dužna “i Bogu i vragu”. Točni dugovi se ne znaju jer je načelnica tek počela sređivati ormare iz kojih svako malo ispadne kakav kostur, obično financijske prirode. Dužni su dobavljačima, uslužnim obrtima...

- Cesta do uvale Osibora puna je rupa. Mještani su sami skupili stotinjak tisuća kuna, fali im još toliko, ali što da se radi kad Općina ne može izdvojiti ni kunu a da nije za osnovne troškove. Situacija je totalno blokirana - kaže nam mlađi Milnjanin.

- Ma Općina je zapravo likvidna! - uzvraća Lozić. Kaže da su protiv njega podnesene prijave za oko 140 kaznenih djela “jer je u Milni tradicija pisati kaznene prijave”, no ništa mu nije dokazano.

Propala nagodba

- Pa i te optužbe koje spominjete i zbog kojih sam na Županijskom sudu u Splitu osuđen na deset mjeseci zatvora uvjetno sada su na Vrhovnom sudu i dokazat ću svoju nevinost. Problem je što vijećnici stopiraju rješenje situacije. Mogli smo se odmah lijepo nagoditi s Hansenom i svi bi bili zadovoljni - vrti glavom Lozić. Kaže da mu, unatoč svemu, nije žao što je toliko vremena proveo na vlasti.

- Ostali su mi samo dugovi. Potrošio sam 500.000 kuna na odvjetnike i sudove. Mater mi je dizala kredite, a država je priznala samo petinu tog iznosa. Nema veze, htio sam raditi dobro i uvjeren sam da nisam učinio ništa loše - kaže Lozić.

Načelnica Anamaria Rošin ipak je optimistična. Smatra kako je teško da će se novi Zakon o stečajnom postupku odnositi na njih. Uvjerena je da Milna može biti bogata općina.

- Radit ćemo na tome. Ne mogu otkrivati detalje, ali rješenje se nazire, pregovaramo s obje tvrtke. Želimo Milnu brodskom prugom povezati sa Splitom, razvit ćemo komunalno poduzeće Meštralun jer i preko njega možemo do europskih fondova, popravljamo i održavamo što je moguće više novcem sa zaštićenog računa. Znam da radim najteži i nimalo popularan posao, uvodim reda, no doista sam optimistična. Ovaj kraj je idealan za štošta i to ćemo pokazati. Možda u prvom mandatu, možda u drugom, ali je bitno da bude reda. Ponosna sam na svoje Milnjane što su konačno rekli dosta Loziću i sada možemo krenuti u boljem smjeru - zaključuje bivša novinarka i današnja milnjanska načelnica Anamaria Rošin.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 07:23