TAJNI ŽIVOT KAPETANA DRAGANA Vodio fotostudio, ljubovao sprostitutkom, švercao robu, ratovao uAngoli, svojim avionom preletio Atlantik...

Dragan Vasiljković, u Australiji poznat pod imenom Daniel Snedden, izručen je Hrvatskoj 9. srpnja 2015. i već je sljedeći dan iz splitskog zatvora Bilice priveden na prvi istražni razgovor na Županijski sud. Tako je okončan napeti dio desetogodišnje trakavice koja se rastezala po australskim, hrvatskim, srpskim i haaškim sudovima tijekom njegove borbe protiv izručenja iz Australije na temelju (doista ad hoc sročene) optužnice šibenskoga DORH-a za zločine na okupiranom području Hrvatske 1991. i 1993. godine.

sisak140905Seselj i kapetan Dragan u Bruskoj-desk-

Foto: Arhiva/CROPIX

Pet karijera kapetana Dragana

Slučaj Kapetana Dragana - sve od njegove pojave u Kninu (simboličnog?!) 10. travnja 1991., kamo je dospio uz pomoć ljudi iz vrha srpskog SDS-a, Franka Šimatovića Frenkija i Jovice Stanišića, pa sve do danas - uglavnom je bio medijske naravi. O tom liku crtali su se u Beogradu stripovi na početku rata. Srpski i strani novinari uvijek su bili blizu njega, iz različitih razloga. Jednom je bio osoba zagonetne, kontradiktorne i neprovjerljive biografije. Drugi je put bio iskusni svjetski avanturist i vojni profesionalac, čovjek koji je stvorio Knindže i Crvene beretke iz kojih je izrasla Jedinica za specijalne operacije i njezini najistaknutiji zapovjednici (Milorad Luković Ulemek Legija, Zvezdan Jovanović...). Treći je put bio pilot. Četvrti put pomorac. Peti put kriminalac. Zatim je bio čovjekoljubac i predsjednik humanitarnoga Fonda Kapetana Dragana, muškarac s četiri braka, više muške i ženske i usvojene djece, ljubimac srpskih glumica, pjevačica, novinarki i sredovječnih dobrostojećih gospođa (Klara Mandić, Dafina Milanović). Onda je bio predsjednički kandidat protiv Miloševića, potom haaški svjedok opet protiv Miloševića koji je zapravo haaško Tužiteljstvo izigrao i “okrenuo naglavačke”, pa je bio informatički stručnjak u doba NATO-ova bombardiranja Srbije, čovjek razočaran u nerazumijevanje Srba za gradnju golf-terena u toj zemlji, pri kraju instruktor golfa u Perthu...

Životna priča Dragana Vasiljkovića, međutim, daleko je banalnija: rodio se u Beogradu 12. prosinca 1954., rano ostao bez oca i zbog siromaštva završio u dječjem domu pa se s majkom, bratom Mihajlom Kićom i sestrom (oni nose prezime Makulović) 1967. odselio u Melbourne gdje će provesti najveći dio svojega australskog života. Tu je vodio fotostudio, sudski odgovarao zbog podvođenja žena laka morala (on kaže, jedino utoliko što se bio zaljubio u djevojku koja se bavila najstarijim zanatom na svijetu), opet sudski bio kažnjen zbog umiješanosti u preprodaju ukradene robe, da bi na kraju završio u Australian Army Reserve i tamo proveo četiri godine. U vojsci je uzeo i novo ime, Daniel Snedden, po tadašnjem šefu konzervativne liberalne oporbe Billyju Mackieju Sneddenu, te je stekao temeljnu vojnu naobrazbu. Army Reserve predstavlja srž Australske vojske, u nju se ulazi dobrovoljno ili na način na koji je - kako se nagađa - ušao Vasiljković: u zamjenu za zatvorsku kaznu. U mirnodopskim uvjetima služi se po ugovoru, jednom ili dvaput godišnje po mjesec dana u komadu te svakoga vikenda obvezno, a odabrani na kraju stječu maksimalno čin rezervenog poručnika, ako ne odu na dopunsko školovanje. U skladu s time, Kapetan Dragan nikada nije postao “captain”, “kapetan”, “satnik” Australske vojske, nego je riječ o nadimku koji je sebi nadjenuo 1990./1991. istodobno se okitivši s tri zvjezdice i beretkom s vlastoručno dizajniranom kokardom u obliku bijelog orla s četiri naopako okrenuta slova “C” u sredini.

australijadragan vasiljkovicfoto-desk-

Foto: Arhiva/CROPIX

Kontakti sa špijunima

Nakon napuštanja Army Reservea Vasiljković se, prije nego u Hrvatskoj, ratom bavio jedino u Africi (mislim u Angoli), gdje je radio kao plaćeni instruktor, premda su legende - neprovjerene kakve već jesu - govorile da je sudjelovao i u drugim afričkim sukobima, pa južnoameričkim, čak i izraelskim. Ono što je, međutim, sigurno, jest da je posjedovao vlastitu jahtu (hvalio se čak da ju je sam sagradio?!), na njoj ga je 80-ih zabilježila i crnogorska policija te da se u Jugoslaviji pojavio 1989./1990. s vlastitim zrakoplovom: nakon što je pilotski ispit položio u Teksasu, preletio je Atlantik i spustio se na riječki aerodrom na Krku. Slijedimo njegov lik potom po Beogradu gdje se 1990. pokušava uključiti u već očigledni rat na pomolu, obilazeći SPO Vuka Draškovića, družeći se s Klarom Mandić iz Društva Srpsko-jevrejskog prijateljstva, s književnikom Branom Crnčevićem i akademikom Ljubomirom Tadićem (ocem kasnijega predsjednika Zorana Tadića) i putujući u Knin i Benkovac gdje još 1990. upoznaje benkovačkoga gradonačelnika Zečevića i kninskog milicajca Martića. Upravo je tako upao u vizir srpskog SDB-a pa su ga Stanišić, Šimatović i Dragoljub Filipović zvani Major Fića odlučili pratiti, nadzirati i prisluškivati, a potom - uvjerivši se da doista kontaktira s Martinom Lynchom, časnikom britanske vojske, te s pripadnicima izraelskih, njemačkih, engleskih i američkih obavještajnih službi - i angažirati. Šimatović, koji je sa Stanišićem već organizirao naoružavanje i pripreme za stvaranje krajinske paravojske, odveo ga je i na razgovor sa srpskim ministrom obrane Tomislavom Simovićem. Ukratko, eto njih u Kninu. Sve je ostalo, rekosmo, legenda.

sydney, australiakapetan dragan vasiljkovicfoto mate basic-desk-

Foto: Arhiva/CROPIX

Centar za obuku u Golubiću pokraj Knina nastao je u travnju 1991., a za njegov su nastanak najzaslužniji Stanišić, Šimatović i Milan Martić. Osmišljen je kao središte za obuku krajinske policije, Teritorijalne obrane i ostalih srpskih borbenih postrojbi koje će se sve pretvoriti u “Vojsku Republike Srpske Krajine” (VRSK). Predsjednik SAO Krajine bio je zubar Milan Babić, kasniji haaški osuđenik, pokajnik i samoubojica, a Vasiljković je bio glavni instruktor. Formalno je njime zapovijedao Dušan Orlović Dule kojega je Martić imenovao šefom krajinskog DB-a. Jedino što će se Vasiljković i Šešelj brzo sukobiti, uglavnom zbog Draganovih nastojanja da raspojasanu bandu uredi, disciplinira i uniformira, između ostaloga, i skidanjem četničkih kokardi: unekoliko je u tome i uspio, no njihov je sukob bio glavni triger za Vasiljkovićevu odluku da se početkom jeseni 1991. iz Knina vrati u Beograd.

Jezgra Knindži u kratkom je roku za borbu obučila 350 do 700 novih vojnika, formalno u okviru krajinske Teritorijalne obrane, koji su se u slobodnom dijelu Hrvatske nazivali martićevci. Nakon nestanka JNA 1992. oni će postati VRSK u kojoj je od 1991. do 1995. sudjelovao doslovno svaki odrasli muškarac s tog područja, s kojega je u roku od par mjeseci istjerano više od 100.000 Hrvata.

Tjerao je na svinjetinu

Ono što je nedvojbeno jest da je Kapetan Dragan osmislio, koordinirao i vodio akciju “Žaoka” u Glini i Pounju, u suradnji s JNA i lokalnim strukturama Dvora na Uni i okolnih mjesta, gdje su se dogodili raznovrsni okrutni zločini protiv policajaca, civila, ranjenika, bolesnika i imovine (a ubijen je i njemački novinar Egon Scotland), zaključno sa zlostavljanjima zarobljenika u centrima od Gline, preko Šamarice i Golubića sve do kninske tvrđave i prenamijenjene stare bolnice u Kninu.

Ubrzo nakon svršetka akcije “Žaoka” u Glini i Pounju Vasiljković je otišao u Beograd, pojavljivao se nakratko u Erdutu i drugim “obučnim i regrutnim” centrima po Srbiji, pokrenuo je Fond Kapetana Dragana za skupljanje pomoći krajinskim ranjenicima, a na australskom suđenju za klevetu, koje je pokrenuo protiv The Australiana (vodećeg australskoga dnevnog lista iz korporacije News Ltd. Ruperta Murdocha), otkrit će se da je boravio i u Zvorniku u BiH. Džamila Subašić, koja se na suđenju pojavila pod akronimom “Svjedok A”, govorila je kako ju je višekratno silovao, ustupao na silovanje, prisiljavao da jede svinjetinu dok je kroz prozor hotela Vidikovac na Diviču pokraj Zvornika gledala kako rijekom plutaju leševi.

Vasiljković se u RSK ponovno pojavljuje 1993. kada formira novi Centar u Bruškoj, a to se razdoblje ponovno pojavljuje i u jednoj od točaka ad hoc optužnice koju je za Interpol sastavio šibenski državni odvjetnik Damir Dukić 2005., no koje je najpoznatije - barem u njegovim pričama - po ponovnoj okupaciji Škabrnje. Tada je, zajedno s arkanovcima koje je predvodio Legija, nakon akcije “Maslenica”, uz goleme gubitke, uspio iz već razrušene Škabrnje istjerati 9. bojnu HOS-a te zabilježiti besmislenu Pirovu pobjedu.

sisak140905UNPROFOR i kapetan Dragan-desk-

Foto: Arhiva/CROPIX

Autralska kampanja

U Benkovcu je ostao do polovice 1994. te ponovno otišao u Beograd, a pojavio se ponovno na ridikuloznoj vojnoj paradi u Slunju 1995., zajedno s Orlovićem, Arkanom i vrhom VRSK u vidu “redizajniranih” negdašnjih oficira JNA. Malo uoči Oluje - govorio je - bio je u Kninu i isplanirao akciju presijecanja Dalmacije kod Biograda, ali je odustao jer nije dobio kordunašku brigadu te se pokunjeno opet vratio u Beograd. A za nekoliko dana ionako se dogodila Oluja - i rat u Hrvatskoj bio je gotov.

U rat na Kosovu, kaže, nije se uključivao, a u doba NATO-ova bombardiranja Srbije bavio se “medijskim ratom”, tj. stvorio je kompjutorski, internet centar putem kojega je u svijet odašiljao “istinu o ničim izazvanoj NATO-ovoj agresiji na Srbiju”.

Da se vratio u Australiju otkrile su u siječnju 2005. srpske novine Vesti koje su objavile da u Perthu podučava golf. Vijest je preuzeo tjednik Hrvatski vjesnik iz Melbournea, a 5. rujna 2005. pojavio se na naslovnoj stranici The Australiana tekst urednice Natashe Robinson i šefice zapadnoaustralske redakcije istih novina Paige Taylor. Desetak dana kasnije Vasiljković mi je dao intervju za Jutarnji list u kojemu je, zapravo, počeo protukampanju: najavio je tužbu protiv The Australiana, pokrenuo web stranicu Medijski rat, stupio u kontakt s Australian Federal Policeom, otputovao u Beograd i osigurao podršku SPC-a, organizirao financijski lobby koji će kasnije prerasti u politički lobby Serbs for Justice and Democracy, angažirao “najobrazovanijega Srbina u Australiji” odvjetnika Iliju Glišića, a ovaj uglednoga i skupoga Brada Slowgrowa pa kasnije, kad ovaj bude zbog prijetećih pisama sucima isključen iz Odvjetničke komore, također vrhunskoga Clivea Evata, a na samomu kraju i negdašnjega dopukovnika US Army Dana Morija, ali i ražalovanoga zamjenika svih glavnih haaških tužitelja Grahama Blewitta koji je još do malo prije toga tvrdio kako “ne zna gdje je Kapetan Dragan”, zapravo ga na taj način štiteći...

Krajem 2005. Hrvatska je poslala zahtjev Interpolu koji je za Vasiljkovićem izdao crvenu tjeralicu, a ja sam se susreo s njim posljednji put na njegov rođendan 12. prosinca 2005. kad se činilo da još čvrsto vjeruje kako će, prvo, dobiti sud protiv The Australiana, a drugo, samim time poništiti mogućnost da ga Hrvatska zatraži, poglavito nakon što mu je Haag pridodao status “svjedoka”, a ne “optuženika”.

Federalna ga je policija, međutim, uhitila u Sydneyju 20. siječnja 2006. i smjestila ga u sydneyjski zatvor “srednje sigurnosti” Parklea Jail. Međutim, suđenje o tome hoće li, i može li, biti izručen nije moglo početi dok se ne riješi njegova tužba protiv The Australiana. No, nije posrijedi bila puka kupnja vremena jer oba su slučaja bila neraskidivo povezana, dobitak jednoga značio je i odbacivanje drugoga.

Izgubio proces

Na prvoj instanci sud je zaključio da je od deset navedenih, The Australian počinio klevetu u čak šest navoda, no onda je odvjetnik Tom Blackburn, shvativši da mora dovesti svjedoka za baš svaki od tih navoda, pred sud uživo ili videolinkom izveo redom: silovanu Džamilu Subašić, policajce zarobljene u Glini i na drugim mjestima koji su svjedočili o torturama kojima su bili podvrgnuti, od premlaćivanja do mučenja elektrošokovima, od prisiljavanja na međusobne seksualne odnose do odvođenja na lažna strijeljanja (Darka Kaurića, Velibora Bračića, Osmana Vikića i Milana Špoljarića), Amerikanca Coltona Perryja, bivšega francuskoga legionara koji se priključio ZNG-u i zarobljen je pokraj Brčkog u svibnju 1992., dopisnicu engleskog The Timesa Anne McElvoy kojoj je Vasiljković 1991. izjavio da će “masakrirati sve one koji crkve i bolnice pretvaraju u vojne objekte”... U svoju obranu Vasiljković je za svjedoke kako je on dobar čovjek, humanist, viteški ratnik i profesionalac doveo svojega brata Michaela, američkoga prijatelja kojega je stekao u Kninu Stevea Plattera, patrijarha australskoga SPC-a Irineja Dobrijevića, Nadu Lukich-Bruce, aktivisticu udruge Srbi za pravdu i demokraciju, čiji je pokojni otac Petar bio njegov vojnik u Knindžama, s kojom će se kasnije u zatvoru oženiti, te samoga sebe.

No, sud protiv The Australiana za klevetu Vasiljković je na kraju izgubio, a troškovi suđenja određeni su na iznos veći od dolarskoga milijuna, što će vjerojatno The Australianu i državi morati isplatiti vjerovnici iz spomenute lobističke udruge.

U procesu protiv izručenja, od najniže do najviše instance, prvostupanjske, pa žalbene, do diskrecijske ministarske odluke, pa opet ispočetka, Vasiljković je 13 puta nijekao navode iz optužnice i borio se dokazati kako ga se ne bi smjelo izručiti Hrvatskoj. U toj je bitci ispucao gotovo sve argumente: da Hrvatska nema s Australijom potpisane potrebne međunarodne ugovore, da mu Hrvatska nije u stanju osigurati ni sigurnost ni pravedno suđenje, da će ga u hrvatskom zatvoru likvidirati, da je Hrvatska fašistička jer je protjerala 600.000 Srba, a fašistički su i njeni suradnici, prvenstveno The Australian, a onda i one australske institucije koje s Hrvatskom surađuju, da je optužen srpski heroj Vasiljković, a sudi se Australcu Sneddenu, da su počinjene brojne proceduralne pogreške, da hrvatska optužnica nije potkrijepljena nikakvim dokazima, da bi bolje bilo da slučaj preuzme Haag...

Sud je Vasiljkovića u rujnu 2009. čak pustio na privremenu slobodu, što je u domu Belih orlova u Sydneyju burno proslavljeno, uz dodjelu prigodnih medalja i odličja zaslužnima koji su očekivali konačno pozitivno razjašnjenje na Vrhovnom sudu.

Uhićen na jahti

Međutim, Vrhovni sud u Canberri je 30. ožujka 2010. - nakon gotovo 4,5 godina sudovanja, od kojih je 3,5 Vasiljković proveo u zatvoru Parklea u Sydneyju, prošavši višekratne rasprave na svim sudskim instancama, od općinske razine sve do Saveznoga i Vrhovnoga suda - zaključio da australski Commonwealth može i treba postupiti po Interpolovoj tjeralici izdanoj na zahtjev RH pa izručiti Kapetana Dragana, ali, usto, da Australiji mora podmiriti sudske troškove, s time da se podrazumijeva kako su iscrpljene sve postojeće mogućnosti za žalbu i kako se vrijeme provedeno u Parklea Jailu ima smatrati tek pritvorom.

No, u trenutku kada je konačna, posve porazna odluka po Kapetana Dragana priopćavana na Vrhovnom sudu, pravosudno-policijske službe o njegovu kretanju nisu imale nikakvih podataka.

Uhićen je 12. svibnja 2010. dok je radio u unutrašnjosti desetmetarske polovne jahte Salem II na suhom vezu Harwood Slipwaya u mjestu Yamba, na sjeveru države Novi Južni Wales, 150 kilometara daleko od Coffs Harboura, sjevernog izlaza iz sydneyjskih predgrađa, a gdje ga je 50-ak saveznih policajaca pokušavalo pronaći tijekom duga 43 dana. Njegova posljednja poznata adresa bila je u malom naselju Boambee blizu Coffs Harboura, u kući Nade Lukich-Bruce, gdje je boravio posljednjih pola godine. Nadin suprug Peter Bruce već je neko vrijeme bio odsutan iz doma, govorili su susjedi, razvedeni su, ali je on vlasnik jahti koje se iznajmljuju turistima za razgledavanje kitova. Otkrit će se da je Kapetan Dragan na jahti Petera Brucea, koju je ovaj za 40.000 australskih dolara kupio u mjestu Iluka od Johna Dickiea. Polovnu jahtu porinuo je odmah pošto ju je kupio, makar mu je bivši vlasnik napominjao kako bi je trebalo izbrusiti te nanijeti novi sloj zaštitne boje. Kada su agenti konačno stigli do Yambe, Vasiljković je mirno izišao - i predao se. Stavili su mu lisice i strpali ga u maricu.

Poziva se na Ženevu

Onda je - uz velike pauze između ročišta - počeo novi krug žalbi i osporavanja zahtjeva za izručenje, ovaj put u Melbourneu gdje je melbournski Amerikanac Dan Mori pokušavao dokazati kako je izručenje u neskladu sa Ženevskim konvencijama, kako su napravljene brojne proceduralne pogreške tijekom prethodnih suđenja, sve dok prošli mjesec Vrhovni sud nije konačno presudio da daljnje Vasiljkovićeve žalbe nemaju nikakvih izgleda za uspjeh.

Sada tek treba vidjeti što će biti s onom starom presudom za Vasiljkovića u odsutnosti pa što će biti, ako išta bude, s proširivanjem optužnice na djela koja nisu obuhvaćena ad hoc optužnicom šibenskoga Državnog odvjetništva iz 2005. te, konačno, može li se devet godina koje je Vasiljković proveo u australskom pritvoru uračunati u njegovu eventualnu hrvatsku kaznu, s obzirom na to da u pritvoru nije zbog istih djela/razloga, a nisu baš posrijedi ni iste države.