‘Tati sam morala pomoći da umre, a toliko sam ga voljela’

LONDON - Toliko sam ga voljela da sam bila spremna sve napraviti za njega. Pa i pomoći mu da umre, kaže Dianne Huff, 30-godišnja Britanka koja je 2006. pomogla svojem ocu da okonča život u klinici za samoubojstva u Švicarskoj.

Samo nekoliko tjedana nakon što mu je liječnik dao još dvije godine života, John Huff je svojoj kćeri spomenuo Dignitas. Teško bolesni Britanac donio je, naime, odluku da svoj kraj, nakon što je obolio od neizlječive neurološke bolesti, ne dočeka nesvjesan u svojem domu ili nekoj od britanskih bolnica, već da umre pod vlastitim uvjetima u švicarskoj klinici u koju oni neizlječivo bolesni dolaze okončati svoj život.

Bolna i mučna odluka oca podijelila je četveročlanu obitelj iz Essexa na dva tabora. Supruga Barbara željela je čovjeka s kojim je provela 30 godina zadržati uza se koliko god je bilo moguće dulje i neprestano ga je odgovarala od njegove odluke .

Nije želio biti teret

- I kad smo naposljetku stigli u Švicarsku, stalno sam se nadala da će se vratiti s nama. Imao je povratnu kartu za slučaj da se predomisli. Nadala sam se i da će mu se pred odlazak stanje toliko pogoršati da neće moći otputovati. Bila sam sebična - kaže Barbara. Kći Dianne je, pak, odlučila pomoći ocu.

- Iako se nekom to čini nezamislivo, strašan zahtjev od svog oca - da doznam sve o asistiranom ubojstvu i da ga naručim, primila sam mirno. Dobio je priliku da umre pod svojim uvjetima i ja sam ga odlučila podržati. Bio je pravi zaštitnik i glava obitelji i nije mogao podnijeti pomisao da bi nam bio teret - kaže Dianne. Pet mjeseci nakon što je prvi put nazvala Švicarsku, Dianni su iz klinike dali zeleno svjetlo da odredi datum. Sve je obavila kao da je riječ o nekom poslu i još uvijek ne može opisati taj osjećaj.

I majka je naposljetku odlučila prihvatiti odluku i biti uz njega u njegovim posljednjim trenucima u Švicarskoj, iako ih je to moglo stajati sudskog gonjenja u Britaniji. Mnogi ih i danas ne razumiju. Gledajući ih na večeri na koju je obitelj izašla jedne kolovoške večeri u Zürichu, i njihova nasmiješena lica, teško da bi itko mogao pomisliti da se radilo o posljednjem okupljanju obitelji svjesne da će iduće jutro svi sjesti u taksi i otići u kliniku gdje će John počiniti samoubojstvo.

Snimka s kamere

- Otišli smo u ured klinike Dignitas, a od tamo su nas minibusom prevezli do jednog stana. Djelatnici su nam rekli da sjednemo i uzmemo koliko god vremena nam treba. Rekli su i da se možemo predomisliti - priča Dianne. U stanu je bila postavljena i kamera ispred koje je John trebao popiti smrtonosni koktel. Starija sestra Joanne je pokušavala razbiti napetost, zbijala je šale, jela čokoladu, a supruga Barbara je sve vrijeme oblijetala oko supruga. Još jednom ga je pitala je li siguran, a on je odgovorio da jest. Gledao je dok je tekućina postajala bistra, što je znak da ga se može popiti, i bio nestrpljiv.

Nakon 25 minuta proglašen je mrtvim, a pozvana je policija koja je pogledala snimku.

- Sad je već prošlo neko vrijeme i nemam grižnju savjesti što smo požurili njegov kraj. Napravila sam to iz ljubavi prema njemu, kaže Dianne.

‘Hvala što ste mi pomogli da se prijavim u Dignitas’

LONDON - Obitelj Huff pozvala je rodbinu i bliske prijatelje na oproštajno okupljanje u njihovu domu u Essexu prije nego što su odletjeli u Švicarsku.

Nakon toga John je pozvao svoje kćeri i suprugu te iako mu je bilo teško govoriti, posebno se oprostio s njima.

- Rekao je da nas voli i zahvalio što smo mu pomogli da se prijavi u kliniku Dignitas. Rekao nam je da čuvamo jedna drugu - kaže Dianne. Iako je jedva ušao u taksi za aerodrom i u avion, kad su sletjeli u Švicarsku, pogled na njegovo smireno lice Dianne je potvrdio da je učinila pravu stvar.

Večer prije odlaska u kliniku otišli su na večeru i tada je John popio nekoliko gutljaja gin tonika na slamku. Bila je to ugodna večer - kaže obitelj.

- Tata se suočio sa situacijom vrlo hrabro i nadam se da je ponosan na mene kao što sam ja na njega - kaže Dianne Huff.