Izvješće o stanju u britanskim medijima lorda Levesona izazvalo je dosad najveći raskol u vladajućoj koaliciji, a iz Downing Streeta čuje se čak da bi David Cameron mogao ignorirati mišljenje parlamenta o zakonu o regulaciji tiska.
Nakon 16-mjesečne istrage sudac Brian Leveson zaključio je kako je osnivanje neovisne komisije, koje bi se potvrdilo zakonom, jedini način da se uvede red u britanski tisak čiji su novinari prisluškivali i obične i slavne ljude, plaćali privatne detektive da ih prate te podmićivali policajce u nadi da će im otkriti povjerljive podatke. No, Levesonove nade da bi njegov prijedlog mogao dobiti podršku svih stranaka u parlamentu raspršene su za manje od jedan sat: premijer Cameron poručio je da je novo tijelo potrebno i dobrodošlo, ali protivi se da se o tome donese bilo kakav zakon.
Možda se predomisli
- Trebali bismo biti oprezni prema bilo kakvim zakonima koji imaju potencijal narušiti slobodu govora i tiska - rekao je Cameron.
Premijer bi se mogao naći u manjini jer ne samo da su Levesonov prijedlog podržali oporbeni laburisti, nego i njegovi koalicijski partneri Liberalni demokrati te 40 zastupnika njegove Konzervativne stranke. Šef laburista Ed Miliband najavio je da će do kraja siječnja u parlamentu predložiti glasanje o Levesonovu zakonu, no iz Downing Streeta se čuje da bi premijer rezultat glasanja mogao ignorirati budući da u britanskom parlamentu prijedlozi koje na dnevni red stavi opozicija nisu obvezujući za vladu.
Neslužbeno, kako piše Guardian, lider Liberalnih demokrata i potpredsjednik vlade Nick Clegg vjeruje da bi se Cameron mogao predomisliti, ali treba mu vremena da nagovori svoje zastupnike, od kojih je većina ipak protiv zakona. Cameron je, pak, poručio da medijska industrija mora brzo sama predložiti kako bi ona primijenila Levesonove preporuke, što bi zakon moglo učiniti nepotrebnim. U međuvremenu je Cameronova ministrica kulture Maria Miller dobila zadatak sastaviti zakon, ali samo kako bi se “pokazalo koliko je komplicirano uvesti nove zakone o tisku”.
Bio bi to prvi zakon o tiskanim medijima u Britaniji otkako je 1694. ukinut Zakon o cenzuri, a većina važnijih britanskih novina, s iznimkom Guardiana koji smatra da “malo zakona” ne bi bilo prevelika cijena za uvođenje reda, jučer je u uvodnicima izrazila slaganje s premijerom. Slično kao u Americi, u Britaniji se dosad smatralo da se država ne treba miješati u tiskane medije, odnosno da o njima ne treba donositi zakone.
Sama se regulira
Umjesto toga, Britanci su novinskoj industriji prepuštali da se regulira sama te da se eventualni novinarski prijestupi prepuste sudovima i tržištu koje bi novine kaznilo prestankom kupovanja. Prema toj teoriji, nikad se ne zna kako bi državna regulativa mogla završiti: jednom kada se nađe u parlamentu, uz pomoć amandmana i najbenigniji zakon može postati potencijalno sredstvo cenzure, a zakon otvara i mogućnost da kasnije vlade lakše mijenjaju pravila igre jednostavnom promjenom zakona.
Laburisti su Camerona već optužili da će napisati zakon koji će biti drakonski, sve kako bi se diskreditirala i sama ta ideja. Žrtve novinarskog prisluškivanja, pak, optužile su premijera da ih je - izdao.
- Oprezni optimizam trajao je 45 minuta, a tada je progovorio premijer- rekao je odvjetnik Mark Lewis koji predstavlja obitelj otete i ubijene 13-godišnje Milly Dowler u čiju su govornu poštu nakon njezina nestanka provalili novinari ugašenog tabloida News of the World.
Komičar Steve Coogan, kojega su novinari istog tabloida ucjenjivali, izjavio je da je Cameronovo ponašanje “odvratno”.