Zatvorska bolnica u Saratovu, na jugozapadu Rusije, privukla je pozornost javnosti prošle godine kada su videosnimke brutalnog zlostavljanja zatvorenika procurile u javnost i kada su o slučaju izvijestili međunarodni mediji.
Aleksej Makarov znao je za neslavnu reputaciju koju ima zatvor i prije nego što je ondje prebačen 2018. kao dio šestogodišnje kazne koju izvršava zbog osude za fizički napad. Pričalo se da su se zatvorenici koji su poslani u Saratov, iz drugih zatvora u regiji, žalili da su njihova medicinska stanja lažirana, kako bi ih se premjestilo na lokaciju gdje mogu biti mučeni iza zatvorenih vrata. Naime, u ruskim zatvorskim bolnicama - u kojima vrijede pravila karantene - ne postoji apsolutno nikakav vanjski nadzor.
No Makarov se uistinu osjećao loše - dijagnosticirana mu je tuberkuloza - i nadao se da će biti pošteđen mučenja. Ali ni on nije izbjegao torturu. Kaže da je dvaput silovan tijekom svog boravka u Saratovu.
Žrtve i stručnjaci tvrde da zlostavljanje - kojemu su bili podvrgnuti Makarov i drugi - služe ponajprije ucjenjivanju zatvorenika, njihovom zastrašivanju ili iznuđivanju priznanja.
Zatvorenici siluju po naredbi
Curenje snimaka natjeralo je rusku vladu da odgovori na skandal oko mučenja u svojim zatvorima. Mučenje je između 2015. i 2019., prema neovisnom ruskom medijskom projektu Proekt, prijavljeno u čak 90% ruskih regija. Ali ruske vlasti su djelovale izuzetno sporo. BBC je analizirao tisuće sudskih dokumenata koji datiraju iz tog razdoblja i otkrio da je ukupno 41 pripadnik zatvorske službe osuđen za zlostavljanje zatvorenika. No gotovo polovica njih dobila je samo uvjetnu zatvorsku kaznu. BBC je zato razgovarao s bivšim zatvorenicima, uključujući Makarova, kako bi točno saznali što se događalo dok su služili kaznu u ruskim zatvorima.
Makarov je prvi put mučen u veljači 2020. godine. Nakon što je odbio priznati kako postoji navodna zavjera protiv zatvorske uprave, trojica su ga muškaraca, kako kaže, podvrgli kontinuiranom nasilnom seksualnom zlostavljanju.
- Deset minuta su me tukli, trgali mi odjeću, a sljedeća dva sata silovali su me svaku drugu minutu drškama od metle. Kad bih se onesvijestio, poprskali bi me hladnom vodom i bacili natrag na stol - prisjeća se Makarov.
Dva mjeseca kasnije sve se ponovilo. Bio je prisiljen platiti 50.000 rubalja (870 eura) svojim napadačima, te tvrde da su ga zatim silovali kako bi ga natjerali da šuti o tome.
Makarov je za BBC rekao da je njegovo mučenje u zatvoru snimljeno video kamerom. Zatvorenici naime znaju da se ponižavajuće snimke mogu, ako ne udovolje zahtjevima, lako podijeliti među zatvorskom populacijom, što bi ih učinilo dodatno ranjivima.
Silovatelji su inače, bili drugi zatvorenici, koji su - siguran je Makarov - postupali po uputama šefova zatvora.
Prisjeća se i kako se tijekom seansi mučenja, puštala izrazito glasna glazba da bi se ugušili krici.
Curenje snimki
Snimke iz Saratova objavljene su 2021. uz pomoć još jednog bivšeg zatvorenika. Sergej Saveljev uspio je prokrijumčariti snimke na kojima se jasno vidi ponižavanje i nasilje nad desecima zatvorenika. I on vjeruje da je mučenje naredila uprava zatvora.
Saveljev je imao pristup snimkama jer je radio u zatvorskom odjelu za sigurnost gdje nema puno osoblja. Od njega se tražilo da prati i katalogizira snimke s kamera koje inače nose zatvorski službenici. No kada bi se radilo o mučenju zatvorenika u Saratovu, policajci su natjerali zatvorenike da obave prljavi posao, otkrio je za BBC. Od zatvorenika su tako tražili da nose kamere na tijelu kako bi snimili zlostavljanje.
Rečeno mu je da potom spremi snimke nekih od tih napada kako bi ih pokazao odjelu za sigurnost, a povremeno ih prebaci na disk kako bi ih mogao pokazati i višem osoblju. Nakon što je otkrio kakve strahote se događaju iza zatvorenih vrata, počeo je kopirati dosjee i skrivati ih.
U nekim od video isječaka vide se tako muškarci - zatvorenici - kako muče druge zatvorenike, koji su opremljeni lisicama i body-kamerama, dakle opremom kojoj pristup ima jedino osoblje zatvora.
Saveljev kaže da su zatvorenici koji provode zlostavljanje u pravilu oni osuđeni za nasilne zločine i stoga služe duge kazne. Kao takvi, zainteresirani su za suradnju s vlastima kako bi se prema njima bolje postupalo. Takvi zatvorenici, kaže Saveljev, ponekad nose nadimak "pressovschiki", ili u slobodnom prijevodu pritiskači.
- Žele biti lojalni upravi, kako bi mogli dobro jesti, dobro spavati i imati neke privilegije - objašnjava Saveljev.
Postoji protokol
Aktivist Vladimir Osečkin čija je organizacija Gulagu.net objavila videosnimke koje su procurile, primjećuje kako postoji jezivi protokol koji su mučitelji slijedili, što ukazuje na to da su dobro uvježbani.
- Mučitelji jedni drugima daju znakove, razumiju se i bez riječi jer slijede dobro uhodan sustav. Čovjek koji je u kadru daje znakove ostalima kako da zavrnu ili rašire noge žrtvi tako da ga oni mogu silovati - objasnio je Osečkin.
Nakon što je Saveljev otkrio dokaze, optuženo je šest zatvorenika, koji su zanijekali da su umiješani. Dva mjeseca kasnije uhićen je i ravnatelj zatvorske bolnice u Saratovu i njegov zamjenik. Obojica su zanijekala bilo kakvu povezanost sa zlostavljanjem prikazanim na video snimkama.
Ruski predsjednik Vladimir Putin smijenio je zatim čelnika nacionalne zatvorske službe i najavio da su potrebne "sustavne mjere" za promjenu. Državni zakon izmijenjen je prošlog mjeseca kako bi se uvele stroge kazne za korištenje mučenja kao sredstva zlouporabe moći ili izvlačenja dokaza. No aktivisti za ljudska prava naglašavaju da mučenje kao kazneno djelo još uvijek nije kriminalizirano. Nije to prvi put da predsjednik Putin obećava promjene. Slično je obećao, nakon prvog šokantnog curenja takve snimke, 2018., koja je pokazala kako čuvari masovno premlaćuju zatvorenike u zatvoru u Jaroslavlju, sjeverno od Moskve. Jedanaest zaposlenika zatvora u Jaroslavlju dobilo je 2020. samo minimalne kazne, a njihova su dva šefa oslobođena.
Priznanje pod svaku cijenu
Odvjetnica Julia Čvanova, specijalizirana za zastupanje žrtava mučenja, kaže da je primarna motivacija za organizirano zlostavljanje zatvorenika namjera vlasti da zatvorenici priznaju grešku ili zločin, bez obzira na to bili krivi ili ne.
Čvanova trenutno zastupa 22-godišnjeg Antona Romašova, koji je 2017. bio mučen nakon što je odbio priznati zločine koje nije počinio. Romasov je, naime, bio uhićen zbog posjedovanja marihuane, no policija je na njega vršila pritisak da prizna dilanje droge - što je puno teže kazneno djelo. Kad je odbio priznati, odveden je u istražni zatvor u Vladimiru, u zapadnoj Rusiji.
- Odveli su me u ćeliju broj 26. Točno sam znao kakva je to ćelija jer sam odande danima slušao vriskove - prisjeća se.
Tamo su ga čekala dva pritiskivača. Kaže da su mu ruke i noge vezane iza tijela, a zatim su ga tukli cijeli dan. Kad su mu spustili hlače, rekao je da će potpisati što god žele. Osuđen je na pet godina zatvora, iako je na sudu rekao da je priznao zbog straha od mučenja.
Istraga o postupcima u pritvornom centru u Vladimiru konačno je provedena nakon što je drugi zatvorenik ubio jednog od zatvorenika, koji mu je zaprijetio mučenjem. Zatvorsko osoblje, zamoljeno za izjave, otkrilo je da je većina njih znala što se događa u zloglasnoj ćeliji 26. Zatvorski zaposlenik koji je vodio ćeliju za mučenje osuđen je u sudskom procesu na kojem su svjedočili Anton i još dvojica zatvorenika.
Najveći skandal u Rusiji
No najveći skandal s mučenjem u Rusiji dogodio se u sibirskoj regiji Irkutsk. U jeku prosvjeda zatvorenika u proljeće 2020. u zatvoru u Angarsku, u blizini grada Irkutska, vlasti su poslale odred za razbijanje nereda. Stotine zatvorenika okupljene su i odvedene u dva pritvorna centra gdje su ih čekali zatvorski službenici i pressovschiki.
Jedan od onih koji kaže da je bio mučen u centru, Denis Pokusaev, služio je trogodišnju kaznu zbog prijevare, a kaže da je zatvorsko osoblje otvoreno govorilo o tome zašto ga kažnjava.
- Rekli su mi: ‘misliš li da nas zanima jesi li kriv ili ne? Došao si jer si se bunio - pa ćeš za to i odgovarati - prisjeća se.
Odvjetnica Julia Čvanova objasnila je kako funkcionira taj proces.
- Istražitelji odlučuju koga će ispitati, koje svjedoke i koje će istrage provesti. Zatim kontaktiraju zatvorsko osoblje s uputama koje otprilike glase: ‘trebam priznanje određene osobe - objasnila je.
Pokusaev kaže da je zlostavljanje bilo nemilosrdno.
- Zlostavljanje je trajalo gotovo tri mjeseca svaki dan, jedini predah imao sam vikendom - kaže.
Kaže i da je osoblje bilo uključeno u sesije mučenja.
- Smijali su se dok su jeli voće... Ljude siluju svim mogućim predmetima, a oni se samo smiju i uživaju - tvrdi Pokusaev.
Aktivisti za ljudska prava procijenili su da je najmanje 350 zatvorenika mučeno nakon nereda.
BBC je zatražio od ruske zatvorske službe da komentira navode o mučenju i silovanjima u zatvorima i pritvornim centrima u zemlji, no nisu dobili odgovor.
Pokusaev je među tridesetak muškaraca koji su izborili pravo da budu pravno priznati kao žrtve incidenta i jedan je od rijetkih koji je spreman svjedočiti na sudu. Očekuje se da će istraga rezultirati s nekoliko suđenja. On i nekolicina drugih zatvorenika uskoro će svjedočiti protiv dvojice zatvorskih zaposlenika - od kojih niti jedan nije prihvatio optužbe.
Pokusaev kaže da ga još uvijek proganja ono što mu se dogodilo.
- Skoro svaki dan dolazim u šumu pokraj naše kuće. Vrištim, psujem i vičem kako bih izbacio sve iz sebe. Trenutno se ljudi u Rusiji boje svega... A tako ništa ne možemo postići - zaključuje Pokusaev.