Utorak 30. svibnja ujedno je i 461. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome se nazire i kraj praktično tjedan dana kišnog vremena, koje bi u drugoj polovici ovoga tjedna ponovno trebalo okrenuti na sunce. Imajući u vidu loše vrijeme proteklih dana, ne čudi onda ni vidljivo zatišje u kopnenim djelovanjima širom ukrajinske bojišnice – gdje se glavnina sukobljavanja odvijala na prostoru uništenog gradića Marinka, oko 24 km jugozapadno od okupiranog Donjecka.
Usprkos velikom broju dnevnih napada uz korištenje i tzv. jurišnih postrojbi „Oluja“ i „Oluja-Z“, ondje izgleda nije bilo pomaka bojišta. Uz to se moglo čuti i o povremenim borbama manjeg intenziteta oko minijaturnog zaseoka Masjutivka, na sjeveru Donbasa uz rijeku Oskil (12 km sjeverno od Kupjanska); oko Bahmuta na sjeverozapadu i zapadu (kod Orihovo-Vasilivke oko 11 km sjeveroistočno, i Hromove, oko 2 km zapadno), te na jugozapadu (na oko 5 km, između sela Ivanivske i Klišćivka); i kod Avdiivke (oko 6 km sjeverozapadno od Donjecka).
Što se tiče Bahmuta, treba napomenuti da ukrajinska strana i dalje naglašava kako drži mali dio na krajnjem jugozapadu grada, pri izlasku u smjeru sela Ivanivske i dalje prema Kostjantinivki (magistrala T-0504), dok se i nadalje spominje izlazak ljudstva privatnog poduzeća „Wagner“ s tog bojišta. Navodno bi ih ondje trebale zamijeniti postrojbe domaćeg ljudstva iz tzv. „Donjecke Narodne Republike“, odnosno novoanektirane ruske oblasti Donjeck.
Dok okupatori navode da još ne mogu uspostavljati nikakvu upravu u zauzetom Bahmutu radi „stalnih napada bespilotnih letjelica i granatiranja“, ovim premještanjima snaga neki objašnjavaju postupno zamiranje ruskih napadnih djelovanja kod Avdiivke – koja su do prije koji dan bila izuzetno žestoka i gdje su do sada te snage iz DNR-a pretežito djelovale. No taj scenarij nije do kraja izvjestan, iako se iz sve više borbenih zona čuje o ukrajinskoj „mobilnoj obrani“ koja intenzivno traži slabe točke agresorskih linija.
Bujanje zračnih napada
Ipak, dok su kopnena djelovanja širom Ukrajine prilično utihnula u očekivanju boljeg vremena i očekivane ukrajinske ofenzive – tako da se zadnjih dana bilježilo tek između 10 i 20 posto napada u usporedbi s periodom prije nekoliko tjedana – posljednjih se nekoliko dana težište agresije vidljivo prebacilo na zračno ratovanje. Od prošloga tjedna su tako ruski valovi zračnih napada na ciljeve širom Ukrajine postali praktično svakodnevna pojava, gdje se samo bilježe razlike u ritmu, količini i vrsti korištenih oružja, te ciljevima napada. U petak 26. svibnja bilježio se ukupno 13. val takvih napada u svibnju – 10 raketa Kh-101/555, niz raketa sustava S-300/S-400 u modu gađanja kopnenih ciljeva, te kamikaza-dronovi Shaheed.
U ranim satima nedjelje 28. svibnja napad je izveden valovima kamikaza-dronova Shaheed-136/131 sa sjevera (Brijanska oblast) i juga (Krasnodarska oblast), te do sada rekordnim brojem takvih letjelica – njih 54, od čega su navodno bile uništene 52. Nekoliko sati kasnije su brojke ovog, 14. po redu ovomjesečnog vala bile korigirane na 59 letjelica, od čega je navodno bilo uništeno njih 58. Glavnina pretpostavljenih ciljeva je bila u Kijevu, u kojem je tada boravio i američki senator Lindsey Graham, a s ruske se strane ponovo pričalo o uništenju protuzračnog sustava Patriot – što su ukrajinski izvori kategorično demantirali. Ipak, bilo je vijesti i o pogodcima širom Ukrajine, s posebnim naglaskom na spomen infrastrukturnog objekta u regiji Žitomir.
Dan kasnije, u ponedjeljak 29. svibnja, opet je Ukrajina jutro dočekala pod zračnim uzbunama 15. po redu vala takvih napada tijekom svibnja. Ovoga puta se bilježilo korištenje 38 kamikaza-dronova Shaheed-136/131, koje se kombiniralo s do 40 raketa Kh-101/555 iz devet strateških bombardera Tu-95MS s prostora Kaspijskog jezera (16. raketni napad ovoga mjeseca). Od toga je navodno bilo uništeno 30 kamikaza-dronova i jedna izviđačka letjelica, te 36 krstarećih raketa. Ciljevi su bili u gradovima širom Ukrajine – lučka infrastruktura u Odesi, infrastruktura i protuzračna obrana u Kijevu, ali i ukrajinski vojni aerodromi.
Posebno se tu čulo o aerodromu kod Hmeljnickog, gdje su zapaljena skladišta, ali je oštećeno bilo i barem 5 vojnih letjelica te pista. Tog istog dana je raketni napad bio i ponovljen po ciljevima u Kijevu, korištenjem 11 raketa: „Iskander-M“ ili „Iskander-K“ iz sjevernog smjera – gdje je novina bila u izvođenju napada tijekom prijepodneva dok su mnogi građani izvan kuća. Iako su navodno sve napadačke rakete bile srušene, opet se bilježilo postupanja protiv građana koji su snimali i objavljivali video materijale o djelovanju protuzračne obrane, a ponovljeni su i apeli za gašenje svih online kamera kojima bi neprijatelj makar i teoretski mogao pratiti aktivnosti protuzračne obrane grada.
Uz to je jučer bio registriran i niz ruskih borbenih korištenja vođenih zrakoplovnih bombi – FAB-500 na Herson i Berislav, te FAB-250 kod Kupjanska i Toretska – uglavnom protiv civilnih ciljeva. Danas rano ujutro opet je bio izveden napad kamikaza-dronovima Shaheed-136/131, njih 31 sa sjevera i juga,od čega je navodno 29 letjelica bilo uništeno od protuzračne obrane, pretežito oko Kijeva.
Ruski ministar obrane Sergej Šojgu se tom prilikom imao potrebu pohvaliti kako navodnim pogotkom „još jednog protuzračnog raketnog sustava Patriot u Kijevu“, tako i navodnim presretanjem 29 krstarećih raketa Storm Shadow tijekom mjesec dana – za koje se istodobno s ukrajinske strane hvale učinkom od 100 posto. Posebno je to bilo vidljivo u slučaju napada na Jurjivku kod okupiranog Mariupolja u večernjim satima nedjelje 28. svibnja – gdje je izgleda uz uništenje okupatorskih skladišta streljiva i vojne opreme zabilježen i iznimno velik broj poginulih te ranjenih boraca Ruske Federacije.
Uzvrat po Moskvi
Za to vrijeme bilježilo se i sve učestalije ukrajinske protunapade na graničnim područjima Ruske Federacije. Iako su se ruske lokalne vlasti pojedinih oblasti uz granicu s Ukrajinom sve intenzivnije žalile na topnička djelovanja, minobacačke napade te povremene upade „diverzanata-izviđača“ iz Ukrajine – posebno treba napomenuti djelovanja bespilotnih letjelica. Na nišanu tih službeno neidentificiranih letjelica pretežito se zadnjih dana našla ruska energetska i naftna infrastruktura, posebno naftovodi i rafinerije, što se često tumačilo u kontekstu ometanja protivničke opskrbe pred nadolazeću ofenzivu. Danas je, međutim, i tu došlo do bitno pomaka.
U stilu napada bespilotnim letjelicama na sam kompleks Kremlja 3. svibnja, za koji se aktivno raspravljalo da li ima ili nema veze s Ukrajinom, danas ujutro je registriran val bespilotnih letjelica koje su napale ciljeve u Moskvi. Navodno je riječ bila o najmanje 20 do 30 letjelica, pretpostavlja se tipa UJ-22, koje proizvodi ukrajinski Ukrjet – dok su ruski službeni izvori spominjali tek 8 letjelica (pet pogođenih protuzračnim sustavom Pancir-S, a tri prizemljene sredstvima elektroničkog ratovanja).
Prema pojedinim ruskim navodima, letjelice su navodno bile naoružane kumulativnim oružjem starije generacije (KZ-6 s kraja 1980-tih) sa smjesom TNT i RDX eksploziva, prvenstveno namijenjenim uništavanju oklopljenih ciljeva. Većina tih dronova nalik manjim propelernim avionima išla je vrlo nisko, a osim većine onih koje je navodno uništila ruska protuzračna obrana, bilježilo se da su neke ostale zapetljane i u drveću te žicama. Ipak, barem njih nekoliko je pogodilo razne civilne ciljeve širom zapadnih i jugozapadnih prilaza Moskvi, gdje se osim zračne luke Vnukovo nalaze i stambeni blokovi čuvene Rubljovke – dijela okruga Odintsovo u Moskovskoj oblasti, s dačama bivše sovjetske elite, modernim vikend-naseljem slavnih, te rezidencijama nekih od najviših dužnosnika Rusije.
Odmah po registriranju napada, pojedini su dijelovi stambenih naselja bili evakuirani, signali satelitske navigacije u Moskvi su bili ometani, a gradska policija je promišljala i o aktiviranju posebnih planova za postupanje u izvanrednim situacijama. Nekoliko je ljudi tražilo liječničku pomoć, nije bilo teže ozlijeđenih, a evakuirani građani su se do podneva mogli vratiti i svojim kućama. Nisu bila zabilježena ni otkazivanja letova u tamošnjim zračnim lukama – što je uobičajena praksa u pograničnim oblastima koje su češće na uzvratnom udaru.
Dok je Andrej Kartapolov, predsjednik Odbora za obranu Državne dume, istaknuo da su takvi napadi „čin zastrašivanja civilnog stanovništva“ – njegov kolega Aleksandr Hinštein s čela Odbora za informacijsku politiku, informacijske tehnologije i komunikacije zaključio je tek da je to „nova stvarnost koju treba prihvatiti“, te da će takvih napada biti još.
Vrh izvršne vlasti hvalio se službeno besprijekornim djelovanjem protuzračne obrane, a Ministarstvo vanjskih poslova je za čitavu situaciju optužilo Ukrajinu: „Ove napade planirao je i proveo neonacistički kijevski režim, za koji je korištenje metoda terorističkih akata postalo zlokobna praksa. Njezini predstavnici odavno i otvoreno pozivaju na "odmazde" protiv Moskve“. Naravno, bitno oštriji je bio Ramzan Kadirov, koji je najavio „osvetu u punom smislu te riječi“, dodajući: „Odgovor na takve pokušaje napada ne bi trebao biti tvrd - trebao bi biti okrutan”.
Bjelorusija i Poljska
Rat u Ukrajini ipak ne djeluje samo na napadnutu Ukrajinu i agresora Rusku Federaciju – budući da se sve više pod svjetlima reflektora nalaze i ruski saveznici iz Bjelorusije. Osim postupnog uvođenja dodatnih međunarodnih sankcija koje pogađaju privredu i pojedine osobe iz te države – posljednjih se dana bilježi i nastavak pogoršavanja odnosa Bjelorusije sa susjednom Poljskom. Osim što Rusija i Bjelorusija postupno ograničavaju promet vozila iz Poljske, i sama Poljska od 1. lipnja namjerava kompletno za promet zatvoriti svoju granicu prema Bjelorusiji, te najavljuje i sankcije prema 365 viđenijih građana angažiranih u njenom režimu.
Naravno, sve si to lako može objasniti Aleksandar Lukašenko, bjeloruski diktator – kojem su odavna susjedi iz Poljske, Latvije i Litve „bijesni“ – no koji pri tome ne razumije zašto svoje stavove prema njegovoj državi zaoštrava i Ukrajina. Pri tome, Lukašenku je potpuno normalno da se uz raspoređivanje ruskog taktičkog nuklearnog naoružanja (radi „obuzdavanja Zapada kako ne bi prešao posljednju crvenu liniju“) prima i dodatni komplet protuzračnog sustava S-400 – u okviru dodatne izgradnje kapaciteta tzv. Regionalne grupacije trupa koju zajedno sastavljaju Minsk i Moskva.
Jednako je to normalno kao i izjave guvernera Belgorodske oblasti, Vjačeslava Gladkova, da bi se upadi pobunjenih boraca na prostor njegove pogranične teritorijalne jedinice najbolje riješili „pripajanjem Harkiva regiji Belgorod u Ruskoj Federaciji“, dok je njegovih 15 pograničnih naselja navodno i dalje pod režimom izvanrednog stanja.
Srećom, dok je donedavno rusko zakonodavstvo branilo provedbu bilo referenduma bilo izbora za državne ili lokalne samouprave područjima pod izvanrednim stanjem – baš je jučer, u ponedjeljak 29. svibnja, ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakonske izmjene kojima se to dopušta. Naravno, dok je prvotni smisao ovih promjena bio u daljnjem uključivanju nedavno anektirane 4 ukrajinske oblasti u politički sustav Rusije –
kako stvari stoje, ta će novina dobro doći i pograničnim prostorima same Rusije, koja sve više postaju jednako ratište baš kao i agresijom pogođeni dijelovi Ukrajine.
Nadolazeći NATO summit
Dok se Rusija polagano priprema prvo za svoje lokalne izbore ove jeseni, a onda i za predsjedničke izbore iduće godine – bitno su bliže pripreme NATO saveza za summit zakazan u Vilniusu 11. i 12. srpnja ove godine. Dok se već organizira i protuzračna obrana tog skupa, prebacivanjem njemačkih sustava Patriot iz Slovačke u Litvu, jasna je i glavna dilema ovoga skupa. Iako su formalno svi za članstvo Ukrajine, naravno da stvari nisu nimalo jednake kad se to članstvo postavi u skori vremenski okvir. Budući da o tome nema suglasja – sve se češće spominje mogućnost nuđenja Ukrajini određenog pojačanog partnerskog statusa kao znaka potpore, uz članstvo tek kao daleku perspektivu.
Jačanje odnosa bi se vjerojatno pokušalo provesti u okviru stvaranja „Vijeća Ukrajina-NATO“ kao okvira odnosa do vremena po okončanju rata. Do tada, naglasak bi bio na „praktičnoj pomoći Ukrajini“ koja se bori za opstanak – kako je to definirao njemački predsjednik Frank Walter Steinmeier.
Naravno, sve su to politička sučeljavanja poprilično slična onima u okviru Europske unije, koja ni idući paket sankcija Ruskoj Federaciji ne može uskladiti radi protivljenja pojedinih država članica. Uz Mađarsku, koja je tu jasni kočničar, izgleda da prigovore ima i Grčka – čijih se pet poduzeća također našlo na ukrajinskom popisu „sponzora terorizma“, iako ona navodno pri tome ne krše već uvedene sankcije neposredno.
No i za Mađarsku će biti zanimljivo vidjeti daljnji razvoj konkretne situacije – imajući u vidu vijesti da je Europska komisija u svom odgovoru na nacrt amandmana na ugovore o izgradnji nuklearne elektrane Paks-2, kojeg su mađarske vlasti predale na razmatranje, izričito pozvala službenu Budimpeštu na pridržavanje politike EU sankcija prema Rusiji.
A što se sankcija tiče, zanimljivo je spomenuti i jedne u odužem nizu ukrajinskih mjera koje ta država poduzima protiv aktualnih ratnih neprijatelja. Tako se u subotu 27. svibnja iz Kijeva i službeno čulo da je predsjednik Zelenski tamošnjoj Vrhovnoj Radi predložio uvođenje mjera protiv Islamske Republike Iran.
Riječ je o sektorskim mjerama (ograničavanje trgovine roba i usluga, vojne ili dvojne namjene, ograničavanje prijenosa prava intelektualnog vlasništva i povlačenja kapitala, te prekid prometa preko Ukrajine za građane Irana), za koje se predložilo trajanje od 50 godina. Sve to je Vrhovna Rada jučer i usvojila s 458 glasova – poprilično više i od prijedloga o prebacivanju „Dana pobjede“ na 8. svibnja s dosadašnjeg 9. svibnja kojeg se iz sovjetskog doba baštinilo zajedno s Ruskom Federacijom.
Vojno-civilna pomoć i savezništva
Dok Austrija i nadalje inzistira na ograničenoj pomoći za Ukrajinu (pa se dogovorila tek o slanju 2 milijuna eura za opremu potrebnu u svrhe humanitarnog razminiranja), i dalje aktivno teku diskusije o nastavku vojnog opremanja Ukrajine. Nizozemska je tek potvrdila kako ozbiljno razmatra opskrbu te države rabljenim američkim borbenim avionima F-16 – o čemu konačna odluka ipak još nije donesena – a u Njemačkoj je započela i obuka ukrajinskih oklopnika na američkim tenkovima M1A1 Abrams.
Riječ je o prvoj skupini od oko 400 ljudi – od kojih je 200 u petak 26. svibnja započelo obuku za posade na poligonima Grafenwehr i Hohenfels, dok je drugih 200 započelo obuku za njihovo održavanje. Dok taj širi program ne bude dovršen, iz Njemačke će možda u Ukrajinu već pristići i dodatni protuzračni sustavi Iris-T SLM/SLS – za koje su potpisani i dodatni ugovori u Überlingenu na Bodenskom jezeru. Ipak, posebno treba istaknuti Dansku – koja je krajem prošloga tjedna najavila slanje 133 milijuna USD vrijedne pomoći za obnovu Ukrajine.
Dok je od početka ruske invazije za Ukrajinu ondje odvojeno oko 1,4 milijarde USD, tu se pomoć sada namjerava bitno proširiti. Nakon izdvajanja oko 1 milijarde USD od ožujka do svibnja ove godine, za nadolazeći period 2023. godine se planira tu interventno dodati još 1,08 milijardi USD – dok je za iduću godinu planirano izdvajanje još oko 1,5 milijardi USD pretežito vojne pomoći Ukrajini, što je medijima jučer potvrdila danska premijerka Mette Frederiksen.
Sve je to bitno drugačije, jasnije i konzistentnije savezničko ponašanje od onog također NATO-članice Turske – u kojoj je s oko 4,36 posto razlike u drugome krugu predsjedničkih izbora na vlasti ostao Recep Tayyip Erdoğan. To ujedno znači da će njegova država i nastaviti i dalje plesati na rubu po pitanju istodobnog zadržavanja dobrih odnosa sa Zapadom i Ruskom Federacijom, dok se njegov protukandidat tu svrstavao „zapadno“ – što je tijekom svibnja navodno već dovelo i do preventivnog smanjenja dolaska ruskih turista u Tursku.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....