Znanstvenici u ekstazi, nešto nevjerojatno se događa s najvećom santom leda na svijetu: ‘A23a jednostavno odbija umrijeti!‘

Nešto neočekivano dogodilo se s A23a, najvećom santom leda na svijetu. Već mjesecima se vrti na mjestu sjeverno od Antarktika, a zapravo bi trebala juriti dalje uz pomoć snažnije oceanske struje. Znanstvenici kažu da je smrznuti "blok", koji je više nego dvostruko veći od šireg područja Londona, "zaglavio" na vrhu ogromnog rotirajućeg vodenog cilindra. To je fenomen koji oceanografi nazivaju Taylorov stup pa je moguće da A23a godinama neće pobjeći svom "tamničaru".

"Obično o santama leda razmišljate kao o prolaznim stvarima. One se raspadaju i tope, ali ne i ova. A23a je santa leda koja jednostavno odbija umrijeti", primijetio je prof. Mark Brandon, istraživač s Open Universityja za BBC News.

Dugovječnost sante dobro je dokumentirana. Oslobodila se s antarktičke obale još 1986. godine, ali tad je gotovo odmah zapela za muljevito dno Weddellova mora. Tri desetljeća bio je to statičan "ledeni otok". Nije se pomaknuo. Tek 2020. ponovno je isplivao i opet počeo plutati, isprva polako, prije nego što je krenuo prema sjeveru, prema toplijem zraku i vodama.

Početkom travnja ove godine, A23a je krenuo u Antarktičku cirkumpolarnu struju (ACC), koja snažno pomiče sto puta više vode oko zemaljske kugle nego sve rijeke na Zemlji zajedno. To je trebalo pojačati kretanje ledenog brijega od gotovo trilijun tona, baciti ga u južni Atlantik i u konačnici zaboraviti. Umjesto toga, A23a nije otišao nikamo. Ostaje na svom mjestu, sjeverno od Južnih Orkneyskih otoka, okrećući se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu za oko 15 stupnjeva dnevno. Sve dok se to bude događalo, njegovo propadanje i konačni nestanak bit će odgođeni. Istina, A23a se ponovno nije "uzemljio", točnije postoji najmanje tisuću metara vode između njegove donje strane i morskog dna.

Zaustavila ga je jedna vrsta vrtloga koju je 1920-ih prvi opisao briljantni fizičar, Sir Geoffrey Ingram Taylor. Akademik s Cambridgea bio je pionir u polju dinamike fluida, a čak je bio uključen i u projekt Manhattan kako bi modelirao vjerojatnu stabilnost prve probe atomske bombe na svijetu. Profesor Taylor je pokazao kako se struja koja naiđe na prepreku na morskom dnu može, pod pravim okolnostima, razdvojiti u dva različita toka generirajući masu rotirajuće vode u punoj dubini između njih. U ovom slučaju, prepreka je 100 km široka izbočina na dnu oceana poznata kao Pirie Bank. Vrtlog se nalazi na vrhu, a zasad je A23a njegov zarobljenik.

"Ocean je pun iznenađenja, a ova dinamična značajka jedna je od najslađih koje ćete ikad vidjeti", rekao je profesor Mike Meredith iz British Antarctic Survey.

"Taylorovi stupovi također se mogu formirati u zraku; možete ih vidjeti u kretanju oblaka iznad planina. Mogu biti samo nekoliko centimetara u promjeru u eksperimentalnom laboratorijskom spremniku ili apsolutno golemi kao u ovom slučaju kad stup drži ogromnu santu leda", rekao je Meredith.

No koliko dugo A23a može nastaviti izvoditi svoju rutinu vrtnje?

Tko zna, ali kad je Meredith postavio znanstvenu bovu u Taylorov stup iznad druge izbočine istočno od Pirie Banka, plutajući instrument četiri godine kasnije i dalje je rotirao na mjestu. Santa A23a još je jedna savršena ilustracija važnosti razumijevanja oblika morskog dna. Podmorske planine, kanjoni i padine imaju dubok utjecaj na smjer i miješanje voda te raspodjelu hranjivih tvari koje pokreću biološku aktivnost u oceanu. Taj utjecaj proteže se i na klimatski sustav jer snažno kretanje vode pomaže u raspršivanju toplinske energije diljem svijeta.

No ponašanje A23a može se lakše objasniti jer je dno oceana sjeverno od Južnog Orkneyja relativno dobro istraženo, ali to nije slučaj za veći dio ostatka svijeta. Trenutačno je samo četvrtina Zemljinog morskog dna mapirana na najboljoj modernoj karti.