ŽRTVE LJUBAVI

Žene koje ljube svećenike: ‘Sveti Oče, uslišite naše molitve i ukinite celibat’

Četrdeset je mučenica napisalo, a samo tri su se i potpisale, molbu Papi da im dopusti normalan život s voljenim muškarcima svećenicima

RIM - “Naš glas se mora čuti, posebice nakon što smo svjedočili Vašem reafirmiranju svetosti onoga što nije ni najmanje sveto, zakona koji ugrožava temeljna ljudska prava. Prezir s kojim se stoljećima i u najnovijim istupima pokušava ušutkati vapaje muškaraca i žena koji su patili zbog obveznog celibata vrijeđa nas”, jedno je od oštrijih dijelova otvorenoga pisma koje je četrdesetak talijanskih žena koje su bile ili jesu u ljubavnoj vezi s katoličkim svećenicima uputilo papi Benediktu XVI.

Traumatično iskustvo

To pismo, objavljeno još potkraj ožujka na internetu, sada je prevedeno i na engleski te je dobilo pažnju nekih zapadnih medija. U njemu žene koje su prošle kroz traumatično iskustvo veze s katoličkim svećenicima reagiraju na reafirmaciju obvezatnog celibata za katoličke svećenike i redovnike i traže od poglavara Katoličke crkve da ponovno razmisli o tome pravilu, koje opisuju kao ljudski, a ne Božji zakon. “A svaki ljudski zakon je moguće promijeniti”, pišu talijanske žene, “ili modificirati u skladu s potrebama vremena”.

“Obavezni celibat nema ništa, i to većina kršćana zna, sa Svetim pismom, niti s Evanđeljima, niti s Isusom koji nikada nije govorio o njemu”, polemiziraju u pismu Talijanke, baratajući, manje-više, već poznatim argumentima protivnika obaveznog celibata u Katoličkoj crkvi.

Što žena može?

Mnogo zanimljiviji i potresniji dijelovi pisma su oni gdje žene progovoraju o svomu neposrednom iskustvu, o svomu životu u “anonimnosti onih nekoliko trenutaka koje nam svećenik uspije dati i svakodnevnom življenju sa sumnjama, strahovima i nesigurnostima naših muškaraca”. Tako četrdesetak žena, od kojih su samo tri potpisane punim imenom i prezimenom, postavljaju u pismu pitanje “što žena može učiniti ako se zaljubi u svećenika” i daju tri mogućnosti:

“Prva je žrtvovati svoje potrebe i osjećaje u svrhu ‘većega dobra’ (zapravo dobra svećenika). Druga je živjeti odnos u tajnosti i provesti ostatak svoga života čekajući da svećenik može provesti malo vremena s nama, zaboravljajući zauvijek na ‘normalan’ odnos. Treća je nositi teret one koja je svećenika natjerala ‘skinuti habit’, jer ti muškarci su osuđeni da ih se doživljava kao ‘promašene’, što za njih nije lako”. U otvorenom pismu Benediktu XVI. se tvrdi i kako je uobičajena stvar koju ljubavnice svećenika čuju od svojih partnera da ih “on treba da bi mogao biti ono što jest - dakle svećenik”.

Bolna samoća

“Nemojte biti šokirani, Vaša Svetosti! Da bi postali plodonosni svjedoci ljubavi, svećenici je moraju iskusiti u cijelosti, onako kako to priroda zahtijeva od njih. A je li to bolesna priroda? Zar je moguće da ne vidite bolnu samoću u kojoj svećenici žive? Ponekad među svojim poznanicima on pronađe osobu koja je za njega posebna i koja mu pomaže do kraja ispuniti njegov poziv. I to se često događa”, poručuju rimskom biskupu potpisnice pisma, među kojima je i Antonella Carisio (41), koja je bila u dvoipolgodišnjoj vezi s Brazilcem svećenikom Edecirom Calegarijem. On je provodio doslovce svaku noć u njezinu domu i inzistirao je da ga predstavi svomu sinu kao njezina partnera.

‘Nikad je nisam volio’

Kada je vezu otkrio Calegarijev kolega svećnik, nadređeni su Brazilca poslali u Rim, a on je svojoj djevojci na rastanku rekao kako je “nikada neće napustiti”, čak joj je dao i zaručnički prsten. Međutim, u Rimu je promijenio mišljenje i pristao da ga Crkva pošalje u Brazil kao misionara. Otamo je novinarima izjavio da je veza s Carisio “bila greška i da je nikada nije volio”.

“To se često događa”, pojašnjava Stefania Salomone (42), još jedna od potpisnica pisma punim imenom i prezimenom (treća je Maria Grazia Fillipuci), jer “puno svećenika se ne želi odreći svećenstva zbog voljene žene.” Dapače, kako se tvrdi u pismu, Crkva često nagrađuje one koji prekinu vezu unaprjeđenjem u crkvenoj hijerarhiji. Također, tvrdi Salomone, puno svećenika ne želi napustiti Crkvu jer se boje svjetovnog života u kojemu će morati “tražiti posao i plaćati najamninu za stan”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 10:54