Zelenski prvi put odlučio prijeći ‘crvenu liniju‘: ‘Manje je nego ikad sklon pregovaranju‘

Uoči Dana neovisnosti Ukrajine u Kijevu je održan summit za podršku deokupaciji Krima na kojem su sudjelovali američki državni tajnik, njemačka kancelarka i drugi zapadni čelnici. U tom kontekstu napadnuti su brojni objekti ruske vojne infrastrukture na poluotoku.

I premda Kijev ne priznaje odgovornost za napade, promjena strategije Volodimira Zelenskog prema Krimu je očita: ako je prije, pa čak i na početku ruske invazije na Ukrajinu, predsjednik govorio o prioritetu diplomatskog puta povratka poluotoka, nakon što se tijekom sukoba, u kojem je ruska vojska zapela, a Ukrajina dobila veliku potporu Zapada, retorika zaoštravala, Zelenski sve više nagovještava mogućnost vojnog scenarija. Koliko je to vjerojatno?, pitaju se i odgovaraju u novoj analizi novinari ruskog disidentskog portala Meduza, koji posljednjih godina djeluju iz egzila u Latviji.

Volodimir Zelenski je od samog početka svog predsjedničkog mandata poseban naglasak stavio na deokupaciju poluotoka anektiranog od Rusije. U inauguracijskom govoru u svibnju 2019. to je nazvao jednim od prioriteta svoje politike: "Naš sljedeći izazov je povratak izgubljenih teritorija. I Krim i Donbas su naša ukrajinska zemlja", kazao je Zelenski.

No, još 2020., nije imao međunarodnu podršku što je bilo očigledno u kolovozu iste godine, tijekom proslave 30. obljetnice neovisnosti Ukrajine, kada je u Kijevu održan prvi summit Krimske platforme na kojem su sudjelovali predstavnici 47 država. Ispostavilo se da odjek nije bio tako širok kao što je ured Zelenskog očekivao: na primjer, njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je prije odlaska s dužnosti bila u oproštajnom posjetu Kijevu, nije ostala na summitu, dok su se Sjedinjene Države, Francuska i Velika Britanija ograničile na formalno zastupanje. No, planovi Kijeva za povratak Krima ipak su postali dio globalne novinske agende, a Ukrajina je dobila dodatnu međunarodnu potporu. Reakcija Rusije bila je očekivano negativna.

Važno je znati da je ukrajinska strategija deokupacije Krima podrazumijevala pretežno diplomatske metode. Neko se vrijeme ovaj pristup nastavio čak i nakon početka sveobuhvatne ruske invazije. Zelenski je još 5. travnja 2022. isključio povrat Krima silom i inzistirao na diplomatskom rješenju problema anektiranog poluotoka u roku od 10-15 godina.

Mogućnost nasilnog povratka poluotoka

Međutim, daljnja eskalacija rata očvrsnula je poziciju Kijeva. Predsjednik Ukrajine je 9. kolovoza izjavio da je "rat u Ukrajini počeo s Krimom i trebao bi završiti njegovim oslobađanjem". Tjedan dana kasnije, savjetnik šefa predsjedničkog ureda, Mihajlo Podoljak, najavio je napade na Krimski most kao glavnu rutu opskrbe ruske vojske na poluotoku. Snage sigurnosti nisu zaostajale: šef ukrajinske obavještajne službe Kiril Budanov u intervjuu za The Wall Street Journal rekao je da će Ukrajina silom osloboditi okupirana područja. A na Dan državne zastave, Zelenski je obećao da će se plavo-žuta zastava (zajedno s krimsko-tatarskom) uskoro vijoriti "na Jalti, u Kerču, u Džankoju, Simferopolju, na Aj Petriju".

Zaoštravanje retorike ukazuje na zastoj u pokušajima diplomatskog rješenja: Kijev je siguran da Kremlj kao uvjet mira smatra samo predaju Ukrajine, pa više nema smisla ne prelaziti ruske "crvene linije". U Kijevu se raspravljalo o mogućnosti nasilnog scenarija povratka poluotoka u kontekstu niza eksplozija u ruskim vojnim objektima na Krimu.

Tako je 9. kolovoza nekoliko ruskih zrakoplova uništeno na vojnom aerodromu u blizini Evpatorije. Reuters je, pozivajući se na zapadne vojne izvore javio da je Crnomorska flota Ruske Federacije izgubila do polovice svojih mlaznih zrakoplova. Rusko ministarstvo obrane zanijekalo je činjenicu ukrajinskog udara na aerodrom, objašnjavajući eksplozije neopreznim rukovanjem streljivom da bi već 16. kolovoza eksplozija uništila skladište streljiva u blizini Džankoja. Ovaj put je rusko ministarstvo obrane bilo prisiljeno priznati ukrajinski udar nazvavši ga diverzijom. Postoje i druga izvješća o napadima ukrajinskih bespilotnih letjelica koje je odbila protuzračna obrana i nove eksplozije u drugim dijelovima poluotoka, uključujući eksploziju u blizini sjedišta ruske crnomorske flote u Sevastopolju.

Napadi na Krim mogu biti dokaz nove taktike ukrajinske vojske, koja, iako još nema resurse za protuofenzivu na jugu zemlje, nastoji pogoditi pozadinu i opskrbne baze ruskih oružanih snaga, ometajući komunikacije neprijatelja. To je potvrdio ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov. "Imaju puna skladišta streljiva na Krimu, a isporučuju ga na jug Ukrajine, na kopno. Stoga ih moramo uništiti, kao što smo učinili u kampanji u Kijevu, kako bismo presjekli logističke linije", rekao je u intervjuu za The Washington Post.

Međutim, scenarij vojnog oslobađanja Krima još uvijek nije realan. No, pokazujući sposobnost da dosegne neprijatelja i na Krimu, Kijev radije pokušava testirati čvrstoću pozicije Vladimira Putina, koji je u više navrata jasno dao do znanja da je sigurnost i nepovredivost Krima kao dijela Rusije jedna od "crvenih linija" ruske politike. Tako francuski Le Monde piše: "Zelenski je pokazao da je manje nego ikad sklon pregovaranju, te da će otkriti nove karte u dugotrajnom ratu iscrpljivanja. Putin se nalazi u vrlo teškoj situaciji i morat će uzeti u obzir otpornost Kijeva. Uostalom, i sam se Putin zarobio u poziciji da je Krim neka vrsta "crvene linije".

Summit više od 60 zemalja i organizacija

U unutarnjoj politici, timu Zelenskog također je važno pokazati tehničku nadmoć ukrajinske vojske kako bi se podigao moral u društvu: napadi na Krimu jedan su od najboljih dokaza takve nadmoći. Jedna od glavnih nada Kijeva u politici deokupacije Krima počiva na konsolidiranoj potpori Zapada. Ako je do veljače 2022. oslobađanje poluotoka bilo više retorika, a sva pozornost svjetske diplomacije bila usmjerena na Donbas i sporazume iz Minska, onda nakon sveobuhvatne invazije Rusije Ukrajina može računati na ozbiljniju potporu u krimski pravac.

Nedavno je, iz sigurnosnih razloga, samit Krimske platforme održan online, i samo je poljski predsjednik Andrzej Duda osobno sudjelovao u njemu. No, popis udaljenih sudionika, za razliku od 2021., pokazao se impresivnim: među ključnim govornicima foruma su američki državni tajnik Anthony Blinken, njemački kancelar Olaf Scholz, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, francuski predsjednik Emmanuel Macron, britanski premijer Boris Johnson, turski predsjednik Recep Erdogan, kanadski premijer Justin Trudeau i japanski premijer Fumio Kishida.

Ukupno je na summitu sudjelovalo više od 60 zemalja i međunarodnih organizacija. Govoreći na otvaranju, Zelenski je još jednom izjavio da će se Krim vratiti Ukrajini i zajedno s njom postati dio Europske unije, a Ukrajina će ispraviti "posljedice okupacije" poluotoka. On je također potvrdio da će teritorij biti vraćen "na bilo koji način" koji Kijev smatra "ispravnim, bez konzultacija s drugim zemljama".

Oštre izjave davali su i strani čelnici. Najradikalniji su bili predstavnici zemalja istočnog krila NATO-a. Duda je, primjerice, neprihvatljivim nazvao povratak Rusije i Ukrajine na granice od 23. veljače 2022. ("potrebno je osloboditi cijeli teritorij Ukrajine zajedno s Krimom"), a predsjednik Estonije Alar Karis zapravo je ponovio tezu Zelenskog. Da je rat počeo i da ga treba završiti na Krimu.

Kao rezultat Krimske platforme, sudionici foruma su se obvezali nastaviti vršiti pritisak na Rusiju kako bi deokupirala okupirana područja i pružila potporu Ukrajini. I posljednji summit završio je sličnom rezolucijom, no unatoč sličnosti formulacije, sadržaj se radikalno promijenio.

Ako se 2021. više radilo o simboličnoj podršci Ukrajini i konstataciji svršene činjenice aneksije (tada su zapadne zemlje po prvi puta službeno opisale Rusku Federaciju kao "okupatorsku zemlju"), danas se pritisak na Rusiju izražava u neviđenim sankcijama, a podrška Ukrajini izražava se u masivnoj vojnoj i gospodarskoj pomoći Zapada, zaključili su u analizi Meduze.