BUDUĆNOST

‘Zeleni‘ smrdljivi amonijak mogao bi biti gorivo za velike brodove budućnosti

Amonijak ima prednost jer ne sadrži ugljik, pa se njegovim izgaranjem u motoru ne stvara ugljični dioksid
Tanker/ilustracija
 Péter Gudella/Panthermedia/Profimedia

Međunarodna organizacija za pomorski prijevoz (IMO) želi znatno smanjiti emisiju štetnih plinova iz brodova koji troše ogromne količine goriva, a rješenje bi mogao biti smrdljivi 'zeleni' amonijak, smatraju danski stručnjaci.

Otprilike 90 posto robe u globalnoj trgovini prevozi se morem, a pomorski prijevoz proizvodi oko dva posto globalne emisije stakleničkih plinova.

IMO želi prepoloviti emisiju do 2050. godine u usporedbi s razinom iz 2008. godine, što zahtijeva prijelaz na zelenu tehnologiju.

Šef istraživanja i razvoja u danskoj inženjerskoj tvrtki Man Energy Solutions Brian Soerensen kaže za BBC da se istražuje nekoliko vrsta goriva i vjeruje da će jedna od mogućnosti biti amonijak, uz metanol i biogoriva.

Amonijak ima prednost jer ne sadrži ugljik, pa se njegovim izgaranjem u motoru ne stvara ugljični dioksid.

Početkom 2024. godine Man Energy Solutions planira u brod instalirati motor koji će kao pogonsko gorivo koristiti amonijak. Prvi modeli motora moći će koristiti dvije vrste goriva i uobičajeno plinsko ulje.

Iako je energetski manje bogat od današnjih brodskih goriva, tekući amonijak energetski je gušći od vodika, čijim se izgaranjem također ne stvaraju štetni plinovi.

Amonijak ima i nedostataka - njegovim izgaranjem mogu nastati zagađujući dušikovi oksidi, pa ispuh treba očistiti. Ujedno je i otrovan, pa zahtijeva pažljivo rukovanje i skladištenje.

Međutim, sigurnosna pitanja već su dobro istražena i pronađeni su odgovori a postoji i lučka infrastruktura, kaže Soerensen, ukazujući na razvijenu industriju umjetnih gnojiva.

Norveška brodarska tvrtka Eidesvik planira instalirati gorive ćelije s amonijakom u brod do kraja 2023. Kao i baterije, one generiraju struju za pogon motora.

Industrija umjetnih gnojiva godišnje proizvede amonijak u vrijednosti oko 55 milijardi dolara, ali uz veliki utjecaj na okoliš, koji se očituje u 1,5-postotnom udjelu u globalnoj emisiji ugljičnog dioksida. Gnojiva također mogu ugroziti kvalitetu vode i zraka.

Za proizvodnju amonijaka potrebni su dušični i plinovi s vodikom. Vodik se pak u brojnim slučajevima izlučuje iz prirodnog plina, metana. U procesu se oslobađa ugljik, što zahtijeva puno energije.

Ipak, pojavljuju se i nove, čišće metode proizvodnje amonijaka. Tako proizvodnja 'plavog' amonijaka uključuje hvatanje i skladištenje ugljika, dok obećavajući 'zeleni' amonijak u potpunosti eliminira upotrebu fosilnih goriva.

No, pomorski prijevoz mogao bi se suočiti s drugim preprekama. Izvješće Globalnog pomorskog foruma sugerira da bi za postizanje IMO-vog cilja do 2050. prijelazom prvenstveno na gorivo od 'zelenog' amonijaka trebalo više od tisuću milijardi dolara ulaganja.

Doktor Tristan Smith, jedan od autora izvješća, kaže da je to moguće. Kako se budu smanjivali troškovi proizvodnje struje i tehnologija vezanih za obnovljive izvore energije, 'zeleni' amonijak bit će sve konkurentniji, kaže Smith.

"Do kraja 2020-ih, možda do sredine 2030-ih, cijene će biti relativno niske, premda još uvijek više od cijena nafte", rekao je Smith.

Soerensen iz danske inženjerske tvrtke smatra da će vlade morati priskočiti u pomoć kako bi pomogle u prijelazu na novo, čišće gorivo.

"Morat će uvesti porez na emisiju štetnih plinova", zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. prosinac 2024 11:41