ZDRAVSTVENA I SIGURNOSNA KRIZA O KOJOJ SE MALO PRIČA, A SVAKI DAN SE POGORŠAVA 150.000 ljudi zarobljeno je diljem svijeta i ne mogu se vratiti kući

Thomas Stapley-Bunten trebao je ranije ovoga mjeseca završiti svoj ugovorom određeni posao na Al Shamalu, ogromnom teretnom brodu koji prevozi prirodni plin, piše Guardian. Brod je pristao na LNG terminalu u Fos Cavaou u južnoj Francuskoj kao što je i planirano, no tada je nastupila pandemija. Thomas se nije mogao iskrcati i svi međunarodni letovi su otkazani te se tako nije mogao vratiti kući u Necastle u Velikoj Britaniji.

I tako je 27-godišnji časnik Kraljevske mornarice zapeo na Al Shamalu koji je plovio oceanima od Katara preko Turske do Francuske i nazad. Iako je 34-članoj posadi sastavljenoj od Filipinaca, Indijaca, Rusa i Iraca, plaća povećana za 50 posto, svi su se samo željeli vratiti kući.

'I dalje utovarujemo, plovimo i onda iskrcavamo svoj teret. No počinjemo polako shvaćati da smo zarobljeni. Ljudi ovdje su zapravo zarobljenici', kaže Thomas. 'S broda se ne može otići.'

Thomas je jedan od 150.000 mornara trenutno zarobljenih na svojim brodovima i prisiljenih da, unatoč svojim ugovorima, rade unedogled, ponekad čak i svih sedam dana u tjednu. Mnogi od njih imaju obitelji za koje ne znaju kad će ih ponovno vidjeti. Nemaju drugog izbora nego da nastave dalje, od luke do luke i iskrcavaju teret na dokovima koji su otvoreni za robu, ali ne i za mornare koji su je dovezli.

Teretni brodovi zaslužni su za oko 90 posto svjetske robne trgovine, a ukupno milijun i 200.000 mornara otporna su radna snaga koja često radi u opasnim uvjetima, sedam dana u tjednu.

Britanija, Španjolska i Nizozemska proglasili su ih ključnim radnicima u doba zdravstvene krize. No oni su dotjerani do ruba: rade više nego im stoji u ugovorima, premoreni su, pod stresom i nevidljivi vlastima koje ovise o robi koju prevoze.

Međunarodna federacija radnika u transportu (ITF) primila je više izvješća o članovima posada u po život opasnim stanjima kojima je onemogućena hitna pomoć u lukama, unatoč tome što su njihove bolesti nevezane uz Covid-19. Sindikati i razne pomorske organizacije upozoravaju na pravu zdravstvenu i sigurnosnu krizu te pokušavaju lobirati kod raznih vlada da dopuste članovima posada povratak kući. Zasad, s malo uspjeha.

Mnoge vlade se silno trude osigurati da njihovi tereti i dalje neometano stižu, no nema jednakog napora da se kući dovedu i mornari. Europska komisija je izdala smjernice kojima bi se trebalo osigurati sigurno kretanje mormara i brodarskih kompanija te je predložila nekoliko luka – uključujući Singapur, Rotterdam, Gibraltar i Hong Kong – u kojima bi se posade mogle sigurno izmjenjivati. No sindikati kažu da vlade država u kojima se te luke nalaze, nisu odgovorile.

'Vlade uspijevaju dopremiti iz inozemstva svoje državljane kući i putnike s kruzera, no 150.000 moreplovaca i dalje su na moru i neumorno rade kako bi osigurali svjetski lanac dobave, no ne mogu se vratiti kući', kaže je Mark Dickinson, generalni tajnik sindikata pomoraca Nautilus International.

'Europska unija, Međunarodna federacija radnika u transportu i Međunarodni sindikat rada, trude se dovesti pomorce kući, no vlade država ne odrađuju svoj dio. To je postala zdravstvena i sigurnosna kriza koja se sa svakim novim danom pogoršava.'

Kees Wiersum, kapetan nizozemskog broda za posebne terete koji se trenutno nalazi u vodama kod Madagaskara, kaže kako ga brinu umor i depresija kod 21 mornara, uglavnom Filipinaca, na njegovom brodu.

'U kontaktu su s obiteljima, ali u slučaju da se nešto dogodi, nemoćni su', kaže Wiersum. 'Trudimo se održati im dobro raspoloženje, no njihove ih obitelji trebaju. Neki od njih očekuju prinovu, a ne mogu biti doma kad se dijete rodi.'

Čak i da se neki do njih uspiju vratiti na Filipine, zemlju odakle dolazi možda i najveći broj pomoraca u transportu, suočit će se s dodatnim problemima u prekrcanim karantenama u Manili.

'Naš ministar transporta zove nas herojima i kaže da smo neophodni za ekonomiju', kaže 61-godišnji Wiersum, Nizozemac koji je na moru proveo 43 godine. 'No prema nama se odnose kao prema kriminalcima. Ne možemo sići s broda da prošećemo ili odemo na pivo, pa čak ni po zdravstvenu pomoć. U Nizozemskoj su u domovinu vratili sve one koji su bili na godišnjem odmoru, no na nas su zaboravili.'

Jedan od najvećih problema je taj što moreplovci u lukama nemaju uobičajena prava kad je u pitanju zdravstvena skrb. Fabrizio Barcellona iz ITF-a, kaže da dnevno prima od deset do 15 emailova koji se odnose na neki zdravstveni problem, a to su samo oni problemi za koje se zna.

Primoranost da se radi unedogled, povećava i opasnost od nesreća. Andrewi Kogankov (47) iz Sankt Petersburga u Rusiji, od mjeseca studenog prošle godine kapetan je tankera Spetses Lady. Njegov je ugovor istekao u ožujku, no predviđena zamjena posade u Kataru je zbog pandemije otkazana, pa je prisiljen nastaviti ploviti. Ugovor mu je produljen na još dva mjeseca.

'Iscrpljeni smo', kaže Kogankov. 'Radimo 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Imamo naporan raspored, plovimo s opasnim teretom. Morate biti pažljivi, morate se koncentrirati. Kad ste na brodu šest ili sedam mjeseci i razmišljate o svojoj obitelji, lako izgubite koncentraciju.'

Ovaj tjedan je Međunarodna pomorska organizacija upozorila svojih 174 država članica da će se globalni lanac opskrbe jednostavno prekinuti ukoliko posade na brodovima ne dobiju zamjenu. Ako 150.000 članova posada raznih brodova uskoro ne dobiju dopust, bit će to ozbiljno kršenje pomorskih pravila.

Nekoliko grupa, uključujući ITF, Međunarodnu komoru brodara i Međunarodno udruženje zračnog transporta, predložile su protokol od 12 koraka kojim bi se mornarima omogućilo da se ukrcaju ili iskrcaju u određenim lukama, svojevrsnim repatrijacijskim hubovima, odakle bi mogli odletjeti kući.

Stephen Cotton, generalni tajnik ITF-a kaže: 'Naša poruka vladama je jasna: ne može te nastaviti s ovim mentalitetom 'daleko od očiju, daleko od uma'. Morate reagirati prije nego što bude još posljedica po naše ljude ili okoliš.'

Guy Platten, glavni tajnih Međunarodne komore brodara, opisao je ovu situaciju pomoraca kao vremensku bombu.

'Mogle bi se pojaviti poteškoće u trgovini i, još važnije, riskiramo mentalno zdravlje pomoraca. Odgađanje više nije opcija.'