'Zašto smo glasovali ZA? Zato što ne želimo više čuti za granicu!'

LJUBLJANA - Da, glasovao sam za arbitražni sporazum. Zašto? Pa, jednostavno, poslije 20 godina ovo se sr... mora nekako riješiti. Možda arbitraža nije najbolji način, ali ako hrvatski i slovenski političari granicu nisu uspjeli riješiti 20 godina, neka je rješava netko treći - izjavio je za Jutarnji 34-godišnji liječnik iz Ljubljane, kojega smo dočekali na izlazu s glasačkog mjesta u samom središtu slovenskoga glavnoga grada, smještenog u strukovnoj školi na Levstigovu trgu 1.

- Zaokružio sam ‘za’. Jednostavno ne mogu više slušati ni slovenske, ni hrvatske političare kada govore o granici. Posebno mi je mučno slušati za što se sve pitanje granice koristi. Ljuti me što su odluku prebacili na nas građane jer to bi političari morali sami riješiti, zato smo ih birali i zato ih plaćamo - rekao je na izlazu s birališta 29-godišnji nautički inženjer.

Pahor: Pozitivan ishod obećava svijetlu budućnost i nama i Hrvatskoj

Dva navedena mišljenja sažimaju osnovno raspoloženje onih Slovenaca koji su na nedjeljnom referendumu zaokružili “za” na listiću.

Iako je od 15 Ljubljančana koji su pristali odgovoriti na naše pitanje što su na referendumu zaokružili, njih čak 10 odgovorilo da je zaokružilo “za”, referendumski dan u Sloveniji protjecao je u neizvjesnosti.

- Nemojte da vas Ljubljana zavara - upozorio nas je urednik i komentator Mladine, Grega Repovž, te dodao: - Ljubljana je jedno, a ostatak Slovenije nešto posve drugo. Strah me je da će puno ljudi ostati kod kuće. Ako odaziv bude nešto bolji nego na ostalim slovenskim referendumima, i ako prevagnu oni koji podržavaju sporazum, bit će to samo zato što ljudi jednostavno više ne žele čuti za Savudrijsku valu, umorni su od problema granice s Hrvatskom i žele tu temu napokon maknuti s dnevnog reda. Ako mene pitate, Slovenci danas odgovaraju na jedno važno pitanje koje glasi: tko je ovdje zapravo Balkanac?

Nakon dugog niza kišnih dana Plečnikova Ljubljana jučer je zablistala okupana suncem. S terasa kafića pruženih duž Ljubljanice širio se miris kave, ulični gitarist svirao je temu iz “Lovca na jelene” čiji su se nostalgični taktovi rasplinjavali ljupkim uličicama ljubljanskoga staroga grada, antikvari su na obali izložili starine, udarala su nedjeljna zvona s katedrale Svetog Nikolaja.

Činilo se da je u prozračnom toplom lipanjskom danu malo kome u slovenskom glavnom gradu stalo do toga čija će biti Savudrijska vala, kuda bi trebala ići granična crta i tko bi je trebao povući.

I upravo kad smo povjerovali da u Ljubljani gotovo i nema onih koji se protive sporazumu, mladić kojega smo zaustavili na izlazu s birališta objasnio je: 'Glasovao sam protiv sporazuma zato što se ne slažem s Pahorovim pogledima uopće, pa ni s njegovim pogledima na granicu. Ovaj sporazum nije usamljen primjer njegovih nebuloza. Sve oko arbitražnog sporazuma događalo se prebrzo. Trebao bi malo slušati našu desnicu, ali on srlja glavom kroza zid i potpisuje sporazum koji nije dobar ni za Hrvatsku, ni za Sloveniju. Popularnost mu pada, bliži mu kraj njegova mandata pa hoće nešto riješiti nabrzinu'.

Naš je sugovornik dodao da ima 25 godina, a po zanimanju je dizajner.

Protivnika sporazuma, kako su upućivala istraživanja, najviše je upravo među mladima koji nemaju iskustvo zajedničkog života u bivšoj državi ni prijatelje u Hrvatskoj ili su slabije obrazovani. No, je li baš tako?

Na izlazu s jednog od ljubljanskih birališta 50-godišnji kirurg, koji je dio specijalizacije proveo u zagrebačkoj bolnici Rebro i ima prijatelje u Hrvatskoj, rekao nam je:

- Glasovao sam protiv jer nitko ne zna što nam nosi taj sporazum. I političari su iznosili svoje argumente, i pravnici svoje, a na kraju su nas natjerali da glasujemo po emocijama, što znači da glasuješ protiv zato što si protiv svega što radi Pahorova vlada. Ovo je za mene referendum o Pahorovoj vladi.

Slučajno ili ne, među onima koji su nam na izlazu s birališta rekli da su glasovali za arbitražni sporazum prevladavaju visokoobrazovani ljudi: umirovljena profesorica latinskog i engleskog i njezina kći prevoditeljica, logopedica koja je diplomirala u Zagrebu i njezina majka fotografkinja, asistentica na jednom ljubljanskom fakultetu i njezin sin maturant kojemu je ovo prvi referendum na kojemu sudjeluje.

Dvoje dobrostojećih umirovljenih Ljubljančana, koji su nam priznali da na otoku Ižu posjeduju čak tri kuće i velik dio godine provode u Hrvatskoj i glasovali su za sporazum, istaknuli su:

- Stvar je u tome da vi Hrvati imate puno mora, a mi malo. Da smo nas dvoje na vašem mjestu, ne bismo Slovencima pravili problem oko izlaza na otvoreno more. Iskreno, mislimo da nam ta granica na moru niti ne treba.