Zašto je u Katoličkoj crkvi skandal heteroseksualna, ali ne i homoseksualna veza?

Francuska katolička teologinja Laetitia Calmeyn (46), koju je Paris Match optužio da je istinski povod ostavke mons. Michela Aupetita (70) na dužnost pariškog nadbiskupa. U avionu kojim se iz Atene vraćao u Vatikan papa Frane je rekao da je mons. Aupetit "žrtvovan na žrtveniku licemjerja a ne na žrtveniku istine", naime da je njegovo odricanje prihvatio jer je medijski ogovarački pritisak onemogućio Aupetita da normalno obavlja svoju nadpastirsku dužnost.

U intervjuu belgijskome katoličkom dnevniku La Croix dr. Calmeyn kaže izravno: "Da sam muškarac, pitanje mog prijateljstva s mons. Aupetitom uopće ne bi bilo postavljeno".

Paris Match je, pod naslovom "Izgubljen u ljubavi" objavio dvije fotografije na kojima mons. Aupetit i dr. Calmeyn hodaju jedno uz drugo. Nije zgorega napomenuti da su njih dvoje imali o čemu razgovarati. Naime, Calmeyn ima važne dužnosti u Pariškoj nadbiskupiji: profesorica je na Fakultetu Notre-Dame u sklopu cistercitskog Kolegija sv. Bernarda (Collège des Bernardins), preostatka nekadašnjega Sveučilišta u Parizu koje je postojalo 1200-1793, ravnateljica Visokog instituta religijskih znanosti (ISSR), te članica Vijeća Sjemeništa u Parizu. U tom kontekstu se objavljivanje fotografija pod intrigantnim naslovom doima zaista kao intriga, ako nema ikakvih inih dokaza.

"Prije dva dana bila sam zaista u šoku, sve sam doživjela kao traumu. A onda se postavilo pitanje: da je uz biskupa Aupetita bio muškarac, svećenik, bi li medijski tretman bio isti? Smiju li žene u Crkvi biti svedene na objekte sumnje, fantazije, ljubomore ili servilnosti? Znači li sve to da je u Crkvi i u očima svijeta nezamisliv prijateljski odnos muškarca i žene? Razumijem da me novinari žele upoznati, ali strašna je ova krađa slika i ova montaža koja sugerira sumnju - a ona nije utemeljena", rekla je u intervjuu.

"Kao što se moglo vidjeti na fotografijama koje je objavio Paris Match, svi snimljeni prostori su bili javni prostori. Dio je abecede vjere da osoba koja je nedavno bila izuzetno izmučena, suočena sa svojom ostavkom, sačuva prostore prijateljstva kako bi prevladala iskušenje. Ne smijemo pogriješiti. Gdje je danas skandal? Sigurno ne u prijateljstvu, nego u zlu koje se projicira na to prijateljstvo", komentira profesorica.

Navodi da je u godini dana samo jednom otišla u zgradu Nadbiskupije, na neki rođendan.

"A ako me slučajno svećenici ili laici pitaju za savjet o bilo kojem pitanju, to čine u ime moje teološke kompetencije. Mnogo se govori o mjestu žene u Crkvi. Čini mi se vrlo važnim da ono nije samo u hijerarhijskom odnosu, nego i vis-à-vis. Iskusila sam u Sjemeništu: pogled žene veoma se razlikuje od pogleda muškarca. Nisam za ženske kvote u Crkvi. Nije u tome problem. Postoji ženski pogled koji je neophodan, ali povezan s karizmama."

Možda treba podsjetiti da se u kršćanstvu karizmama nazivaju darovi Duha svetoga, koji se izvan Crkve nazivaju darovitostima, sposobnostima, svojstvima i tako dalje, i koji se razlikuju od osobe do osobe, ali i od roda do roda. Calmeyn podsjeća na tezu da žene raspolažu nekim sposobnostima (karizmama) koje muškarci nemaju, a koje su u Crkvi također korisne, katkad i nužne.

Ona izražava bojazan da je žrtva klerikalizma, na koji je u više navrata kritički upozorio i papa Frane. Ne spominjući Papu, ona kaže da je u Katoličkoj crkvi klerikalizam prisutan, pa i posve podsvjesno. S druge strane, ona naglašava da "bratstvo i prijateljstvo pokreću stvari i omogućuju živjeti istinske odnose zajedništva. Ubrzo nakon mog dolaska došao mi je svećenik i rekao: Otkad si ti ovdje, ja sam našao svoje mjesto. Pitanje mjesta žene važno je i za muškarce kako bi pronašli svoje mjesto kao muškarci, a da se ne poistovjećuju nužno s njihovom funkcijom."

Calmeyn će pravdu, kaže, potražiti i sudski: "Odvjetnici istražuju sve moguće pravne puteve. Bit će tužbi, ali još nismo precizno definirali predmet tužbe: hoće li to biti povreda privatnosti, difamacija, kleveta... Moramo spriječiti da se to ponovi."

Ona ne kaže, ali postoji još jedno pitanje: zašto nastaje javna sablazan u Katoličkoj crkvi ako se utvrdi da postoji heteroseksualna veza, pa i kada se u nju samo sumnja, makar neosnovano, dok se istovrsne veze ali homoseksualne prešućuju, kao da se podrazumijevaju?