Da smo morali prognozirati što će biti vijest dana u četvrtak ujutro, jučer bismo se vjerojatno kladili na sastanak Donalda Trumpa i Xi Jinpinga. I nisu razočarali, njihov je susret rezultirao pregrštom bitnih novosti, od toga da će Kinezi izvoziti u SAD rijetke metale i opet kupovati američku soju, do toga da će Bijela kuća smanjiti carine Pekingu.
Ipak, ovaj važan dogovor za dvije najveće svjetske sile, ali i globalnu ekonomiju, gotovo je zasjenila Trumpova objava prije održavanja samog sastanka.
Naime, američki predsjednik je naložio Ministarstvu obrane SAD-a (to jest - Ministarstvu rata po novome) da odmah nastavi s testiranjem nuklearnog oružja na "ravnopravnoj osnovi" s drugim nuklearnim silama.
- Zbog programa testiranja drugih zemalja, naložio sam Ministarstvu rata da počne testirati naše nuklearno oružje na ravnopravnoj osnovi. Taj će proces započeti odmah, napisao je Trump na Truth Socialu
- Amerika je prva nuklearna sila, Rusija je druga, a Kina udaljena treća, ali će biti izjednačena u roku od pet godina, dodao je Trump.
Ljudi koji od početka rata broje zalihe ruskih tenkova i oklopnjaka izbacili su nove brojke
Ovdje valja raščistiti nekoliko stvari - kada Trump govori o "testiranjima drugih zemalja", tu se ne radi o tome da druge države testiraju nuklearno oružje u striktnom smislu. Koliko je poznato, ni Kina ni Rusija nisu provodile nuklearne testove najmanje 29 godina. Konkretno, Kina je zadnje tri nuklearne detonacije provela 1996. godine, a Rusija, tehnički gledano, ni jednu. Naime, zadnje zabilježene testove zapravo je napravio Sovjetski Savez 1990. godine.
Štoviše, od 1998. godine, kada su po dva nuklearna testa izvršili Indija i Pakistan (koji je time ušao u klub nuklearnih sila), jedina zemlja koja se odvažila na takvo što (opet, prema poznatim informacijama) je Sjeverna Koreja. Od 2006. godine do 2017. godine ova ultrazatvorena država izvela je šest nuklearnih detonacija, od kojih je zadnja izazvala i potres magnitude od 6,3 ili 6,4, ovisno o tome pitate li Ruse ili Kineze.
Dakle, otkako je je SAD 1993. zadnji put proveo testiranje nuklearnog oružja, u narednih nekoliko godina svoje su oružje testirali Kina (9 puta), Francuska (6 puta), Sjeverna Koreja (6 puta) te Indija i Pakistan, svaka po dva puta. Opća skupština UN-a 1996. godine usvojila je sporazum kojim se zabranjuje testiranje nuklearnog oružja i nuklearne eksplozije, za vojne i civilne svrhe, ali budući da ga nuklearne sile nisu ratificirale, nije stupio na snagu.
Usprkos tome, s obzirom na drastično umanjeni broj nuklearnih testova u godinama neposredno nakon kraja Hladnog rata, a naročito nakon 1998., možemo reći da je u međunarodnoj zajednici to ipak postao svojevrsni tabu.
O čemu onda Trump govori kad spominje "testiranja drugih zemalja"? "Pravi test" nuklearnog oružja zadnja je provela Sjeverna Koreja, tijekom njegovog prvog mandata. U međuvremenu je Kim Jong-un naredio testiranja niza balističkih projektila koji mogu nositi nuklearne bojne glave, čime je svakako isproban jedan od ključnih aspekata nuklearnog naoružanja - njegova isporuka do željene mete. No, dok Kim često prijeti, njegov arsenal i dalje je najmanji među nuklearnim silama (Federacija američkih znanstvenika procjenjuje ga na 50 nuklearnih bojnih glava), a ni njegov sve širi spektar balističkih projektila ne može se mjeriti s onim kojima raspolažu Kina i Rusija.
Kad je Kina u pitanju, njezin nuklearni potencijal rapidno raste - u zadnjih osam godina gotovo su udvostručili broj nuklearnih bojnih glava (zadnja procjena je oko 500, govorilo se da je Xijev cilj da ih do 2030. bude barem 1000), a broj platformi kojima ih Peking može lansirati raste doslovno iz godine u godinu. Kina, pritom, ima i sposobnost nuklearne trijade, dakle mogućnost lansiranja nuklearnog oružja sustavima s kopna, mora (zapravo ispod mora - podmornicama) i zraka.
Na kraju se vraćamo i Rusiji, iz koje je od početka rata u Ukrajini državama poput Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke otvoreno zaprijetilo uništenjem - te su izjave dolazile uglavnom iz medija, ali nerijetko i od dužnosnika poput bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva.
Aktualni predsjednik Putin je 2018. predstavio šest "oružja sudnjeg dana", ako bismo ih tako mogli nazvati. Spomenimo samo neka: 2022. testiran je novi, superteški interkontinentalni balistički projektil RS-28 Sarmat. Onda je prije tjedan dana iz Kremlja poručeno kako je uspješno testiran novi krstareći projektil na nuklearni pogon i s nuklearnom bojnom glavnom, Burevestnik. Prema Putinu, njegov bi domet trebao biti neograničen, a presretanje gotovo nemoguće.
Konačno, u srijedu je ruski predsjednik objavio da je uspješno testiran i nuklearni supertorpedo Poseidon. Prema ruskim tvrdnjama, ovo oružje lansira se iz nuklearne podmornice, ima visoki stupanj autonomije te može izazvati eksploziju jačine više megatona (neki kažu dva, neki 50). Ta bi detonacija, tvrde ruski analitičari, mogla proizvesti tsunami koji bi potencijalno "izbrisao" obalne gradove na njegovom putu. Valja napomenuti da za sve ove tvrdnje ne postoje čvrsti dokazi osim samih izjava iz Moskve.
Ali sve da i jedno od tih oružja ne funkcionira, i dalje je riječ o nuklearnoj sili s gotovo 4500 nuklearnih bojnih glavi i pozamašnim arsenalom projektila koji ih mogu dostaviti. Sasvim dovoljno da se i najluđe prijetnje Kremlja ne može uzeti olako. S obzirom na iznenadnu promjenu politike prema nukleranim testovima, vrlo je moguće da tako rezoniraju i u Bijeloj kući.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....