Talijanska vlada priprema tužbu protiv američkoga farmaceutskog diva Pfizera za ugrozu javnog zdravlja uslijed neopravdanog kašnjenja ugovorenih doza njegova cjepiva protiv covida-19. Tužbu zahtijeva državni povjerenik izvanrednog stanja Domenico Arcuri, koji je akta i dokaze predao Državnom odvjetništvu (ono je u Italiji ono što mu naziv i kaže – pravobranilaštvo koje zastupa interese države i njenih tijela, dok interese javnosti za pravdu zastupaju tužilaštva). Italija će zahtijevati od Unije da pokrene odštetnu akciju u njezinu korist jer je Pfizer „bitno smanjio količinu doza (sa 562.770 na 397.800) po logici koju niti je anticipirao niti dogovorio s povjerenikom a ni s [talijanskim] oblastima.“ Najavio je daljnja smanjenja u svakom sljedećem tjednu do sredine veljače.
Postoji jasan spor oko aktivne legitimacije između Unije i Italije. Evropsko povjerenstvo kaže: „Povjerenstvo je postiglo okvirne sporazume s poduzećima sa bi utvrdilo cijenu i količinu doza. Nakon toga države članice, u sklopu tih sporazuma, imaju svoje ugovore s proizvođačima te imaju pravo poduzimati zakonske akcije.“ Italija vidi to drukčije. Budući da je Evropovjerenstvo, u ime članica, potpisalo sporazum o količini cjepiva i rokovima, ono je ovlašteno i zaduženo pokrenuti spor ako isporuka kasni ili izostaje.
Pfizer je ugovorno obavezan Italiji do kraja ožujka isporučiti 8.635.154 doze za vakcinaciju i 6.642.991 dodatnu dozu za revakcinaciju. Ne samo da plan cijepljenja mjestimice podbacuje čak za 80 posto, nego je u pitanje dovedeno i 54.000 revakcinacija, bez kojih ni prvo cijepljenje nije efikasno.
Italija će u tužbi zahtijevati naknade za svoje građane koji će oboljeti ili eventualno umrijeti zato što kasni njihovo cijepljenje, što bi odštetni zahtjev moglo dignuti do astronomskih visina, pa i zato što je Pfizerovo cjepivo gotovo najskuplje na tržištu.
Efektivna cijena pojedinih vakcina protiv covida-19 ovisi i o ugovorenoj količini za isporuku, pa se razlikuje od ugovora do ugovora. Ali ako je vjerovati de Bleekeru, najjeftiniju cijenu za svoj proizvod zahtijeva AstraZeneca-Oxford: 1,78 eura po dozi. A još se proizvodi fizički u okolici Rima i ne zahtijeva utrahladnu pohranu. Johnson&Johnson ugovara za 6,94 eura po dozi, Sanofi Pasteur za nešto više od 7 eura, CureVac za 10 eura, Pfizer BioNTech za 12 eura, a Moderna za 15 eura (preračunatih 18 dolara).
Cijene ne ovise o djelotvornosti (koja je za Pfizer i Modernu utvrđena na odličnih 95 posto), nego o troškovima proizvodnje.
Možemo nagađati je li se Pfizer požurio, počevši s dozama pripremljenima prije odobrenja nadležnih tijela (FDA u USA, ENA u EU itd.), računavši da zakašnjenja neće suviše pogoditi kupce, ili je zaista – kako ga potvaraju u Italiji – prebacio dio proizvoda u USA da ublaži tamošnju krizu i pomogne predsjedniku Bidenu (oni niječu da bi ijedna doza proizvedena u Belgiji otišla izvan Evrope).
Objašnjenje da su usporili proizvodnju da bi proširili kapacitete laičkom uhu zvuči stupidno – a ipak je baš to ponuđeno talijanskoj javnosti.
Da stvar bude gora, Pfizer – koji isporučuje vakcinu izravno u specijalno opremljena skladišta u svakoj od talijanskih oblasti – nije smanjivao isporuke svima u istom postotku, nego je proizvoljno nekima smanjio više a nekima manje. Povjerenik je stoga morao prebacivati doze iz jednih u druge oblasti, da očuva koliko-toliko ravnomjernu kampanju cijepljenja. A razdioba unutar Italije ipak je u nadležnosti talijanske države a ne nekoga anonimnog funkcionara u prekooceanskoj tvrtci, ovisno o tome kako je netko od njih ondje uzeo viagru. Talijani su pomalo osjetljivi na manire arogantnog kolonijalizma.
Baš je Italija, zajedno s Nizozemskom, Francuskom i Njemačkom, još rano lani zahtijevala da ugovaranje doza vakcina od pojedinih proizvođača preuzme izravno Evropsko povjerenstvo za svih 27 članica, pa da zatim ono odredi za svaku zemlju kvote u razmjeru s brojem stanovnika. Unija je poučena višestruko lošim primjerom iz razdoblja svinjske gripe 2009. Tada su farmaceutski divovi namjerno suprotstavljali jednu članicu drugoj, navodili ih da se međusobno natječu, kako bi dobili veće pojedinačne narudžbe i više cijene. Neke su države tada dobile mnogo doza, pa su ih kasnije preprodavale u Afriku i slično, ili čak bacale, a nekima je uzmanjkalo, te su njihovi spremniji građani putovali cijepiti se u bogatije zemlje (pa je skovana sintagma: „vakcinski turizam“, poput davnoga „abortusnog turizma“ ili rasprostranjenijega „zubarskog turizma“, koji pak bogati hrvatske dentiste).
Evropovjerenstvo je dosad naručilo od 6 tvrtki 2,3 milijarde doza za 450 milijuna stanovnika svojih 27 članica. Ukupna narudžba iznosi oko 14 milijardi eura, od čega 3,5 milijarde ide za Pfizerovih 300 milijuna doza, dok AstraZeneca za također 300 milijuna doza dobiva samo 534 milijuna eura. Možda i te brojke govore zašto je Pfizer ugovorio više i brže negoli je zaista mogao proizvesti u svome belgijskom pogonu. Pohlepa je endemska pandemija, naime.
Od zapadnih farmaceutskih giganata Pfizer i Moderna prošli su sve faze odobravanja. AstraZeneca ima odobrenje u Velikoj Britaniji a u srijedu bi, kako kažu, mogla dobiti svjedodžbu i u EU. Pri kraju treće faze ispitivanja je CureVac. Ta vakcina – u njemačkoj proizvodnji u sprezi s Bayerom – koristi poruku ribonukleinske kiseline (RNK), kao i Pfizer i Moderna. U treću fazu tek je ušao Johnson&Johnson sa svojom vakcinom. Sanofi Pasteur znatno kasni.
U ovoj situaciji, kada potražnja nadmašuje ponudu uslijed žurbe da se nacije čim prije iskobeljaju iz zdravstvene i iz proizvodno-ekonomske krize, Pfizer je svjesno ili nesvjesno odigrao ciničan potez koji nanosi štetu.
Logično je da se Evropska unija okreće onda i inim vakcinama koje bi mogle utažiti pomamnu potražnju ugroženih dobnih odnosno dijagnostičkih skupina pučanstva. Tu svaki dan igra neku ulogu, jer smanjuje broj onih koji će izdahnuti u mukama, nataknuti na respirator.
Smatra se uspjehom što će ENA za dva dana ubrzati pa već vjerojatno 27 ovog mjeseca odobriti oxfordsku vakcinu koju proizvodi AstraZeneca. Talijanskoj državi zamjeraju što će utrošiti nakon toga još jedan dan za nacionalno odobrenje.
U usporedbi s time, navodna tri tjedna Pfizerova kašnjenja doimaju se kao poruga.
Profitiraju Rusi i Kinezi. Zapad je imao stanovitih rezervi spram njihovih vakcina, ali je protok vremena počeo pokazivati njihovu djelotvornost, a i utješnu činjenicu da – zasad – nema masovnih negativnih nuspojava.
Madžarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó obznanio je na Facebooku za prekjučerašnjeg posjeta Moskvi da je ondje potpisao ugovor o kupnji „velikih količina“ ruskog cjepiva Sputnik-V. Pregovore s Moskvom o nabavci toga cjepiva započela je i Njemačka. Očito, podaci o njegovoj uporabi u Alžiru, Argentini, Bjelorusiji, Boliviji, Palestini, te Srbiji, ohrabruju Evropljane.
Kinesko cjepivo izaziva dvojbe u pogledu djelotvornosti. Rezultati se razlikuju od zemlje do zemlje: u Turskoj 91 posto, a u Brazilu između 50 i 60 posto efikasnosti. Tolika oscilacija navodi na oprez.
Napokon, sva kampanja istraživanja, proizvodnje i primjene raznih cjepiva razapeta je između žurbe i opreza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....