Zapad drži ruskih 300 milijardi dolara, mogu li se prebaciti Kijevu? ‘Teško, znate li što bi to izazvalo?‘

Netom nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine, SAD i njihovi zapadni saveznici, ponajprije EU članice, zabranili su transakcije s Centralnom bankom Ruske Federacije i Ministarstvom financija Ruske Federacije, što je rezultiralo time da je oko 300 milijardi dolara ruske države blokirano u financijskim institucijama na Zapadu. Otkad je ta "škrinja" Kremlja zamrznuta na Zapadu, nebrojeno puta postavilo se pitanje što s tim novcem. Konkretno, mogu li se te milijarde zaplijeniti i na neki način preusmjeriti Ukrajini koja je žrtva Putinove agresije. O tome je li takvo što uopće izvedivo, je li postojao neki presedan u povijesti u kojem se na sličan način zaplijenilo sredstva neke države, postoji li politička volja za takav potez i kakve bi on posljedice imao na zapadne financijske institucije i pravni poredak, raspravljali smo s kolumnistom Jutarnjeg Viktorom Vresnikom.

Video podcasta pogledajte ispod

- Veliki dio tog novca je novac Centralne banke Rusije, to je tih 300 milijardi o kojima se govori. Većina novca deponirana je u Euroclearu, jednoj složenoj instituciji koji danas ima ogromnu količinu novca. To je zapravo centralno klirinško mjesto u kojem se obavljaju naplate i međudržavne transakcije u Europi. Ostatak novaca je na bankovnim računima u SAD-u, Britaniji i Švicarskoj, kaže Vresnik.

Na pitanje zašto je Kremlj tako velik novac držao (i dalje drži) na Zapadu, iako se može pretpostaviti da je barem sam vrh ruske države znao da će krenuti invazija na Ukrajinu i da bi to moglo izazvati neke protumjere i sankcije Zapada, Vresnik odgovara:

- Oni su očekivali da će rat trajati vrlo kratko, da će sankcije doći i otići i da im taj novac nikad neće biti zamrznut na taj način. A što se tiče oligarha, mislim da oni nikad nisu mislili da će doći do rata.

Taj "zamrznuti novac" je trenutno deponiran, ali i dalje institucije koje ga drže i dalje na njemu zarađuju, uglavnom raznim investicijama, Samo što taj novac sad ne ide Rusiji, nego i dalje stoji na računima u Zapadu.

Neće biti zapljene

Što se tiče same mogućnosti da Zapad taj novac doista zaplijeni i preusmjeri Ukrajini, naš sugovornik smatra da je riječ o prijetnji koja se neće ostvariti.

- S moralne strane to je jedino ispravno, ali pravo je druga priča. Plus to bi bio presedan kakav se u ovakvim razmjerima još nije dogodio - tko će nakon toga biti siguran da se njegov novac neće zaplijeniti bilo kada? Pravo tu mora biti striktnije od moralnih načela.

I dok zapljene sredstava na međunarodnoj razini u ovom opsegu nije bilo, neki eksperti, poput profesora povijesti sa sveučilišta Stanford Philippa Zelikowa kao potencijalni presedan spominju sredstva koja su se zaplijenila Iraku zbog napada na Kuvajt 1990. godine, kao i posljedičnu ratnu reparaciju koju je Irak morao platiti toj državi (ukupno više od 52 milijarde dolara).

- Riječ je o sasvim drugoj priči. Irak je tada bio bez podrške arapske zajednice. Štoviše, arapska zajednica stajala je uz Kuvajt- A sada je svijet podijeljen - Zapad je uz Ukrajinu, a većina takozvanog globalnog juga je uz Rusiju, kaže Vresnik koji smatra da će pitanje štete i davanja novaca Ukrajini ići tek nakon potencijalnih mirovnih pregovora.

- Rusija je već sada rekla da će uložiti ogroman novac u obnovu ukrajinskih oblasti koje okupira. No, ako izgube rat onda će pod pritiskom morati pristati na neku reparaciju. Ali to sigurno neće biti zapljena onih 300 milijardi dolara, nego će se ići na nekakav sporazum s Rusijom.

Kad su u pitanju argumenti za potez kojim bi se ruskoj državi oduzeo novac koji drži na Zapadu, Zelikow spominje "protumjere" prema međunarodnom pravu s obzirom na to da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu. Vresnik smatra da se bez neke odluke UN-a, ponajprije Vijeća sigurnosti u kojem Rusija ima pravo veta, u to ne može ići. Barem ne legalno.

Argumenti ‘za‘ i ‘protiv‘

- Argument za zapljenu isključivo je moralan jer je Rusija bez vidljivog razloga napala drugu zemlju, kaže Vresnik i potom navodi i argumente koji idu u prilog tezi da se to ne bi smjelo napraviti.

- Tu je prije svega riječ o povjerenju u sustav. Jednom kad se naruši pretpostavka da te institucije doista čuvaju novac, to je ozbiljan udarac na sustav. Može se dogoditi veliko povlačenje novaca, recimo iz banka na Zapadu, što bi moglo uzrokovati propast nekih od njih. Posebno bi tu na udaru mogle biti britanske banke ako bi iz njih, recimo, novac počeli povlačiti ruski oligarsi.

Po uvjetom da razni akteri doista počnu povlačiti novac iz zapadnih banaka, oni bi taj novac mogli spremiti u druge financijske centre, poput Šangaja i Hong Konga, smatra Vresnik. No, nije siguran da bi takvi potezi mogli ugroziti dominaciju američkog dolara kao globalno dominantne valute.

- U teoriji je to moguće. Treba znati da Kina i Saudijska Arabija drže velik dio američkog duga pa bi prodajom tog duga mogle napraviti katastrofu dolaru iste sekunde. Ali to se neće dogoditi jer bi svi bili na gubitku - spuštanjem cijene dolara tako bi spustili cijenu vlastite imovine.

I dok opciju zapljene kompletnih 300+ milijardi dolara koji su Rusima blokirani na Zapadu smatra nerealnom, Vresnik vjeruje da bi se novac zarađen od tih sredstava, a u slučaju onih deponiranih kod Eurocleara radi se o najmanje 5 milijardi eura, mogao u konačnici završiti u Kijevu.

- To je novac zarađen na kamatama, a još više je dodatne zarade, mislim 38 milijardi eura, na ostalim transakcijama. Teoretski, kamata se može preusmjeriti. To je stvar oko koje se može pregovarati jer time se Rusima ne bi zagrizlo u supstancu. No, mislim da će svi ti potezi ne neki način morati uključiti Ruse - to bi se moglo zaobići samo jedinstvenošću Zapada, a vidimo na primjeru Mađarske i Slovačke da to nije slučaj, kaže Vresnik.

- A što se tiče onih ostalih 300 milijardi, mislim da će razrješenje tog pitanja morati čekati neki mirovni proces, zaključuje.

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.