Za proglašenje Ivana Pavla II blaženim čeka se samo Benediktov blagoslov

RIM - Kad će Ivan Pavao II biti proglašen blaženim? Marco Tosatti, vatikanist torinske Stampe, već je najavio da će to biti dogodine u listopadu, na 31-godišnjicu izbora Karola Wojtyle za papu. Sveta Stolica objašnjava da je prerano govoriti o datumu, jer još treba obaviti neke procedure, koje zahtijevaju vremena. Uostalom, zadnja riječ pripada papi Benediktu XVI, pa i o nadnevku beatifikacije.

Kauza beatifikacije Ivana Pavla II napreduje u svakom slučaju neuobičajenom brzinom. Benedikt XVI joj je dao prvi zamah, dopustivši da bude pokrenuta prije negoli je prošlo pet godina od smrti „kandidata“, koliko je odredio baš Ivan Pavao II. Dijecezanska faza procesa beatifikacije završena je u Rimu već u ožujku 2007.

Bilo je to ekspresno, za manje od dvije godine. Govorilo se da bi Ivan Pavao II mogao biti beatificiran već sljedećega 2 travnja, o petogodišnjici smrti. U Vatikanu je proces donekle usporen, jer su iskrsnule različite ocjene o odnosima Karola Wojtyle s poljskim sindikatom Solidarnošć, pa je nedavno kardinal državni tajnik Tarcisio Bertone isključio mogućnost tako brze beatifikacije.

Presudna etapa obavljena je u ponedjeljak, kada je Kongregacija za kauze svetih završila svoj posao, zaključivši „poziciju“ Ivana Pavla II ocjenom da je papa Wojtyla posjedovao kršćanske kreposti na junačkoj razini.

Svetost je – po tumačenju Katoličke crkve definiranome 1983. – milost Božja koja djeluje u ljudskim bićima i kroz njih. Tako shvaćena svetost se iskazuje kroz jedinstvo kreposti, koje se mogu podijeliti u dvije skupine. Jednu čine, da ih tako nazovemo, teološke (neki kažu: teologalne) kreposti: vjera, ufanje (pouzdana nada) i ljubav (prema Bogu i prema bližnjemu). U drugoj grupi su četiri stožerne kreposti (preuzete iz Aristotelove etike): razboritost, pravednost, hrabrost, samosavlađivanje. Budući da su svi kršćani pozvani da iskazuju te vrline, blaženik odnosno svetac može biti samo onaj koji je sve te kreposti posvjedočio na junački (tj. izvanredan) način.

Vijest da je Kongregacija utvrdila junačku razinu nečijih kršćanskih kreposti nikada se ne objavljuje službeno, jer ona samo priprema osnovu za Papu, jedinoga ovlaštenoga proglasiti nečije junaštvo u krepostima. Ipak je iscurila iz Vatikana već iste večeri – kao i u mnogim ranijim slučajevima. Postat će službena tek pošto Benedikt XVI objavi dekret o junačkoj razini kršćanskih kreposti pokojnog Pape, koji će tako iz sluge Božjega biti „promaknut“ u čašćenog slugu Božjeg. Za to će trebati još oko mjesec dana.

Tek zatim slijedi utvrđivanje barem jednog čuda koje je Bog učinio posredovanjem svoga čašćenog sluge, ali nakon njegove smrti. Za beatifikaciju je dovoljno ili mučeništvo ili jedno čudo – ali je odlučeno da se Agcin atentat ne računa kao mučeništvo. Za kanonizaciju (proglašenje svetim) trebat će još jedno. Postulatoru kauze prijavljeno ih je mnogo više.

Još 2006 počela je istraga o prvom čudu: je li pokojni papa Ivan Pavao II, dva mjeseca nakon svoje smrti, od Boga ishodio čudesno ozdravljenje francuske redovnice Marie Simon-Pierre, oboljele od parkinsonizma. Prema postulatoru kauze za beatifikaciju Ivana Pavla II, monsignoru Slawomiru Oderu, redovnica je godinama bolovala od parkinsonizma i nije ništa mogla raditi, koliko su joj se jako ruke tresle.

Upoznata s podatkom da je i Ivan Pavao II bolovao od parkinsonizma, časna majka poglavarica tog reda zahtijevala je od svih njegovih redovnica da mole pokojnog Papu za ozdravljenje svoje sestre. Ona je zaista ozdravila 2 lipnja 2005, na drugu mjesečnicu Papine smrti, rekao je dalje Oder: „Po kriterijima ljudske znanosti doktor nije mogao objasniti što se dogodilo“. A kad doktor nije kadar objasniti, to je po crkvenim kriterijima čudo.

I ta je istraga završena pozitivno, ali sada treba da je potvrde tri instancije i proglasi četvrta: prvo liječničko povjerenstvo, pa teološko povjerenstvo, a onda i Kongregacija ta kauze svetih, što napokon potvrđuje Papa – i tek tada utvrđuje datum i mjesto beatifikacije.

S obzirom na dosadašnju praksu, teško je da bi to moglo biti dovršeno do travnja, pa je vjerojatnija jesen sljedeće godine, a Tosatti je onda iznio jedan od mogućih nadnevaka.