Početkom 1945. godine čelnici Sjedinjenih Američkih Država, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije sastali su se u Jalti na Krimu i postigli tajni dogovor kojim je Moskvi obećano posebno pravo u Kini u zamjenu za njezino uključivanje u rat protiv Japana. No, Kina tada nije sjedila za pregovaračkim stolom.
"To je povijesna pouka o politici velikih sila koju Kina nikada neće zaboraviti", komentirao je Xin Qiang, stručnjak za odnose SAD-a i Kine sa Sveučilišta Fudan u Šangaju. "Sve je dogovoreno iza leđa Kine i na štetu kineskih interesa", dodao je, kako pišu u analizi za The New York Times David Pierson i Berry Wang.
Više od osam desetljeća poslije, Peking razmatra mogućnost domaćinstva trostranog sastanka američkog predsjednika Donalda Trumpa, ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog čelnika Xi Jinpinga. Takav bi sastanak, navode autori, mogao potvrditi kinesku ambiciju da postane nezaobilazna globalna sila, ravnopravna Sjedinjenim Državama, no istovremeno postoji opasnost da podsjeti na onu vrstu dogovaranja velikih sila koju Peking tvrdi da prezire.
Mogućnost takvog susreta, koju je iznio Kremlj, izazvala je strahovanja u Ukrajini da bi Putin mogao pokušati postići dogovor s Trumpom o okončanju rata i odlučivanju o sudbini Ukrajine bez sudjelovanja Kijeva.
Kina je u srijedu potvrdila da s Rusijom i Sjedinjenim Državama razgovara o sastanku čelnika tih zemalja, vjerojatno na marginama summita Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC), koji bi se kasnije ovog mjeseca trebao održati u južnokineskom gradu Shenzhenu. Ipak, još nije jasno hoće li do takvog susreta doista doći.
Peking muči ukrajinsko pitanje
Kina zazire od toga da Putinu pruži platformu za postizanje dogovora s Washingtonom o Ukrajini. Takav bi potez bio u suprotnosti sa stajalištem Pekinga da mirovni pregovori moraju uključivati Ukrajinu i Europu. Xi je na to, čini se, upozorio još prošlog tjedna. Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, koji je boravio u posjetu Pekingu, izjavio je za njemačku televiziju da mu je Xi tijekom njihova susreta jasno dao do znanja kako ne smatra da će SAD, Rusija i Kina u Shenzhenu raspravljati o sudbini Ukrajine.
"Na njegovu se licu mogla vidjeti uznemirenost. Čak je upitao odakle potječu takve glasine", rekao je Steinmeier. "Izričito je naglasio da je riječ o europskom sukobu i da Europljani moraju sjediti za pregovaračkim stolom", dodao je.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski također je izrazio rezerve prema mogućim razgovorima. "Zaista ne želim da se dogodi ‘Jalta 2, 3, 4‘, odnosno nova podjela utjecajnih sfera", rekao je Zelenski prošlog tjedna, prema izvješću ukrajinske državne novinske agencije Ukrinform.
Neki u Kini tajni dogovor postignut na konferenciji u Jalti pred sam kraj Drugog svjetskog rata smatraju izdajom, ističu autori. Tadašnja kineska nacionalistička vlada bila je prisiljena odreći se svojih pretenzija na područje današnje Mongolije te Sovjetima prepustiti posebna pomorska, prometna i trgovačka prava u Mandžuriji, na sjeveroistoku Kine. Stoga, sastanak na kojem bi danas sudjelovale tri najveće svjetske nuklearne sile teško bi se uklopio u sliku koju Peking nastoji stvoriti o sebi kao zagovorniku interesa slabijih država - u stvarnosti, Kina se ne ustručava pokazivati svoju moć prema manjim zemljama poput Filipina, napominju Pierson i Wang.
Već sama ta slika otvorila bi pitanja
"Bez obzira na to o čemu bi Putin, Xi i Trump razgovarali, sama slika njihova susreta otvorila bi pitanje podrazumijeva li to svojevrsni dogovor velikih sila o zajedničkom upravljanju svijetom, kojim bi se zanemarili interesi manjih država", tumači Joseph Torigian, povjesničar koji proučava Komunističku partiju Kine s Američkog sveučilišta u Washingtonu. "Za Kineze bi doista bilo ironično kada bi ipak zaključili da je trostrani sastanak, iz nekog razloga, vrijedan održavanja", dodao je.
Trump je izjavio kako bi na trostranom sastanku s Xijem i Putinom u Shenzhenu želio razgovarati o denuklearizaciji. Posljednji sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između SAD-a i Rusije istekao je u veljači, dok Kina ubrzano razvija svoj nuklearni arsenal. No, za Peking je ta tema neprihvatljiva polazna točka za pregovore. Pod Xijevim vodstvom Kina je napustila desetljećima staru strategiju održavanja arsenala koji bi joj osiguravao tek "minimalno odvraćanje". Umjesto toga, Peking gomila zalihe nuklearnog oružja koje bi jednoga dana mogle dosegnuti razinu arsenala Washingtona i Moskve, a istodobno se opire uvođenju ograničenja u razvoj nuklearnog naoružanja.
Kina također raspolaže znatno manjim brojem nuklearnih bojevih glava – procjenjuje se da ih ima 620 – u usporedbi s više od 5000 koliko ih imaju Rusija i Sjedinjene Države, prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI). Na pitanje bi li Kina pristala razgovarati o denuklearizaciji sa Sjedinjenim Državama i Rusijom u Shenzhenu, glasnogovornica kineskog Ministarstva vanjskih poslova Mao Ning prošlog je mjeseca izbjegla izravan odgovor. Izjavila je da su Sjedinjene Države te koje snose primarnu odgovornost za nuklearno razoružanje, dodajući da bi bilo "nepravedno, nerazumno i nerealistično" tražiti od Kine da sudjeluje u pregovorima o nuklearnom razoružanju.
Ipak, kineski analitičari sugeriraju da bi Peking mogao pristati na razgovore o nekom užem skupu pitanja. Zhao Long, stručnjak za sigurnost sa Šangajskog instituta za međunarodne studije, kaže da bi Kina možda bila otvorena za razgovore o smanjenju rizika od nuklearnog sukoba. To bi moglo uključivati poboljšanje komunikacijskih kanala tijekom kriza te osiguravanje ljudskog nadzora nad donošenjem odluka o uporabi nuklearnog oružja, čak i u eri umjetne inteligencije, pitanju o kojem su se Kina i Sjedinjene Države usuglasile 2024. godine.
Kina zazire od odgovornosti za uspjeh
Ipak, unatoč svim rezervama, malo je vjerojatno da će Peking odbiti Trumpa i Putina, smatra Ryan Hass, bivši profesionalni diplomat i dužnosnik za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući, koji danas radi u institutu Brookings. Hass je nedavno posjetio Peking, gdje se sastao s kineskim dužnosnicima i znanstvenicima zainteresiranima za razgovor o tome što Trump želi postići trostranim sastankom.
Stekao je dojam da Peking želi iskoristiti prednosti povijesnog susreta, ali istovremeno zazire od odgovornosti za njegov uspjeh. "Xi u pravilu izbjegava preuzimanje odgovornosti za diplomatske događaje visokog profila čiji je ishod neizvjestan, pa će ovaj događaj kinesku stranu izvesti iz njezine zone komfora", rekao je Hass.
Za mnoge zapadne dužnosnike Kina ima ključnu ulogu u utjecaju na Moskvu jer je Rusija postala izrazito ovisna o Pekingu, kako u diplomatskom tako i u gospodarskom smislu. NATO je 2024. godine optužio Kinu da je "ključni čimbenik koji omogućuje ruski rat protiv Ukrajine" te je pozvao da obustavi isporuke "komponenti za oružje" i druge tehnologije potrebne Kremlju za obnovu njegovih vojnih kapaciteta. No, iz perspektive Pekinga, Kina ima malo veze sa sukobom koji nije pomogla započeti i u kojem nije pružila vojnu potporu nijednoj strani, navode autori. Neki kineski analitičari smatraju da bi najviše što bi Peking mogao učiniti bilo to da omogući održavanje razgovora, istodobno nastojeći se ograditi od predodžbe da može izvršavati pritisak na Kremlj.
"Ako Sjedinjene Države i Rusija žele razgovarati, Kina im ne može reći da to ne čine", rekao je Song Guoyou, stručnjak za odnose SAD-a i Kine sa Sveučilišta Fudan u Šangaju. Ako bi se trojica čelnika sastala i ako bi se na dnevnom redu našla Ukrajina, kaže, Kina bi jednostavno bila "posrednik u dijalogu, domaćin koji osigurava platformu i neutralni promatrač", zaključuju David Pierson i Berry Wang za NYT.
