Wall Street se iznova pretvara u ogromni kasino u kojem se čudna mješavina velikih i malih investitora uključuje u klađenje da će ionako ekstremno skupe dionice postati još vrjednije, iako fundamentalni pokazatelji ukazuju da su teoretski rizici ulaganja pri ovakvim prevladavajućim valuacijama ekstremni.
Pojavio se i sasvim novi tržišni trend. Po prvi put u povijesti pri ovako visokim valuacijama dioničkih tržišta niz analitičara, uključujući one iz najvećih institucija, tvrde kako ogromni odmak cijena u odnosu na poslovne pokazatelje, koji probija sve povijesne rekorde, više nije opasan i to zbog toga što tržišna iskustva govore da su naivnima ispali oni koji se nisu kladili na daljnji rast kad su prema konvencionalnim kriterijima dionice postajale previše skupe.
Prema novoj "doktrini", koju selekcijom sugovornika propagira dio najvećih medija, čini se da više ne postoje nikakvi limiti za rast cijena dionica. Može se reći da niti nebo više nije granica. S obzirom na to da je narodna poslovica "tko visoko leti, nisko pada" i dalje u uporabi, otvara se pitanje može li pad s rekordnih vrhunaca, pri očigledno bizarnim tržišnim uvjetima, biti gori nego oni nakon tržišnih manija u zadnjih 50-ak godina. Teško pitanje. Činjenica jest da je tržišna euforija toliko narasla da je Bloomberg zadnji ozbiljni izvještaj ipak naslovio provokativno "Društvo iz kazina vratilo se na sva tržišta s blagim odjecima 2021."
U zadnjih nekoliko dana osvanulo je više analiza s konstatacijom da je, primjerice, valuacija najvažnijeg američkog burzovnog indeksa S&P 500 ušla u zonu ekstremno visokih cijena jer su one sada dosegle povijesni 95. percentil. Kad se dosegne tako visoka, nikada u povijesti zabilježena razina, trebala bi se upaliti crvena lampica upozorenja jer taj podatak govori da su dionice upravo skuplje nego što su bile 95 posto vremena u prošlosti. Sada se kroz poslovne medije pretežito poručuje investitorima da stara pravila više ne vrijede. I u ranijim razdobljima prije pucanja različitih imovinskih balona uvijek su se javljale teze kako su stara pravila previše konzervativna, čak neupotrebljiva, te u osnovi sa sobom nose rizik propuštanja velikih zarada. Takva teorija ne osvrće se na to da rizik propuštanja previše optimističnih zarada nije usporediv s rizikom gubitka ulaganja na tržištu vrlo visokih valuacija. To ne znači da mnogi investitori možda još neko vrijeme neće imati sreće, baš kao što se hipotetski može dogoditi u casinu gdje šanse privremenog dobitka rastu kroz rast broja vrlo optimističnih igrača/kockara.
Teze o tome kako su se vremena promijenila, prema kojima su educirani strahovi investitora - naviklih gledati fundamentalne pokazatelje dionica - postale iracionalne paranoje, plasiraju i neke od najozbiljnijih institucija. Tako su svi respektabilniji mediji zabilježili osvrt analitičara Bank of America, koji u osnovi tvrde kako brige oko toga što su valuacije S&P 500 premašile 95. percentil neosnovane. Oni polaze od teze da je struktura tog indeksa danas više bazirana na manjem broju ogromnih i visokoprofitabilnih kompanija, pa stoga ne treba previše brinuti za financijsko zdravlje vlastitih ulaganja. Štoviše, Bank of America poručuje kako postoji realni potencijal daljnjeg rasta S&P 500 indeksa od 9 posto. Potpuno je nevjerojatno pročitati kako smatraju da je pri ovako visokim valuacijama potencijal rasta točno dodatnih 9 posto. Zašto ne minus -50 posto ili plus +150 posto? I za jednu i drugu tezu moglo bi se pronaći prikladno ‘teoretsko‘ obrazloženje, samo ne ono koje polazi od fundamentalnih pokazatelja vrijednosti dionica.
Otkako su krenule rasprava da je inflacija zaustavljena i u Sjedinjenim Državama i EU, tržišta kao napeto krdo iščekuju zaokret u monetarnim politikama velikih centralnih banka, Feda i ECB-a. Prevladavajuća i opće prihvaćena teza jest da je višedesetljetna labava monetarna politika, karakteristična po vrlo niskim kamatama, izrazito pogodna za lake zarade na dionicama. Sada tržišta iščekuju ponavljanje scenarija monetarnog popuštanja, koja je već u prethodnim desetljećima odlijepila cijene dionica od njezinih fundamenata.
Poseban je problem da je nakon svih skandala i dokaza kako se radilo o Ponzi piramidi iznova nabujalo kripto tržište. Bitcoin je ponovo na 60.000 dolara bez ikakvog suvislog obrazloženja (osim izrazite motivacije za klađenje tj. pohlepe), a buja vrijednost i cijelog niza drugih vrsta kripto imovine, redom čudnih naziva.
Ponovo su u modi, što je ekstravagantno opasno, vrlo hrabra ulaganja u opcije koje se klade na rast cijena dionica u budućnosti. Vraćaju se i diskutabilne dionice koje su slavljene tijekom pandemije, poput Beyond Meata ili Carvane. I sve to u situaciji nevjerojatne razine globalne geopolitičke neizvjesnosti te indikatorima proizvodnje koji niti približno nisu tako euforični. Čak se niti ne primjećuje da je svijet otvorio novo poglavlje svjetskog trgovinskog rata jer je Joe Biden eksplicitno najavio zabranu uvoza kineskih automobila uz tvrdnju da ugrožavaju američku nacionalnu sigurnost. Bilo kako bilo, Bloomberg piše:
"…rizični dug koji izdaje Corporate America raste kako kreditni superciklus napreduje. A budući da su miljenici Big Techa ispunili svoja obećanja o zaradi, glavne referentne vrijednosti dionica upravo su zatvorile tjedan s novim rekordima. Naravno, to nije ludilo iz doba GameStop Corp. Ali šira poanta je sljedeća: pokazalo se da je impuls preuzimanja rizika u imovini teže uništiti nego što su stari stražari Wall Streeta očekivali nakon muka 2022.. Nije ni čudo što glavni ekonomist Apollo Managementa, Torsten Slok, sugerira Federalnim rezervama da se ove godine ipak suzdrže od smanjenja kamatnih stopa".
Puno intelektualnog napora, kao i ranije u povijesti, ulaže se u relativizaciju opasnosti koje proizlaze iz ekstremno visokih cijena dionica.
"‘Vrednovanje je zapravo najgora metrika za buduću izvedbu‘, rekao je Belski (investicijski strateg BMO-a). ‘Previše ljudi gleda na tržište i žele napraviti te šire tržišne pozive. I ne gledaju na neki način temeljne komponente tržišta. Znate, na kraju krajeva, tržište dionica je tržište dionica; ne kupujete cijelo tržište.‘ U tu svrhu, Citi tvrdi da čak i ako bi se visoke procjene koristile kao razlog da se ne kupuju dionice, usporedba sadašnje vrijednosti S&P 500 s ranijim točkama u povijesti je slična usporedbi jabuka s narančama. Pettit je istaknuo da sastav S&P 500 nije isti kao što je bio prije 10 ili 20 godina zbog kvartalnog rebalansa indeksa koji izbacuje posrnule tvrtke i dodaje one koji dolaze. Na primjer, Uber je dodan u indeks u prosincu. Dionice diva za dijeljenje vožnji porasle su za 5 posto tijekom prošlog mjeseca".
Velike dionice o kojima govore analitičari kao alibiju za visoke valuacije su Apple, Microsoft, Amazon, Alphabet, Meta, Tesla i Nvidia. Redom se radi o kompanijama visokih valuacija. Optimizam prema tim velikim dionicama temelji se na sintetiziranim projekcijama više analitičara prema kojima zarade te grupe kompanija u odnosu na prošlu godinu porasti 53,7 posto. Živi bili pa vidjeli.
Nigdje nije zakonski definirana odgovornost analitičara koji preko medija raspiruju optimizam u situacijama očigledno visokih valuacija cijena dionica iako je povijest pokazala da je broj osobnih tragedija malih investitora koji su izgubili životne ušteđevine, pa čak završili u dugovima, ogroman.
Citi je čak imao potrebu osmisliti novu metriku za valuacije dionica kako bi mogli emitirati optimistične poruke. Odlučili su, naime, za pojedine sektore iz poslovnih pokazatelja izdvajati one za koje tvrde da su najbitniji. To su kod banaka, primjerice, knjigovodstvene vrijednosti. Prema tim novim kreativnim alatima za ocjenu valuacija dionica, Citi je zaključio da cijene nisu iznad 95. percentila, nego u okviru 78. percentila, što znači kako su na razinama viđenim 2016.. Poruka da je razina cijena na 78. percentilu je kao povik; "Navali narode, još malo pa nestalo".
U osnovi ovakav pristup diže rizik jer de facto kanalizira ulagače prema grupi ionako skupih ogromnih kompanija, što teoretski predstavlja koncentraciju rizika u njegovu čistu esenciju. U slučaju urušavanja poslovanja samo jednog od spomenutih high tech divova, sve ove teorije briljantnih i vrlo dosjetljivih analitičara velikih financijskih kuća padaju u vodu.