NEVJEROJATNA SLUČAJNOST

Vruća ratna rasprava koja je učinila nezamislivo - ujedinila Ruse i Ukrajince! O ovome pišu gotovo identično...

Koliko god toga razdvaja Ruse i Ukrajince, nešto ih povezuje - loš odnos prema ratnim stradalnicima

Ranjeni ukrajinski vojnik iz Azovstala

 Dmytro ‘orest‘ Kozatskyi/Afp/Profimedia/Dmytro ‘orest‘ Kozatskyi/afp/profimedia

Nevjerojatnom koincidencijom dva suprotstavljena medija - ruske RIA Novosti i Ukrajinska Pravda - istovremeno su objavila dva gotovo identična teksta. Ti tekstovi bave se ratnim vojnim ranjenicima i invalidima u Rusiji i Ukrajini, i odnosima njihovih država prema ljudima koji su za njih otišli u rat i nastradali. Koliko god toga razdvaja Ruse i Ukrajince, nešto ih povezuje - loš odnos prema ratnim stradalnicima.

RIA Novosti objavile su priču o problemima koje doživljavaju ranjeni ruski vojnici u vlastitoj državi. "Bolnice nisu dostupne u svim regijama, osim toga, bolnice Ministarstva zdravstva ne surađuju izravno s vojskom jer to nije dopušteno i zato liječnici često moraju zaobići pravila kako bi spasili živote ranjenih boraca", upozorava kremaljsko glasilo.

image

Civili iz Bahmuta u bolnici u Kramatorsku

Jose Colon/Anadolu Agency Via Afp

Navodi se slučaj Vladislava Mihejeva iz Magadana, koji je mobiliziran u 155. brigadi pješaštva. Pod Pavlovkom je zadobio višestruke rane od vatrenog oružja i gelera ruku, kao i potres mozga, nakon čega je prvu pomoć dobio u Volnovahi, gdje su ga pregledali, previli, anestezirali i poslali u vojnu bolnicu u Rostovu na Donu. Tamo je njegova ruka počela oticati, no kirurzi nisu izvadili geler, nego su samo iscijedili gnoj i dali mu mjesec dana kućnog oporavka. Ali u Magadanskoj oblasti nema niti jedne vojne bolnice i Mihejev je došao u običnu regionalnu bolnicu. Liječnici bi rado pomogli, ali, kako se pokazalo, ne smiju jer nije jasno o čijem će trošku biti izvedena operacija, jer ruski vojnici nemaju obvezno zdravstveno osiguranje. Tek nakon što je intervenirao zamjenik glavnog tužitelja Rusije, Dmitrij Demešin, sa zahtjevom da se civilne bolnice pozabave birokratskim kašnjenjima i uspostave komunikaciju s vojnim jedinicama i bolnicama, već sljedeći dan Mihejev je primio poziv iz regionalnog Ministarstva zdravstva i pozvan je na operaciju. U siječnju, dva mjeseca nakon ranjavanja, geler mu je konačno izvađen.

image

Ukrajinski čelnik Volodimir Zelenski u posjetu ranjenom borcu u vojnoj bolnici u Kijevu

Handout/Afp

Alekseja Habibullina iz Krasnojarska zbrka u medicinskim ustanovama gotovo je stajala života. Otac petero djece u svibnju 2022. godine otišao je kao dobrovoljac ratovati u Ukrajinu i potpisao ugovor na tri mjeseca. Kao pripadnik 33. zasebne motostreljačke brigade, uslijed ukrajinskog granatiranja doživio je prijelom lijevog gležnja, potres mozga i rupturu unutarnjih organa. Operiran je u Rostovu na Donu pa prebačen u Moskvu u bolnici Burdenko. Nakon što je ležao mjesec dana, i dalje nije bio sposoban hodati i opet je prevezen u vojnu bolnicu u Rostovu. Prvo što je liječnik pitao bilo je kada prestaje ugovor, a to je bilo za tjedan, i hitna pomoć odvezla je Habibulina u civilnu bolnicu. Ugledavši borca, nisu znali što trebaju raditi. Tek kada su intervenirali njegovi suborci, opet je operiran, ali nikada nije dobio obeštećenje koje Rusija jamči ratnim ranjenicima.

Slične situacije događaju se i u Ukrajini, otkrila je Ukrajinska Pravda (UP), u dnevniku iz Kijeva. Ukrajinci su pokazali nevjerojatnu sposobnost obrane od nadmoćnijih agresorskih snaga, ali bespoštedni rat donio je goleme žrtve, posebno među braniteljima. A način kako su nerijetko tretirani, izaziva sve veće ogorčenje među Ukrajincima.

"Ako se iz središta Kijeva popnete bulevarom Lesje Ukrajinke, vidjet ćete sve više ljudi u vojnim uniformama", počinje reportaža Ukrajinske Pravde. Na jednom od raskrižja u blizini stanice metroa "Prijateljstvo naroda" pozornost posebno privlače borci koji puše u malim skupinama, grle se s rodbinom ili piju kavu kupljenu na štandovima uz cestu. Mnogi od njih su na štakama, s povezima na očima ili polako šepaju dok u rukama drže rendgenske snimke. Ondje je smještena Centralna vojno-liječnička komisija (VLK), glavni VLK u zemlji.

image

Ukrajinski vojnik Taras Volochiyat u bolnici Truskavets blizu Lavova

Yuriy Dyachyshyn/Afp

Bolnica u kojoj se nalazi skrivena je iza visoke ograde, uz vojno osiguranje, jer je u pitanju zatvoreno područje. Od kontrolne točke, branitelj, čak i ako je na štakama, morat će hodati do tražene zgrade, a zatim će ući u dvokatnicu u kojoj nema dizala. Naći će se u gomili od nekoliko stotina do 500 ljudi, na hodnicima su prazni aparati za vodu, a u toaletima, ranjenik neće naći sapun za ruke.

A kad napokon dođe do ureda gdje rješavaju njegov slučaj, službenici će birokratski od vojnika zatražiti dodatne dokumente. "Gdje mogu napraviti kopiju?" - pitat će. "U knjižnici preko puta", začuo je odgovor. Ali "preko puta" je s druge strane širokog kijevskog bulevara s gustim prometom.

Zato su se od početka 2023. pritužbe ranjenih vojnika iz različitih dijelova Ukrajine počele širiti društvenim mrežama, što je novinarima potvrdio i povjerenik za ljudska prava Dmitro Lubinec, koji je priznao da postoje "brojne prijave" na rad VLK-a. Jednu je podnio Miroslav Otkovič, nekadašnji novinar, a sada borac ​​130. bataljuna Teritorijalne obrane Kijeva, koji se bori na istoku Ukrajine, gdje je ranjen. U siječnju ove godine, nakon operacije, otišao je u VLK u Lavovu, gdje se, kako je rekao u razgovoru za UP, suočio s omalovažavanjem svojih problema.

image

Bolnica u Odesi

Jose Colon/Anadolu Agency Via Afp

Otkovič tvrdi da je od liječnika čuo fraze poput: "Svi ste me toliko mučili, i sam već imam problema s krvnim tlakom", kao i "Zašto još hodaš sa štapom? Kod nas već za tri dana traže povratak na front". Takvu, u najmanju ruku, nelagodu, pa čak i prezir i poniženje, gotovo svakodnevno doživljavaju tisuće vojnika u zemlji, piše Ukrajinska Pravda uz fotografiju bolničkog zahoda u Lvivu, u kojoj ranjenici za obavljanje nužde imaju običan čučavac.

Usto, ranjenici moraju putovati s dokumentima iz bolnice u svoju postrojbu, zatim iz postrojbe u VLK, pa opet u postrojbu, iako njihova sjedišta znaju biti u različitim dijelovima Ukrajine, koja je deset puta veća nego Hrvatska. Jedan od vojnika, koji je tražio pomoć branitelja ljudskih prava, u ratu je izgubio dvije noge, jer je od državnih institucija dobio odgovor da će njegove rane biti evidentirane kao neborbene. Već spomenuti Miroslav Otkovič došao je u polikliniku Lviv, gdje je poslan na provjeru, u 8 sati. Već tada ispod vrata je bilo više od pedeset ljudi, ali u zgradu nikoga nisu puštali do početka radnog vremena, odnosno od 9 sati. Tako su ranjeni branitelji bili prisiljeni čekati u gužvi vani, a kad su se prijavili, Otkovič je bio 502. na redu za pregled.

image

Ukrajinski vojnik Taras Volochiyat

Yuriy Dyachyshyn/Afp

Kao i u kijevskoj bolnici, liječnici u Lavovu su na različitim katovima, a dizalo nije radilo zbog nestanka struje. Od osoblja nije bilo pomoći i nakon što nije uspio niti izmjeriti tlak u poliklinici, Otkovič je svoje iskustvo objavio na Facebooku. Njegova objava izazvala je val negodovanja i rasprava. Bio je to prvi javni slučaj koji je privukao pozornost i medija i dužnosnika na problem. U VLK je ušla inspekcija koja je potvrdila da se prekršaji o kojima je vojni časnik pisao, doista događaju. Odmah je otpušteno 80% osoblja koje nije išlo na posao ili ga je radilo nepropisno, uskoro su kava i čaj postali besplatni, donesen je fotokopirni stroj i uveden elektronički red čekanja. Sada se rade popravci na prvom katu, dizala su spojena na agregat, kupaonice se rekonstruiraju, kako bi bile prilagođene za invalide.

Ali još je dalek put do rješavanja problema ukrajinskih ratnih invalida Iz Ministarstva obrane, novinarima su odgovorili da očekuju "prve rezultate za nekoliko mjeseci, a za sustavnije promjene trebat će više vremena".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 03:32