Dok je Hrvatska uživala u zadnjem velikom vikendu ovogodišnje turističke sezone, u Ukrajini se nastavlja rat - utorak 16. kolovoza ujedno je i 174. dan intenzivnog ratovanja u toj državi. Dok se posljednjih dana nekoliko zona tamošnjega bojišta pokazalo izuzetno borbeno aktivno, zbog nedostatka konkretnih informacija teško je reći kako se u detalj kreće stanje na pojedinim odsjecima tamošnje linije fronte. Ipak, čini se da su istinite ruske tvrdnje o zauzimanju naselja Piske kod Donjecka, i to nakon dvadesetak dana ogorčenog napadanja toga mjesta, dok izgleda da nisu istinite ruske vijesti o zauzimanju mjesta Udi, oko 45 km sjeverno od grada Harkiva. Na to ukrajinsko uporište, u zoni od samo par kilometara od granice Ukrajine i Rusije, također se već dugo izvode povremeni napadi iz ruskog uporišta Kozača Lopan.
Jučerašnji blagdan „Vele Gospe“ hrvatski državljanin Vjekoslav Prebeg dočekao je u Donjecku pred Vrhovnim sudom tzv. „Donjecke Narodne Republike“. Dok je svih pet stranaca kojima se u ovom navratu sudi tvrdilo da su nevini, Prebegu, baš kao i jednom Švedu i jednom Britancu, prijeti smrtna kazna – vjerojatno zbog djela „obuke za preuzimanje vlasti nasilnim putem“ koje im se tu, među ostalim, stavlja na teret. Iako Prebeg nije član nikakve paravojske, već je zarobljeni djelatni pripadnik ukrajinskog mornaričkog pješaštva, on se pred sudom nepriznate separatističke tvorevine DNR našao kao strani „plaćenik“ – iako je jedino primao svoju redovitu i ne baš visoku ukrajinsku vojnu plaću. Iako je smrtna kazna u tzv. LNR i DNR uvedena još 2014. godine, ona se do sada nije primjenjivala u praksi, i njeno će izricanje prvim skupinama ukrajinskih boraca vjerojatno tek poslužiti kao uvod u šire kažnjavanje velikog broja ukrajinskih zarobljenika iz Mariupolja, čije se masovno suđenje postupno priprema u Donjecku. Ujedno, djela za koje se Prebega i njegovih četvoricu kolega optužuje prilično su labavo konkretizirana, pa se suđenje u osnovi kreće oko osnovne činjenice samog njihovog sudjelovanja u neprijateljstvima na strani Ukrajine.
Za sada nije bilo vidljivih pomaka prema razmjeni ovih kategorija zarobljenika – što se možda i promijeni nakon okončanja postupka čije se intenziviranje očekuje u listopadu. Dok Republika Hrvatska tu nije mogla učiniti mnogo, treba zamijetiti da se posljednjih dana čulo kako se Lijepa naša barem našla među ukupno 42 države koje od Ruske Federacije traže povlačenje vojnih snaga s prostora nuklearne elektrane Zaporižje kod Energodara. Prostor te nuklearne elektrane uz rijeku Dnjepar već duže se koristi kao svojevrsni zaklon - ne bi li se neometano iz nje topništvom napadalo niz ukrajinskih gradova na drugoj riječnoj obali, a na što izgleda Ukrajinci ipak oštro odgovaraju preciznom vatrom vlastitog topništva te bespilotnim letjelicama.
Vojna pomoć pristiže, no avioni ostaju u Slovačkoj
Dok se dostava međunarodne vojne pomoći nastavila i proteklih dana, posebno tu treba spomenuti ulogu Latvije, inače prve po redu države kada se gleda količina njihove pomoći Ukrajini u usporedbi s nacionalnim proizvodom države davatelja pomoći. Njihovih oko 200 milijuna eura vojnih donacija do jučerašnjeg dana dopunjeno je s još 6 samohodnih haubica M109, koje su već stigle u Ukrajinu, kao i 4 transportna helikoptera koja su još na putu. Konkretno, radi se tu o 2 komada helikoptera Mi-17, od kojih je jedan i svježe remontiran, kao i još 2 helikoptera Mi-2 – koji svi put fronte stižu u dijelovima. Ujedno, Latvija nastavlja i svoje sudjelovanje u programima rehabilitacije ukrajinskih ranjenika, kojih je još 12 primljeno na barem trotjednu kuru liječenja te oporavka. Ujedno napomenimo kako se iz Slovačke čulo barem privremeno demantiranje vijesti o slanju njihove eskadrile borbenih aviona MiG-29 kao pomoći Ukrajini – gdje je tamošnji ministar obrane objasnio kako te letjelice još neko vrijeme ipak ostaju u Slovačkoj, pa će ih građani moći i vidjeti 27. kolovoza u programu velike zrakoplovne priredbe SIAF.
Pa ipak, on je ujedno objasnio i da se o daljnjoj sudbini ovih aviona itekako pregovara sa saveznicima, iako nikakva konačna odluka po tom pitanju još nije donesena. Zaključno spomenimo i da se Novi Zeland odlučio priključiti programu obuke ukrajinskih vojnika u Velikoj Britaniji, na isti način kao što su to prošloga tjedna objavile i Danska, Finska, Kanada, Nizozemska, Norveška i Švedska. Novi Zeland će tako put UK otposlati svojih 120 instruktora, koji će se pridružiti grupi od 30 njihovih ljudi koje već od svibnja ondje obučavaju Ukrajince u korištenju NATO topništva – sve to kao dio novozelandskog paketa pomoći Ukrajini vrijednog oko 40 milijuna USD.
I dok se nastavlja pristizanje vojne pomoći Ukrajini, tek polagano na stol dolazi tema jedne nove sankcijske mjere, koja izgleda Rusku Federaciju i njene građane boli više od gotovo ičeg drugog iz dosadašnjih šest paketa EU-sankcija. Riječ je tu o zabrani daljnjeg izdavanja schengenskih viza za građane Ruske Federacije – mjeri kojom bi se zabranio sada prilično masovan ulazak Rusa u EU u vrijeme dok njihove energetske mjere itekako štete djelovanju EU te životu građana Unije. Dok su Litva i Latvija takvo izdavanje raznih viza već ograničile, a tome su sklone i Češka te Poljska (koje su ovu temu i stavile na EU-stol) – zasad se o takvoj novoj mjeri danas raspravlja i u Finskoj, iz koje za prvu silu dolaze vijesti o ograničavanju takvih viza na oko 10 posto dosadašnjih kvota, dok Estonija tu očekuje neko šire europsko rješenje.
Pitanja viznih ograničenja i Žitnog koridora‘
Do takvog će poteza ipak biti teže doći, budući se čuje kako Njemačka, Francuska i Nizozemska nisu zadovoljne ovim prijedlozima, pozivajući se na činjenicu da bi takve mjere otežale emigriranje iz Rusije i političkim protivnicima Vladimira Putina te im „otežale bijeg od diktature“, kako je to sažeo njemački kancelar Olaf Scholz. Treba napomenuti kako se od prošloga tjedna i prvih javnih spomena ove mjere ipak rasprava bitno uozbiljila, što zapravo i ne čudi imajući u vidu da će ta tema biti i službeno na dnevnom redu neformalnog sastanka ministara vanjskih poslova EU zemalja zakazanog za 31. kolovoza ove godine. Do tada treba tek bilježiti činjenicu kako je sam spomen mogućnosti ovakvih viznih ograničenja doveo do povećanja ruskih zahtjeva za EU vize od oko 40 posto u Estoniji, dok se ulazak Rusa i u Finskoj posljednje vrijeme povećao oko 30 posto u usporedbi s podacima od početka tekuće godine.
No, dok Europska unija promišlja nove sankcije Ruskoj Federaciji, Turska itekako koristi svoj specifični položaj – u kojem kao NATO članica sudjeluje u pomoći Ukrajini, dok ujedno nije uvela sankcije Rusiji i s njom dogovara odnose u Siriji, baš kao i međunarodni režim izvoza žita Crnim morem. Taj je tzv. „Žitni koridor“ izgleda uspješno zaživio posljednjih tjedana, a njime Ukrajina za prvu silu nastoji svoja skladišta osloboditi oko 18 milijuna tona žitarica preostalih od lanjske žetve. Do subote 13. kolovoza ovim je putem iz luka na jugu Ukrajine bilo otpremljeno ukupno 16 brodova s oko 450.000 tona prehrambenih proizvoda – da bi u iduća dva dana na put krenula i dodatna tri broda („Brave Commander“ prema Etiopiji, te još i brodovi „Rahmi Yagci“ i „Star Laura“), dok ih je barem 6 u dolasku put Ukrajine. Naravno, posebno je u svemu tome važno proći kontrole u Turskoj, kako u dolasku praznih brodova, tako i u odlasku onih natovarenih prehrambenom robom – što državi na Bosporu itekako jača utjecaj i značaj, ne samo prema partnerima iz EU i NATO, već i prema Ruskoj Federaciji – državi koja ovih dana opet intenzivno nastoji ostavljati međunarodni dojam vojne velesile.
Naime, od jučer, 15. kolovoza, pa sve do nedjelje 21. kolovoza u Kubinki kod Moskvi traje skup međunarodnih vojnih priredbi – vojno-tehnički forum pod nazivom „Armija 2022“, kojem se od ponedjeljka 15. do srijede 17. kolovoza priključio i kongres „10. moskovska konferenciju o međunarodnoj sigurnosti“, te Vojne igre koje već godinama privlače javnu pažnju. Na prezentacijama vojne opreme, za koju se sada širom palete prikazanih proizvoda ponosno ističe kako je „isprobana u borbi“, zabilježena je prisutnost oko 1.500 ruskih poduzeća vojne industrije, koje će pogledati oko 72 nacionalne delegacije u posjetu programu ovog kombiniranog događanja. Naravno, za sada nije bilo teško uočiti suzdržanost brojnih stranih gostiju, kako zbog tijeka sukoba u Ukrajini (gdje se baš i nije izvrsno pokazao velik dio opreme iz te ruske ponude), tako i zbog sve intenzivnijeg sukobljavanja Ruske Federacije s nizom vodećih političkih i gospodarskih sila svijeta, s kojima i brojni posjetitelji priredbe u Moskvi ipak nastoje održati dobre odnose.
Ruski problemi s rotacijom snaga i suzbijanje osipanja ljudstva
Koliko to može biti teško dobro je pokazala i prigodno postavljena izložba vojnih trofeja s ratišta u Ukrajini, koja je među ostalim obuhvatila i primjerak američke tegljene haubice M777, prigodno uklopljen u simulirani krajolik topničkog položaja, te model turske bespilotne letjelice Bajraktar TB2 u stvarnoj veličini – za koju su promatrači odmah komentirali problematično oslikane ukrajinske oznake te lažno naoružanje. No, to je tek dio ruskih problema po pitanju Ukrajine, budući da ni rusko uvođenje beneficirane službe u Donbasu i dodatnih novčanih poticaja za dragovoljce izgleda ne mijenja na situaciji da sve te osobe u sukobu sudjeluju samo temeljem ugovora – a budući da Rusija rat nije proglasila, zapravo ima malo raspoloživih mjera za one koji odluče svoj ugovor o službi ne izvršiti ili ga po isteku roka više ne obnavljati. Upravo zato se na terenu bilježe i problemi s rotacijom ruskih snaga s bojišta, gdje se njihovim zadržavanjem u Ukrajini i mimo službe na prvim linijama zapravo suzbija osipanje takvoga ljudstva – pa makar i po cijenu sve lošijeg morala te borbene spremnosti takvih ljudi „na ugovor“. Za to se vrijeme iz ukrajinskih izvora čuje da rusko vojno osoblje koje ipak odbije ratovati u prvom momentu završava u „Centrima za psihološku pomoć vojnicima“, ne bi li se barem privremeno spriječio njihov odlazak kući ta izlazak iz vojne službe.
Što se stanja na bojištima tiče, treba napomenuti da je cijela crta bojišnice zadnjih dana bila dosta aktivna, te su uz razna djelovanja iz zraka ili topništvom bilježeni i brojni napadi kopnenih snaga. I proteklih je dana težište ruskih djelovanja bilo oko gradova Bahmuta i Donjecka, uz tek uvjetnu uspješnost tih nastojanja. Iako nije bilo ozbiljnijih pomaka bojišnice oko Harkiva i Izjuma, izgleda da osvajačima nisu uspjeli sporadični pokušaji prelaska rijeke Siverski Donjec, uz tek ponešto primicanja ukrajinskome uporištu Siversk na istoku, uz tu rijeku. Ponešto južnije, i nadalje se drže ukrajinska uporišta Verhnokamjanske i Ivano-Darivka, te Vjimka i Vesele. Posebno težište ruskih napada zadnjih dana bio je potez dalje južno (Jakovljivka-Soledar-Bahmutske), gdje se izgleda oba ukrajinska krila oko Soledara ipak drže, dok agresorima zauzimanje pogona za proizvodnju Knauff-ploča na istoku Soledara izgleda ipak nije otvorilo ikakav širi ulaz u to mjesto. Jednako tako, usprkos žestokim borbama, izgleda da nije bilo bitnijih pomaka niti na bojištu oko grada Bahmuta, kao ni na južnijoj spojnici Bahmut-Toretsk.
Napad na stožer grupe Wagner i problemi za rusku logistiku
Svemu tome možda je doprinijelo i uspješno izvođenje napada na stožer privatnog vojnog poduzeća Wagner u Popasni, u zaleđu bojišnice oko Bahmuta, u nedjelju 14. kolovoza. Naime, lokaciju ovog stožera nehotice su otkrili sami pripadnici ove kompanije, kada su na svom Telegram kanalu „Grey Zone“ 9. kolovoza objavili slike posjeta bojištu i stožeru osnivača ovog vojnog poduzeća Jevgenija Prigožina. Tom su prilikom na nekima od fotografija bile vidljive ploče s adresom zgrade, po kojima je onda u nedjelju i bio ciljan napad raketnim sustavom HIMARS, koji je navodno temeljito poravnao zgradu ruskoga stožera i nanio velike gubitke ovim snagama na koje se oslanjalo agresorsko napredovanje oko Bahmuta. Za razliku od toga, izgled da se napredovanje separatističkih snaga kod naselja Piske, neposredno zapadno od Donjecka, prošlih dana ipak donekle ispuhalo nakon borbenoga uspjeha. Piske su izgleda zauzete nakon gotovo 20 dana ogorčenih borbi, no ukrajinski branitelji su se tu opet uspjeli povući - tako da napadače na zapadu grada Donjecka sada očekuje tek izravnata i nanovo utvrđena obrambena linija na potezu Avdivka-Opitne-Vodjane-Pervomajske-Nevelske-Staromihailivka-Marinka. Dakle, u najboljem slučaju je ostvaren pomak od 8 km, ali samo u središnjem dijelu te obrambene linije, i bez da se time nešto iole suštinski dobilo.
Što se tzv. „južnog bojišta“ tiče, tu se nastavilo odvajanje ruskih snaga u Hersonskoj oblasti – na zapadnoj obali rijeke Dnjepar, od njihove glavnine na istoku od te velike rijeke. Od tri velika prometna pravca, izgleda da su posljednjih dana svi završili ozbiljnije prekinuti – kako cestovni i željeznički mostovi Antonivski kod Hersona, tako i cestovni te željeznički prijelaz preko brane hidrocentrale Nova Kahovka. Kako se čulo iz ukrajinskih izvora, „nijedan od ovih mostova nije prikladan za korištenje u ratnom stanju, za prijevoz teške opreme ili streljiva“, čime je ruska logistika osuđena na korištenje više pontonskih prijelaza te skela, bitno ograničenog kapaciteta. Pritom ostaje otvorenim i pitanje je li, kako navode Ukrajinci, to zaista potaklo i tamošnje rusko zapovjedništvo da se također povuče iz enklave na zapadnoj obali – što bi itekako loše djelovalo na moral preostalog brojnog agresorskog ljudstva na bojišnici koju ionako krasi naziv „poprišta buduće ukrajinske ofenzive“ (koja nikako da krene, ako uopće).
Partizanske postrojbe
No, to nisu ujedno i svi problemi koje zadnjih dana osjeća ruska vojna logistika za opskrbu snaga kako u Hersonskoj, tako i u Zaporiškoj oblasti. Naime, njihovo je zaleđe puno partizanskih djelovanja – koja su, osim na istaknute pripadnike lokalnih marionetskih vlasti, usmjerene i na tamošnju željezničku mrežu te ruske vojne baze i skladišta. Koordiniranje tih „partizanskih postrojbi“ zadnjih dana preuzeo je iskusni ukrajinski general Dmitro Marčenko, a već u nedjelju 14. kolovoza opet je zabilježeno dizanje u zrak važnog željezničkog mosta koji Melitopol i Herson veže s Krimskim poluotokom na jugu. Dapače, jučerašnja uvjeravanja krimskih lokalnih dužnosnika kako je taj poluotok ipak siguran i pod čvrstom ruskom kontrolom već danas je opovrgnuo novi niz gromoglasnih „incidenata“ širom Krima – duboko u ruskom zaleđu i izvan efikasnog dometa većine ukrajinskoga oružja. Prvo je tako rano jutros, u utorak 16. kolovoza, simultano došlo do eksplozija na velikoj trafostanici u gradu Džankoi na Krimu, te oko 20 kilometara jugoistočnije do velike eksplozije skladišta streljiva kod pruge u mjestu Azovske.
Ako je vjerovati pojedinim izvorima s društvenih mreža, stvarno veliki niz eksplozija u Azovske izgleda da je barem privremeno presjekao željezničku prugu koja prolazi tim mjestom – povezujući prostor Ruske Federacije preko Kerča sa spomenutim gradom Džankoi i onda dalje na sjever s okupiranim područjima Hersona i Zaporižja, čime je barem privremeno prekinut i glavni logistički pravac za kompletnu opskrbu ruskih snaga na jugu Ukrajine. Na to su se tek nekoliko sati kasnije nadodale još i eksplozije koje su navodno potresle i rusku bazu mornaričkog zrakoplovstva u mjestu Gvardejsko (oko 18 km sjeverno od Simferopola), čime se samo dodalo na dojmu kaosa širom Krima, natjeravši u bijeg i malobrojne preostale turiste iz tog donedavno mirnog okupiranog dijela Ukrajine. To je već drugi incident u nekoj bazi ruskog mornaričkog zrakoplovstva na Krimu u samo tjedan dana - u Gvardejskom je stacionirana ruska 37. kombinirana zrakoplovna pukovnija, koju čine eskadrile aviona Su-24M i Su-25SM.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....