„Amerika novom serijom napada na Iran nije postigla ništa više nego onom prvom. Ni sada nije ostvarila svoje ciljeve. Šteta što je Memorandum o razumijevanju s Iranom pao u vodu jer se na temelju njega mogao napraviti mirovni sporazum, a sada ponovno nema svjetla na kraju tunela. Eskalacija je još uvijek moguća. Iran je uz pomoć Hutista napao Saudijsku Arabiju, koja je uzvratila na napad. Iran pokušava stvoriti globalne probleme u distribuciji nafte i na taj način izvršiti dodatni pritisak prema SAD-u i Izraelu kako bi mu međunarodna zajednica pomogla u rješavanju ratne situacije”, kaže u emisiji ‘Briefing‘ Jutarnjeg lista vojni analitičar i stručnjak za sigurnost i geopolitiku dr. sc. Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica i Sveučilištu Libertas.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Iran učinkovito drži Hormuški tjesnac pod svojom kontrolom i vjerojatno je da će ga držati i dalje. Iranu je to strateški objekt kojim može ucjenjivati globalno gospodarstvo. Izraelsko-američka koalicija nije ostvarila ni jedan strateški cilj zbog kojeg je započela intervenciju u Iranu. Iranci su vrlo dobro uspjeli sačuvati svoju strukturu i stabilizirali stanje u državi, a sada imaju mogućnost nakon Hormuza zatvoriti i Bab el-Mandeb, važan morski prolaz u Crvenom moru”, naglašava Ogorec.
„Saudijska Arabija je na mala vrata dobila dozvolu da stvori vlastito nuklearno naoružanje. Time će se samo povećati šanse da Iran nastavi razvijati svoj nuklearni program i vjerujem da će to i učiniti bez obzira na želje SAD-a i ostalih aktera. Ako Saudijska Arabija dođe do nuklearnog oružja, sigurno će do njega doći i Iran. Onda bismo imali tri zemlje na Bliskom istoku – Saudijsku Arabiju, Iran i Izrael – s nuklearnim oružjem, što je vrlo ozbiljna situacija”, govori Ogorec, koji smatra da je Donaldu Trumpu u interesu da sukob na Bliskom istoku završi i da se globalno tržište nafte normalizira jer bi mu to poboljšalo poziciju na izborima za Kongres i Senat u studenome.
„Mislim da mu biračko tijelo neće biti naklonjeno. Trump se želi riješiti Bliskog istoka kako bi se mogao posvetiti strateškim interesima i odnosima s Kinom. Iran i dalje izvozi dio svoje nafte, kao i zaljevske zemlje, onoliko koliko im Iran dopušta. Promet kroz Hormuz nije u potpunosti zatvoren. Izrael, na nagovor SAD-a, sada nije uključen u borbene aktivnosti, no u prvoj fazi sukoba izraelski su gradovi pretrpjeli poprilično teška razaranja i štete od iranskih projektila pa pretpostavljam da ni Benjaminu Netanyahuu nije u interesu da se to nastavi dalje”, ocjenjuje Ogorec.
„Mislim da Kina mimo službene diplomacije pomaže iranskim snagama, jer su oni saveznici, članovi Šangajske organizacije za suradnju i sigurnost. U to je uključena i Rusija. Kina vjerojatno pomaže Iranu i pomoću satelitskih izviđanja, kao i Rusija. Isto tako, i Rusija jako dobro zna da SAD daje Ukrajini određene satelitske informacije jer bez takve potpore Ukrajinci ne bi imali mogućnost navođenja na ruske dubinske ciljeve”, ističe Ogorec.
„Moskva još uvijek smatra da može vojnim putem ostvariti svoje ciljeve u Donbasu i za očekivati je da će nastaviti svoju agresiju. Rusija neće pristati na primirje. Oni koji su Vladimira Putina doveli na vlast, oni će ga i smijeniti kada za to dođe vrijeme. To su tzv. siloviki, pripadnici obavještajnog miljea i vojno-policijskih struktura”, govori Ogorec.
Prema njegovu mišljenju, SAD ima jako dobre informacije o situaciji u Ukrajini.
„Trump i Putin su u sličnoj situaciji. Ruska agresija na Ukrajinu se ni blizu ne razvija onako kako je rusko čelništvo htjelo. Slična je situacija u Iranu, gdje je američko-izraelska koalicija intervenirala na temelju potpuno pogrešne procjene situacije. Ni SAD ni Rusija nemaju izlaznu strategiju za izlazak iz rata”, tvrdi Ogorec.
Dodaje da će mirovni pregovori između Rusije i Ukrajine ovisiti o razvoju situacije ovoga ljeta.
„Sada se vodi odlučujuća bitka za prostor Donbasa. Ukrajinski posljednji utvrđeni gradovi Slavjansk i Kramatorsk pod velikim su pritiskom Rusije. Ako ruske snage uspiju ovladati tim gradovima, više nema ničega što ih može spriječiti da izbiju do Dnjepra. Drugim riječima, tada su ostvarile svoje ciljeve vojnim putem. Ukoliko ukrajinske snage odbace rusku vojsku od Slavjanska i Kramatorska, postoji velika mogućnost da dođe do ozbiljnih unutarnjih previranja u strukturama silovika, a onda je u Rusiji sve vrlo neizvjesno, pa i Putinova sudbina”, zaključuje Ogorec.
On smatra da Ukrajina ima znatno veće probleme od Rusije s novačenjem vojnika za oružane snage.
„Rusija još uvijek uspijeva angažirati velik broj plaćenika koje dovodi iz inozemstva i još uvijek nije krenula u širi krug mobilizacije, što Ukrajina mora raditi kako bi mogla koliko-toliko održavati i popunjavati svoje snage na prvoj crti. Bez obzira na tehničku opremljenost i jedne i druge strane, ipak je čovjek još uvijek u ratu ključni faktor i to će ostati do daljnjega. Za očekivati je da će upravo ta motivacija snaga, popuna, brojnost vojnika i logistika kod obje strane odigrati ključne uloge”, upozorava Ogorec.
Napominje da su vojnici Sjeverne Koreje već bili angažirani na ruskoj strani u ratu protiv Ukrajine, pa je za očekivati da bi se ta situacija mogla ponoviti.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....