Ni urlanjem iz petnih žila srbijanski policajci ne uspijevaju uvesti red u prihvatilište u Preševu, gdje nakon prelaska iz Makedonije izbjeglice iz Sirije, Iraka i Afganistana čekaju vize.
Kako ih stotine i tisuće posložiti u, kako su to zamislili, dvije linije kad je tamo kao u košnici, svi se nekuda motaju iako ne mogu prijeći čak ni ulicu na koju se kamp naslanja. A novi ljudi pristižu brže nego što srbijanski službenici stignu udarati pečate. Ulaz u prepunjeno prihvatilište čekaju na ulici. Na nogostupima nema mjesta za sve pa lijegaju u tuđa dvorišta. Domaćini im kuhaju kavu i nude okrepu. Jedna je žena napravila improvizirani štand na kojemu prodaje odjeću, ali ne gleda je nijedno od tisuća umornih lica. Njezin je susjed bio mudriji. Iz garaže je povukao produžni kabel sa šest rupa. U njih su nepozvani, ali više ne i neželjeni gosti ukapčali svoje punjače, pa na njih mobitele. Za jedno punjenje tražio je pola eura. Nama je rekao da ne naplaćuje ništa, da im samo pomaže i nije želio da ga fotografiramo. No, zapravo je samo snizio cijenu s jednog eura, i to zato što su njegov način brze zarade kopirali susjedi pa je morao ostati konkurentan. Mobiteli su, osim dokumenata i eura, najvrednije što ti ljudi imaju u ovom trenutku jer su im tamo uspomene iz prošlog života, toliko ih je koliko je na memorijsku karticu stalo fotografija.
Auto čeka iza ugla
Kroz grupe došljaka probijaju se domaćini i poluglasno ponavljaju: Taksi, taksi, taksi...
Taksisti su postali prije sat vremena, čim su shvatili da pripremljeni autobusi neće moći prihvatiti sve koji uskoro kreću prema Beogradu. Cijena je 50 eura po glavi.
Postupak je sljedeći. Javi im se vodič grupe ili otac obitelji koji prihvaća njihovu cijenu ma kakva ona bila. Brzinski se pakiraju i zajedno s njima nestaju u prvoj od sporednih ulica u kojoj je parkiran pripremljeni automobil. Prevoze i putnike bez viza, no ako ih uhvati policija koja je blokirala sve važnije izlaze iz grada, vratit će ih natrag, ali ih nikako neće sankcionirati pa se isti scenarij stalno ponavlja.
Na isti način dvaput je vraćen isti autobus. Za svoju cijenu od 25 eura kažu nam vozači autobusa da je više nego fer. Po govoru čuju da smo iz Hrvatske.
- Momci - vidite vi sve ovo? E, tako je nama bilo ‘95. - kaže nam najmlađi iz skupine.
- I nama ‘91. - odgovorio sam mu, ne previše mudro, za trenutak u kojem se nalazimo, ali iskreno.
Nastao je muk koji je on prekinuo svojim komentarom kroz smijeh:- E, sad me zaje...
Vjerojatno smo i Milan Brkić, kako se predstavio, i ja bili u pravu. No te smo godine odlučili ostaviti tamo gdje im je i mjesto, u devedesetima.
Čovjek je Ličanin, rođen je i ima kuću u Gornjoj Ploči, a Oluja ga je potjerala u Beograd. Tu živi i bavi se prijevozništvom, a redovito dolazi u rodni kraj. Općina ih je komunalno zapustila pa smo već dogovorili temu o kojoj ćemo pisati iz Like.
Nema razumijevanja
Iako se požalio da mu je bilo jednako teško, nema previše razumijevanja za sve te ljude. Kaže da je sve to nečiji plan.
Plan Iahama iz Sirije sadrži samo jednu točku: Pronaći mjesto gdje nema rata.
- Ne znam gdje ću završiti. Tražim nešto gdje ću biti siguran. Ne mogu reći da mi je u Damasku život bio ugrožen. Ja sam podržavao vladu, ali jednostavno nisam želio biti dio tog rata. Ne želim nositi oružje i ne želim nikoga ubiti - priča nam Iaham.
Oženio se prije šest mjeseci, nema djece, a on i supruga pratnja su njegovoj sestri koja ih ima četvero.
Informacije se šire
Iako su granicu s Makedonijom prešli u 14.30 sati toga dana, nakon što ih je vlak bez voznog reda iz Gevgelije dovezao do pograničnih Tabanovaca, prvi putnici iz te grupe Preševo su počeli napuštati tek u prvim noćnim satima. Odredište je autobusni kolodvor u Beogradu, koji im je posljednja točka do granice s Mađarskom. Oni su u kontaktu s ljudima koji su taj korak već učinili, informacije koje su do njih stigle nisu dobre.
Muhamed, koji nam je to rekao, zbog toga se boji pa razmatra druge opcije. Pita nas kakva je situacija s Hrvatskom, dodajući da ima ponudu direktnog prijevoza do Austrije za 1000 eura. On je pak izvor informacija onima koji dolaze. Ima ih puno na putu, no još je više onih koji će krenuti sljedećih sati, dana i tjedana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....