Redovi izgladnjelih zatvorenika koji suznim očima gledaju kako vješaju njihove prijatelje, silovane žene prisiljene na pobačaj, generacije zatočene u logorima zbog 'zločina' koji je počinio samo jedan član obitelji... Možda ovo zvuči kao nacistička Njemačka, no ovakav horor događa se danas u Sjevernoj Koreji.
Jezive ispovijesti onih koji su uspjeli pobjeći iz ruku totalitarnog režima Kim Jong-Una objavljene su na 374 stranica izvješća Ujedinjenih naroda ovog tjedna. Šef istraživačkog panela, umirovljeni australski sudac Michael Kirby, poslao je pismo 31-godišnjem sjevernokorejskom diktatoru, upozoravajući ga da mu se jednog dana suditi na Međunarodnom kaznenom sudu za zločine koje je počinio protiv čovječnosti.
Dinastija Kim od 1948., otkad se Sjeverna odvojila od Južne Koreje, a Kim Il-sung postao premijer, provodi brutalan režim nad svojim narodom koji umire od gladi i siromaštva. Stanovnici Sjeverne Koreje moraju obožavati 'Dragog vođu' unatoč svim patnjama koje trpe.
U 30-ak logora diljem zemlje zatvorenici provode čitave živote, zbog primjerice, slučajnog brisanja prolivenog pića novinama na kojima je bila slika Kim Jong-Ila ili pak slučajno poderanog postera s likom 'Dragog vođe'.
Oni koji su uspjeli pobjeći iz logora, na saslušanju su opisali detalje torture koja se nad tim narodom vrši više od 60 godina.
Jo Jin-hye uspjela je pobjeći u Kinu, no tamo je bila uhićena i vraćena u Sjevernu Koreju. Prisjeća se: - Kad je rođen moj mlađi brat, moja baka ga je htjela ubiti jer moja majka nije imala mlijeka i nije ga mogla dojiti. Moja majka molila ju je da to ne učini. Morali smo ga voditi u grad kod dojilje. No kad je moj otac umro u zatvoru, ljudi su prema nama postali okrutni. Gađali bi nas raznim stvarima i govorili nam da nismo dobri ljudi. Moj brat mi je umro na rukama jer nije imao što jesti.
Vjeruje se kako je svaki građanin u Sjevernoj Koreji bar jednom svjedočio javnoj egzekuciji.
- Imao sam oko pet godina i to je moje prvo sjećanje. Bilo je tamo puno ljudi, a vojnici su donijeli jednu osobu i zavezali je za drveni stup. Gledao sam, a onda začuo pucanj. Tada sam prvi put čuo pucanj i bio sam uznemiren i jako prestrašen - prisjetio se Shin Dong-hyuk.
Kang Cheol-kwan, koji je bio zatvoren u Kampu 15 punih 10 godina kazao je: - Nakon što su obojica bila mrtva, ostalih dvije do tri tisuće zatvorenika morali su uzeti kamen i baciti na trupla uzvikujući: 'Dolje izdajnici!'. Radili smo ono što su nam rekli, no gađenje se vidjelo na našim licima. Zatvorili bi oči i pognuli glave kako ne bismo gledali krvava tijela.
Lee Young-kuk, bivši čuvar Kim Jong-Ila, osuđen je na deset godina u Kampu 15 zbog bijega u Kinu.
- Sjećam se kad je jedan zatvorenik pokušao pobjeći. Ulovili su ga i vratili natrag, no ne u kamionu, nego su ga zavezanog za kamion vukli po podu. Potom su ga smaknuli.
U Sjevernoj Koreji nikad nije bilo grane u izobilju, no krajem 90-ih zemlju je pogodila teška glad od koje su umrli milijuni.
Kim Hyuk s 12 godina zatvoren je zbog krijumčarenja riže u Kinu: - Znao sam da se moram snaći da bi preživio. Jeo sam sve, od guštera do zmija. Bilo je to jedino meso koje sam mogao jesti. U proljeće bih jeo travu, no morao sam paziti, jer ako bih pojeo krivu travu, mogao sam se otrovati.
Shin Dong-hyuk, rođen u kampu 14, prisjetio se kako su čuvari jednog zatvorenika natjerali da pojede živog miša.
Torture su uobičajene u zatvoreničkim logorima.
- Najgore je bilo kad su mi vezali ruke iza leđa i objesili, a potom me tukli. Nisi mogao stajati, nisi mogao spavati. Visio bih tako tri, četiri dana. Vršio sam tako viseći nuždu i bio potpuno dehidriran. Bilo je toliko bolno da sam želio da sam mrtav - prisjetio se Jeong Kwang-il.
Ovo su samo neke od priča preživjelih zatvorenika ispričanih na skupu istražnog povjerenstva Ujedinjenih naroda.