Izrael je nanio teške gubitke šijitskoj libanonskoj militantnoj proiranskoj skupini Hezbolah i započeo "ograničenu" kopnenu invaziju na njihovo uporište, jug susjednog Libanona. Neposredno prije, Izrael je u zračnom napadu na sjedište Hezbolaha u predgrađu Bejruta ubio vođu skupine Hassana Nasrallaha, koji je Hezbolah vodio desetljećima. Radi se o teškoj situaciji za ovog ključnog posrednika Irana u regiji, a to znači i za sam Teheran.
Kako je nedavno pisao The Economist, nakon ‘dekapitacije Hezbolaha - jer Izrael nije likvidirao samo vođu skupine, već čitav niz ključnih visokih zapovjednika i dužnosnika skupine - teokratski režim u Teheranu mogao bi osjetiti potrebu za jačim resursima odvraćanja i definitivno odlučiti napraviti nuklearnu bombu. Tom logikom može se činiti da bi ta mogućnost mogla biti to vjerojatnija ukoliko Izrael doista ostvari svoje najave o beskompromisnom i oštrom odgovoru na masivni iranski raketni napad u utorak navečer.
Kako je istaknuo i sam Economist, kada su Izraelske obrambene snage (IDF) ubile Nasrallaha, nisu samo dekapitirale ovu moćnu skupinu koja je svojim napadima na sjever Izraela u znak podrške Hamasu u Gazi prouzročila raseljavanje 60.000 ljudi iz tog dijela Izraela, već su zadali žestok udarac iranskoj tzv. osovini otpora, odnosno cijeloj strukturi posredničkih snaga koje je Iran desetljećima koristio za sukobe s Izraelom na Izrael i nanošenje štete zapadnim interesima na Bliskom istoku.
Uz aktualni sukob s Hezbolahom, izraelsko jednogodišnje uništavanje Hamasa u Gazi uvelike je umanjilo sposobnost Irana da kreira velike izazove za protivnike ako se nađe ugrožen. Ti bi porazi, pak, mogli potaknuti Iran da se vrati svom drugom glavnom obliku odvraćanja - programu razvoja nuklearnog oružja.
Sjedinjene Države i Izrael odavno su poručili Iranu da mu neće dopustiti da razvije nuklearnu bombu, a Economist je u zaključku svoje analize istaknuo da bi dinamika odvraćanja između nuklearnog Irana i nuklearnog Izraela - koji, doduše, nikada nije priznao da raspolaže nuklearnim arsenalom, no pretpostavlja se da ima možda i 90 nuklearnih bojevih glava - bila u najmanju ruku neizvjesna, a time i zabrinjavajuća.
Kriva premisa i rašireno nerazumijevanje
U tom kontekstu, kako je istaknuto, važno je da su SAD i Sovjetski Savez bili saveznici nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata prije nego što su započeli svoj ‘nuklearni‘ sukob, a Indija i Pakistan imali su i imaju dobro uspostavljene povratne kanale komunikacije, dok Izrael i Iran nemaju takvu povijest, a njihov rat u sjeni tijekom zadnjih nekoliko godina se na kraju rasplamsao. Economist je stoga u zaključku istaknuo da bi iranska nuklearna bomba bila opasan i nepredvidiv element u već ionako zapaljivoj regiji.
Ovom se tematikom u srijedu iz drugog kuta pozabavio i The New York Times, koji je istaknuo da, unatoč brojnim strahovanjima da je Iran daleko stigao u razvoju svojeg nuklearnog programa - za koji Teheran uporno tvrdi da je isključivo za civilne svrhe - i da je praktički mali ‘korak‘ do stvaranja nuklearne bombe, nuklearni stručnjaci smatraju da se Teheran suočava s najmanje godinu dana napornog rada kako bi svladao zamršene osnove izgradnje nuklearnog oružja.
Kako se navodi u analizi NYT-a, prvo pitanje u nedavnom potpredsjedničkom sučeljavanju na CBS-u bilo je hoće li kandidati podržati ili se protiviti preventivnom udaru Izraela na Iran. To se pitanje za kandidate, demokratskog guvernera Tima Walza i republikanskog senatora JD Vancea, postavilo kao hitno za razmatranje jer je Teheran, kako je rečeno, "drastično smanjio vrijeme potrebno za razvoj nuklearnog oružja" na "jedan ili dva tjedna".
Premisa koja je stajala iza tog pitanja jedne od moderatorica sučeljavanja, kako ističe NYT, naglašava rašireno nerazumijevanje oko toga što je potrebno za izradu funkcionalne nuklearne bombe. Nuklearni stručnjaci, kako se ističe, ocjenjuju da Iranu neće trebati tjedni da stvori nuklearno oružje, već mjeseci, a možda i godina dana. Stoga je pitanje moderatorice započelo raspravu u kojoj se kreće od krive premise.
Iznimno složen proces
"Ne mislim kako postoji opasnost da će Iran ove godine početi pucati nuklearnim oružjem", rekao je Houston G. Wood, profesor strojarstva i zrakoplovnog inženjerstva na Sveučilištu Virginia. Kao specijalist za atomske centrifuge i druga nuklearna pitanja, Wood je procijenio da će Iranu trebati do godinu dana da osmisli oružje, nakon što prikupi dovoljno nuklearnog goriva. "Vjerojatno bi to trajalo mnogo mjeseci, a ne tjedana", smatra i Siegfried S. Hecker, bivši direktor laboratorija za oružje Los Alamos u Novom Meksiku.
Stručnjaci navode da je u pitanju moderatorice došlo do brkanja vremena koje bi Iranu najvjerojatnije trebalo da proizvede bombu od visoko obogaćenog urana sa samim cjelokupnim procesom pretvaranja tog urana u oružje. Jer, kako objašnjavaju, jednom kada se proizvede dovoljno metalnog urana, on se mora pažljivo obraditi u jezgru atomske bombe, koja se zatim pozicionira usred ostalih dijelova nuklearne bojeve glave koja se konačno instalira na vrh projektila.
"Potrebna je napredna metalurgija i inženjerstvo", rekao je Hecker. Proces je daleko teži nego što bi se moglo očekivati. Primjerice, djelatnici u procesu suočeni su sa zdravstvenim rizicima jer bi se radioaktivne čestice nastale tijekom oblikovanja nuklearnih dijelova mogle, ako ne budu oprezni, taložiti u njihovim plućima i potaknuti nastanak raka.
Rašireno nerazumijevanje stvarnog stanja iranskih nuklearnih sposobnosti, kako se navodi, proizlazi iz mnogih nedavnih javnih izvješća koja su pružala detaljne vremenske okvire za iransku proizvodnju goriva za nuklearnu bombu. No, ta izvješća nude svega nekoliko detalja o drugim koracima koje Iran mora napraviti da bi proizveo nuklearno oružje, uključujući pothvate atomskog pročišćavanja, inženjeringa, proizvodnje i testiranja.
Javna izvješća fokusiraju se na ono što stručnjaci za oružje nazivaju nuklearnim probojem, odnosno vrijeme koje bi trebalo potencijalnoj atomskoj energiji da kreira dovoljno atomskog goriva potrebnog za bombu. Primjerice, u izvješću Instituta za znanost i međunarodnu sigurnost (ISIS), nevladine organizacije koja prati širenje nuklearnog naoružanja, u kolovozu je objavljeno da je Teheran razvio svoju ekspertizu u proizvodnji goriva do točke u kojoj sada može do proboja doći brzo, "u nekoliko dana", kako je navedeno.
‘Ne želite ostati bez streljiva‘
No, ako bi Teheran i uspio ostvariti nuklearni proboj, tada bi se suočio s nizom drugih ključnih koraka prije nego što proizvede funkcionalnu nuklearnu bojevu glavu. Jedan od njih bio bi razvoj elektroničkog sustava paljenja koji bi pokrenuo eksploziju skupine konvencionalnih eksploziva koji sabijaju nuklearnu jezgru, započinjući tako lančanu reakciju koja u konačnici izaziva izboj atomske energije. Osim toga, kako piše NYT, cijela bojeva glava mora biti rigorozno testirana kako bi se osiguralo da može izdržati ekstremnu toplinu i vibracije pri ponovnom ulasku u atmosferu.
Nuklearni stručnjaci kažu da taj dugotrajni proces također obično kulminira podzemnim testiranjem eksploziva bombe kako bi se osiguralo da će bojeva glava u ratnom stanju detonirati kako se od nje očekuje.
U studiji američke Kongresne istraživačke službe iz ožujka citira se savezna izvješća koja su govorila da Teheranu treba između jednog i dva tjedna da proizvede dovoljno obogaćenog urana za jednu bombu. No, ta je studija također citirala izlaganje generala Marka A. Milleya, bivšeg predsjednika američkog Združenog stožera, da će Iranu trebati "nekoliko mjeseci da proizvede pravo nuklearno oružje". Također je navedeno da "američka obavještajna zajednica procjenjuje da Iran nije nastavio s radom na istraživanju naoružavanja". Napokon, u studiji se navodi i da izvješća UN-ove Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) sugeriraju da Teheran "još nema održiv dizajn nuklearnog oružja ili odgovarajući sustav detonacije eksploziva".
Houston G. Wood kaže da mnogi dodatni čimbenici ulaze u procjenu stvarne prijetnje koju bi iranski nuklearni program mogao predstavljati Izraelu. Iran bi, kako je sugerirao, možda želio posjedovati arsenal od pola tuceta ili više nuklearnih bombi, prije nego što testira jednu od njih pod zemljom ili je detonira u ratu. "Ne želite pucati iz jednog oružja i ostati bez streljiva", istaknuo je, zaključivši da je najveći problem što bi stvaranje jedne nuklearne bombe definitivno značilo promjenu pravila igre.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....