Kada agencija s izuzetnim protuobavještajnim odjelom poput MI5 identificira osumnjičene tajne špijune, ona ih potajno prati i nadzire njihove kontakte - njihova imena rijetko se otkrivaju tisku. Stoga, kad su tehnološki poduzetnik od 40 i nešto godina i sredovječni par koji živi u neuglednom stanu u Harrowu, optuženi za špijuniranje za Rusiju, mnogi su se začudili.
Orlin Rusev, Bizer Dzambazov i Katrin Ivanova navodno su imali tridesetak osobnih iskaznica iz nekoliko europskih zemalja i proveli su godine živeći naizgled bezazleno u predgrađima Londona. No, njihovo uhićenje i potom javna objava od strane Scotland Yarda možda se ne bi odvili tako u prošlim godinama.
Otkako je počeo rat u Ukrajini, Zapad je bio neuobičajeno transparentan u svojim naporima da uhvati optužene za špijunažu za Kremlj. Obnovljeni napori u hvatanju špijuna u Velikoj Britaniji polovica su dvostrukog udarca ruskim obavještajnim mrežama koje su prisilile špijunske agencije Vladimira Putina da se okrenu rizičnijim oblicima špijunaže, poput tajnih agenata, pa čak i tzv. "ilegalaca", koji provode desetljeća gradeći lažne identitete za vrlo osjetljive operacije.
Najmanje 705 diplomata osumnjičenih za špijunažu protjerano je iz ruskih veleposlanstava diljem svijeta od prošle godine, što je gotovo dvostruko više nego u cijelih prethodnih 20 godina. Neka ruska diplomatska predstavništva posve su uništena. Bugarska je izbacila nevjerojatnih 83 ruskih diplomata, a Poljska ih je protjerala 45. Suočena s nedostatkom diplomatskog zbora, Rusija je bila prisiljena zatvoriti konzulate u nekoliko zemalja.
Poremećaj cijele mreže
Iako je izostala dramatika javnog razotkrivanja drske špijunske operacije, diplomatska čistka zadala je težak udarac svakodnevnim operacijama ruske špijunske mreže u Europi. "Protjerivanja su definitivno prouzročila veliku štetu jer se radi o gubitku velikog broja ljudi s diplomatskim pokrićem, a tim je diplomatima zabranjeno preseljenje u drugu zemlju EU-a", rekao je za The Telegraph Andrej Soldatov, ruski istraživački novinar i viši suradnik u Center for European Policy Analysis, koji već dva desetljeća proučava rusku obavještajnu službu. "Ruske obavještajne agencije su pod pritiskom da stvore rezultate, a sada preostali agenti moraju (obavljati) dupli posao za one koji više nisu u tim veleposlanstvima", dodaje.
Nisu svi protjerani diplomati agenti ruske obavještajne službe, no neki od njih vjerojatno su bili ključni obavještajci koji su upravljali mrežama lokalnih agenata. Udar je vjerojatno ozbiljno utjecao na mnoge dugotrajne operacije koje uključuju takve agente, a koje su pažljivo njegovali i stvarali sada protjerani ruski diplomati. "Što se događa kada dobijete iznenadno masovno izbacivanje? Određeni broj resursa jednostavno nestane sa scene. Drugi jednostavno čekaju, ali tamo nema nikoga tko bi im zadavao zadatke ili prikupljao podatke za njih", kaže Mark Galeotti, autor knjige "Putinovi ratovi: Od Krima do Ukrajine". "Nisu samo izbačeni dečki iz veleposlanstava. To je poremećaj mreže koju su razvijali i njegovali".
Protjerani diplomati, od kojih se za neke vjeruje da su neprijavljeni agenti, često se premještaju u druge zemlje jer su resursi Moskve sve ograničeniji. A dok su se misije drugdje smanjivale, rusko veleposlanstvo u Beogradu, glavnom gradu Srbije, se širilo, primajući k sebi neke od diplomata protjeranih iz drugih zemalja.
Čini se da se ruska vlada ne zamara činjenicom da su neki od njezinih diplomata već ranije uhvaćeni na djelu - dvije godine nakon što je Jevgenij Umerenko pritvoren i protjeran zbog pokušaja krađe industrijskih tajni švedskih tvrtki Volvo i Scania, ponovno se pojavio u ruskoj misiji u Južnoj Koreji. Kada su ovog proljeća nazvali rusko veleposlanstvo u Seulu, švedski javni servis SVT otkrio je da je Umerenko ponovno zaposlen.
Ratni način rada
Uz razbijanje ruskih špijuna koji djeluju pod diplomatskom krinkom, Zapad je nastojao razotkriti i uništiti rusku mrežu "ilegalaca". U manje od godinu dana zemlje EU-a uhitile su ili razotkrile najmanje šest ruskih državljana koji su živjeli pod lažnim identitetom i za koje se vjeruje da rade za vojnu obavještajnu službu GRU.
U Nizozemskoj su vlasti u studenom identificirale i protjerale ruskog agenta koji se predstavljao kao brazilski postdiplomac, što je bio dio urote s ciljem infiltracije u Međunarodni kazneni sud u Haagu. U Sloveniji je u siječnju policija uhitila supružnike koji su se predstavljali kao argentinski upravitelji umjetničkim galerijama, a koji su navodno špijunirali za ruski GRU. Nekoliko dana nakon njihova uhićenja, lokalni mediji bili su prepuni priča u kojima su ilegalce opisivali kao uzorne susjede koji su "izgledali kao svi ostali" i brinuli se o mačkama lutalicama.
Susjedi su na sličan način opisali navodne špijune uhićene u Britaniji prošlog tjedna kao "tihe i neupadljive". Također, živjeli su blizu RAF Northolta, zračne baze koju je često koristila kraljevska obitelj.
Stručnjaci vjeruju da su zapadne vlade odlučile javno uhićivati tajne agente jer su oni postali veća prijetnja. "Uhićenjem tih ljudi protuobavještajna služba gubi potencijalne izvore ili regrute", kaže Soldatov. "No, ti ilegalci sada su opasniji jer se ruska obavještajna služba u biti prebacila na ratni način rada".
U nedostatku osoblja u veleposlanstvima, ruska špijunska mreža bila je prisiljena prijeći s rutinskog prikupljanja obavještajnih podataka na davanje prioriteta "specijalnim operacijama", koje mogu biti bilo što - od ciljanih ubojstava do sabotaže, navodi Soldatov.
Neki, pak, upozoravaju da su razotkrivanja, uhićenja i protjerivanja došla prekasno. "Uhićenje te tri osobe samo je vrh ledenog brijega", ističe Philip Ingram, bivši obavještajni časnik britanske vojske, govoreći o troje Bugara uhićenih u Britaniji. "U ovoj fazi već je prekasno - Rusi su ubacili velik broj agenata i obavještajnih operativaca u društva diljem Europe, uključujući Ujedinjenu Kraljevinu", kaže Ingram.
Poboljšana razmjena podataka
Stručnjaci za sigurnost kažu da se razmjena obavještajnih podataka unutar Europe znatno poboljšala od slučaja trovanja bivšeg agenta KGB-a Sergeja Skripalja u Salisburyju 2018. godine, pomažući tako manjim europskim zemljama koje nemaju sposobnosti agencija poput MI6 ili CIA da dobiju pristup obavještajnim podacima koji im omogućuju identificiranje i hvatanje ruskih špijuna. Možda postoji i element prestiža u izbacivanju "ilegalaca", budući da su se europske zemlje natjecale oko toga tko može biti oštriji prema Rusiji, navodi Galeotti.
I dok se razotkrivanje ruskih agenata može činiti kao veliko protuobavještajno postignuće, umjesto toga to otkriva koliko je europska obavještajna zajednica zabrinuta zbog potencijalnih remetilačkih djela ruskih agenata, ističe on. Pokušaj Zapada da desetkuje rusku obavještajnu mrežu također može prisiliti Kremlj da kreira širu mrežu kako bi pronašao potencijalne agente - poput članova obitelji dužnosnika.
Artjom Us, 40-godišnji sin guvernera ruskog Krasnojarska, koji je pobjegao iz kućnog pritvora i prokrijumčaren je u Srbiju, a potom natrag u Moskvu, najbolji je primjer. Us je čekao izručenje Sjedinjenim Državama zbog krađe osjetljive vojne tehnologije.
Putin je, kaže Galeotti, tijekom godina pokazao da ima sposobnost zatražiti i dobiti usluge od ruskih građana i kompanija svih vrsta kako bi pomogli Kremlju. "Putin je stvorio državu ročnika: Drugim riječima, nijedan pojedinac, niti jedna institucija ne može (odbiti) kada država kaže da treba nešto učiniti... To apsolutno vidim i u ovom slučaju - pogotovo ako se radi o pojedincu koji je imao neku vrstu pristupa - da bi im se reklo, ‘ovo je vaša prilika da pokažete svoju lojalnost domovini‘", zaključuje Galeotti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....