Iračko stanovništvo, unatoč dugogodišnjem ratu i brojnim žrtvama, te milijunima izbjeglica koje su napustile zemlju - i dalje začuđujuće raste , analizira BBC. I
Procjene o broju ubijenih civila od kad su strane trupe ušle u Irak 2003. jako variraju, kreću se od 100 000 to čak milijuna, dok UN procjenjuje da da ih je izbjeglo od dva do tri milijuna.
Mnoge smrti vjerojatno statistika nije niti zabilježila, dok su neke žrtve, zasigurno, brojene i više puta. „Brojke se toliko razlikuju jer različite agencije se pouzdaju u različite izvore i broje drugačije.“, rekao je dr. Glen Rangwala, sa Sveučilišta Cambridge.
On vidi dva glavna načina na koja se vode statistike. Jedni jednostavno zbrajaju svaku žrtvu za koju su čuli, a drugi uspoređuju stopu smrtnosti prije i nakon invazije.
Prvi skupljaju podatke od policije, mrtvozornika i vojske, te prate novinska izviješća. Na taj način brojane žrtve do sad dostižu brojku između 120 000 i 130 000 ljudi. Drugi način podrazumijeva istraživanja i ispitivanja po kućanstvima, bilježenje svih umrlih.
„Nisu sve smrti uzrokovane ratom i nasiljem.“, upozorava Rangwala. Ta metoda bilježi puno više žrtava i nije realna.
Rangwala procjenjuje da je studija napravljena nedavno, a koja kaže da je broj mrtvih u sukobu oko pola milijuna bliže istini.
No, ratu unatoč iračka populacija od 2003. stalno i značajno raste. UN procjenjuje da je 2003. u Iraku živjelo oko 25 milijuna ljudi, a da ih je danas oko 33 milijuna, što je gotovo trećina više u roku od 10 godina. No, i te su procjene neprecizne, samo okvirne. Zadnji je popis stanovništva u toj zemlji napravljen 1997., a i tim popisom nisu pokrili cijelu zemlju.
„Mnoge obitelji u Iraku imaju relativno velik broj djece, prosječno četvero. Rezultat toga je da svake godine dodajemo po 600 000 stanovnika Iraka više.“, kaže Patrick Gerland iz UN-ova Odjela za demografske procjene (DESA). Nekad je stopa smrtnosti novorođenčadi bila velika, danas to više nije slučaj. Ipak, demografski rast u Iraku bilježi manji rast negoli prije. Samo generaciju prije unazad obitelji su prosječno imale i dvostruko više djece. Stručnjaci procjenjuju da će, ako se situacija u zemlji stabilizira, stopa nataliteta past i više. Za usporedbu, irački susjedi Iranci prosječno imaju svega dvoje djece. Dok je Irak u dugogodišnjem stanju rata i nemira, u Iranu je modernizirao svoj zdravstveni sustav. „Poslije islamske revolucije Iran je napravio, recimo to tako, vrlo po obitelj proaktivan sustav javnog zdravstva, koji pomaže majkama i djeci.“, kaže Gerland. „Primjerice, kad mladi par planira vjenčanje moraju proći jednosatne konzultacije s liječnikom koji im, među ostalim, govori i o planiranju obitelji i zaštiti zdravlja žene i muškarca.“ Dodaje da žene u Iranu imaju bolje mogućnosti za obrazovanje i profesionalno usavršavanje što također vodi smanjenju stope nataliteta.