Umro George Pell, moćni kardinal kojem se sudilo za silovanje dječaka

Australski kardinal George Pell (81), umirovljeni prefekt vatikanskoga kurijalnog Tajništva za ekonomiju, umro je u utorak uvečer u Rimu od komplikacija nakon operacije kuka. Više godina je imao problema sa srcem i povišenim arterijskim pritiskom.

Kardinal Pell je u travnju 2020 pravomoćno oslobođen svih optužaba za pedofiliju. Tužilaštvo je tvrdila da je silovao odnosno napastovao dvojicu tada 13-godišnjih ministranata.

Pell je tada istodobno pušten iz zatvora u koji je zatočen poslije prvostupanjske presude na šest godina zatvora pred Kraljevskim grofovijskim sudom Države Victorije u Melbourneu. Njegov priziv je odbio i Vrhovni sud Države Victorije, ali s jednim glasom većine. Pell je iskoristio mogućnost žalbe Federalnom sudu Zajednice Australije, koji je saslušao zastupnike optužbe i obrane 12 ožujka, te je uvažio argumente obrane.

"Ispravljena je teška nepravda koja mi je nanesena", izjavio je Pell po izlasku iz zatvora.

Pell je u strogom zatvoru najveće sigurnosti proveo malo više od godine dana.

Prijetilo mu je do 50 godina zatvora, tako da je osuda bila razmjerno blaga, iako nesumnjivo pogubna po kardinalov moralni status. Komentatori u Australiji to nisu pripisali nesigurnosti suca u ispravnost odluke druge porote (prva je bila raspuštena jer se nije mogla usuglasiti o vinosti odnosno nevinosti optuženika), nego poodmakloj dobi zatvorenika.

George Pell

Alberto Pizzoli/Afp

Protiv kardinala Pella bio je pokrenut i redoviti kanonski kazneni postupak pred vatikanskom kurijalnom Kongregacijom za nauk vjere. O toku tog postupka nema podataka za javnost. Papa Frane ga je 2017 suspendirao od javnog obavljanja svećeničke službe, ali ta mjera nije bila objavljena do 2019.

George Pell je zaređen za svećenika u Rimu 1966. Počeo je svećeničku službu kao kapelan u Ballaratu, nedaleko od Melbournea, bio je tajnik Ronalda Mulkearnsa, nadbiskupa u Melbourneu, bio mu je pomoćni biskup od 1987, pa nadbiskup melbournski od 1996. Sv. Ivan Pavao II ga je 2001 premjestio na nadbiskupsku katedru u Sydneyju, a 2003 učinio kardinalom. Papa Frane ga je 2013 uvrstio u osmočlano ad hoc Kardinalsko vijeće koje s kardinalom državnim tajnikom Pietrom Parolinom kao devetim te uz aktivan Papin udio pripremilo novi "ustav" Katoličke crkve (proglašen lani Apostolskom konstitucijom Praedicate Evangelium). Na čelo tada netom uspostavljenoga kurijalnog Tajništva za ekonomiju postavio ga je 2014. Papa je Pella 2017 oslobodio rada u Tajništvu za ekonomiju a 2019 ga je tiho uklonio i iz Kardinalskog vijeća.

Kardinala Pella ubrajali su u tradicionaliste. Poznato je da se s Papom nije slagao u pitanjima obitelji i spolnog morala, insistirajući na strožoj i, zapravo, nemilosrdnijoj primjeni postojećih ograničenja u Katoličkoj crkvi. Pedofiliju je javno nazvao odvratnim zlodjelom.

Pell je formalno okrivljen u lipnju 2017. Na teret su mu stavljena tri kaznena djela napastovanja maloljetnikâ, od kojih je jedno bilo silovanje. Policija australske države Victorije u kaznenoj prijavi navodi da su se zlodjela dogodila sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je Pell još bio običan svećenik u svome rodnom gradu Ballaratu, dijecezanskom sjedištu u melbournskoj crkvenoj pokrajini.

George Pell

Mal Fairclough/Afp

U tom trenutku Pell je bio prefekt Tajništva za ekonomiju, što ga je smjestilo na treće mjesto po preseansu u Rimskoj kuriji, poslije Pape i kardinala državnog tajnika. Samim time Pell je dosad najviše rangirani katolički prelat optužen za pedofiliju.

Lyndon Monument i Damian Dignan, tada već u četrdesetim godinama života, prijavili su Pella da ih je u ljeto 1978/79 pipao za stidna mjesta u bazenu Eureka u Ballaratu, da mu je to bila uobičajena igra. Radijski program mreže ABC naveo je kako je kardinal prijavljen da se u ljeto 1986 u svlačionici surferskog kluba svukao gol pred trojicom dječaka, navodno u dobi od 8-10 godina. Ta mreža dodaje da postoje pritužbe na Pellovo ponašanje prema članovima dječjeg zbora melbournske katedrale sv. Patricka devedesetih godina, dok je ondje bio nadbiskup. Radi tih zborista je na kraju osuđen i zatočen.

Prema optužbi koju je prvostupanjska porota potvrdila, Pell je 1996, kada je bio 55-godišnji nadbiskup u Melbourneu, ulovio dvojicu 13-godišnjih dječaka iz Dječjeg zbora Stolne crkve sv. Patricka kako kradu misno vino. On im je objasnio da su u nevolji i zatim ih je silovao, odnosno poduzeo radnje poistovjećene sa silovanjem, s obzirom na malodobnost žrtava i s obzirom na to da je zloupotrijebio svoj biskupski autoritet. Prema brutalnom opisu koji je dostavljen javnosti, mons. Pell je jednog dječaka jednom penetrirao, te je s njima imao još četiri nedopuštena spolna čina.

Sud je saslušao svjedočenje jednoga od tadašnjih žrtava, dok je drugi u međuvremenu umro od predoziranja heroinom 2014. Njegov otac tvrdi da je i to bila posljedica Pellova silovanja.

Svjedok, tada 35-godišnjak, izjavio je da je Pell tada razmaknuo svoju odjeću tako da je izložio svoj penis. Iskoračio je, zgrabio drugog dječaka za potiljak i silom nabio njegovu glavu na svoj ud. Zatim je učinio isto sa svjedokom, oralno ga silovavši. Kad je završio, naredio je svjedoku da skine gaće, pa je svjedoka uhvatio za spolovilo i masturbirao ga. Svjedok je rekao da je zlostavljanje potrajalo samo nekoliko minuta, te da su dječaci zatim napustili prostoriju, objesili svoju zborsku odjeću i otišli kući.

Pjevanje u zboru bilo je uvjet da dečko dobije školarinu za pohađanje Koledža sv. Kevina, elitne privatne škole u melbournskoj četvrti Tooraku. "I u toj dobi sam znao da školarina može biti dodijeljena ili oduzeta", rekao je svjedok: "Nisam je htio izgubiti. Značila mi je mnogo. I što bih onda činio ako bih rekao to o jednom nadbiskupu? To me pati sav moj život."

Svjedok tvrdi da ga je Pell napastovao još jednom, potkraj te iste 1996 godine ili u početku 1997. Kaže da hodao niz hodnik put zborističke garderobe, ponovo nakon pjevanja na svečanoj nedjeljnoj misi u Katedrali, kad ga je Pell stisnuo o zid i pritisnuo tako da je osjetio njegove genitalije kroz odjeću, prije nego se udaljio.

Svjedok je rekao da tada nije bio kadar shvatiti što mu se dogodilo i da se time pozabavio tako da je to gurnuo u "najmračnije kutove i niše" svoje svijesti.

Kardinal Pell je tvrdio da je to svjedočenje "gomila smeća i laži". Poroti su trebala četiri dana da pokloni povjerenje svjedoku, a ne optuženome.

Preživjeli, koji ne smije biti imenovan, kaže da je silovanje u njega izazvalo "sram, usamljenost, depresiju i borbu". "Kao i mnogima koji su preživjeli [silovanje] trebale su mi godine da shvatim utjecaj toga na moj život", rekao je, dodavši: "To još nije završeno." Reuters javlja da je Pellu uzviknuo: "Gorjet ćeš u paklu! Gori u paklu, Pelle!"

Kardinal Pell tvrdi i dalje da te optužbe i svjedočanstva nisu istiniti, a njegov odvjetnik Robert Richter tvrdi da su posrijedi spolne fantazije te dvojice.

George Pell

Alberto Pizzoli/Afp

U Katoličkoj crkvi bilo je razloga za nevjericu u opis silovanja za koji je Pell osuđen. Upućenima se ne čini vjerodostojnim da je Pell, poznat po svom opsesivnom poštivanju liturgijskih procedura, otišao sam, nakon nedjeljne procesije, u sakristiju, zatekao same dvojicu malih pjevača, te ih silovao sam razgrnuvši ne baš jednostavno niti lagano misno ruho, a da za to vrijeme nitko ni od svećenika ni od drugih malih zborista nije ušao u sakristiju ni izišao iz nje. Time se u Melbourneu branio i sam Pell, ali mu na Kraljevskom sudu nije povjerovala porota.

Paradoks je da u Vatikanu nad Pellovom presudom nisu likovali okušani borci protiv pedofilije, nego uglavnom tradicionalisti kojima se Pell zamjerio arogantnim načinom kojim je zabadao nos u njihove financije u doba dok je upravljao novostvorenim Tajništvom za ekonomiju.

Katoličkoj crkvi u Australiji pripisan je viši postotak pedofilskih skandala nego što je običaj u toj kršćanskoj denominaciji. Savezno Kraljevsko povjerenstvo Australije nakon četverogodišnjeg istraživanja (2013-2017) obznanila je da je za spolne odnose s malodobnima optuženo 384 dijecezanskih svećenika, 188 redovničkih svećenika, 597 redovnika, 96 redovnica, 543 laika, te još 72 osobe "neizvjesnog statusa". Od 1950 do 2017 za spolne odnose s malodobnima optuženo je 7 posto australskih katoličkih svećenika (svaki četrnaesti). Prosječna dob žrtava je 10,5 godina za curice, a 11,5 za dečkiće. Crkva ih je godinama zataškavala šutnjom. Zatim su od 1980 do 2015 podignuta 4444 optužna prijedloga radi spolnog nasilja na malodobnima sa strane pripadnika 93 jedinice Katoličke crkve u Australiji. Prednjačio je red sv. Ivana od Boga sa 40 posto optuženih, za njima Kršćanska braća sa 32 posto, te maristi sa 20 posto.

Svećenike pedofile su premještali iz župe u župu, ne obavješćujući ikoga da su poslali vjerojatnog monstruma. Kardinal Pell je rekao da je "katastrofa" što je tako seljen serijalni silovatelj djece Gerald Ridsdale, osuđen za 138 silovanja na štetu 53 djece. Među njima je bio i Ridsdaleov nećak. On kaže da mu je Pell, tada već biskup, kad se žalio, rekao: "Što mogu učiniti za tebe da nađeš svoj mir?" Nećak, silovan u dobi od 11 do 15 godina, to je shvatio kao pokušaj kupovanja šutnje. On kaže da se iz njegova razreda šestoro žrtava ubilo.

Pell je u istragama tvrdio da nije ništa znao o konkretnim optužbama protiv Ridsdalea prije negoli je taj tadašnji svećenik zatvoren 1993, ali je potvrdio da je u više navrata čuo glasine i sumnje na njegov račun.

Dok je bio kapelan u Ballaratu, Pell je stanovao zajedno s Ridsdaleom i još jednim svećenikom. Ridsdaleov nećak ga iz tog doba pamti kao "strica Georgea".

U svojoj obrani pred Kraljevskim povjerenstvom Pell je tvrdio da su mu tajili slučajeve pedofilije "jer su jasno shvatili da nisam od tog materijala", ali je priznao da je kao biskup podbacio u tretiranju skandala. Pellov iskaz bio je jasan i porazan. Katolička crkva je, kaže, "počinila goleme greške, ali se trudi nadoknaditi. Izazvala je tešku štetu na mnogim mjestima, razočarala je vjernike."

Njegova je taktika bila jasna već iz prvih riječi: "Nisam ovdje da bih branio neobranjivo". On je ponovio ono što je već opće poznato: da je Katolička crkva, i u Australiji, bila sklona prihvatiti zdravo za gotovo demantije svećenika prijavljenih za napastovanje malodobnika, jer ju je instinkt, kaže Pell, navodio da "štiti od sramote instituciju, crkvenu zajednicu".

Pella je australsko Kraljevsko povjerenstvo ispitivalo u Rimu preko videoveze, jer mu je zbog zdravstvenih razloga (kardiopatija i hipertenzija) bilo zabranjeno dugo putovanje avionom do Australije.

U istragama u kojima je dotad bio ispitivan (pred Kraljevskim povjerenstvom za institucionalni odgovor na spolno zlostavljanje djece 2013-2017, te pred Vladinim istražnim odborom u Victoriji 2013) Pell je oslobođen niza optužaba, ali je izvrgnut kritici zbog zataškavanja zločina drugih svećenika (i blagoj samokritici da je podcijenio zlo).

Istražitelji policije države Victorije su pak u listopadu 2016 doputovali u Rim da bi ga ispitivali i on je odgovarao na pitanja. Istražitelji nisu bili zadovoljni. Tako je započeo formalan postupak na čijem je kraju Pell suđen i nepravomoćno osuđen na 6 godina zatvora kao silovatelj.

Pell je prvi kardinal koji je zbog pedofilije odgovarao pred državnim sudom. Od tadašnjega bečkog nadbiskupa kardinala Hansa Hermanna Groëra je sv. Ivan Pavao II zahtijevao 1998 da se odrekne svih prava i privilegija vezanih uz nadbiskupsku i kardinalsku čast, te je upućen u samostan na kajanje i molitvu. Jednako je 2013 prošao dotadašnji nadbiskup Saint Andrewsa i Edinburgha kardinal Keith O‘Brien. Obojici su ostali puki kardinalski naslovi (kuriozno: ta su dvojica dosad jedini ikada naslovnici Svetih Joakima i Ane u rimskoj periferijskoj četvrti Torre Maura). Obojica su crkveno kažnjeni kad se otkrilo da su sjemeništarce navodili odnosno prisiljavali na spolne odnose.

U pogledu Pellove krivnje australska javnost je podijeljena. Anglikanci i ini protestanti vjeruju da je kriv, pa i zato što katolike smatraju pokvarenjacima a priori. Dio katolika ga stoga smatra žrtvom a priori, a dio ga smatra ne samo krivcem za zlodjelo za koje je osuđen, nego i sukrivcem što su katolici izišli na zao glas.