UOČI 99. ROĐENDANA

Umrla špijunka Bijeli miš za koju je Hitler nudio milijune: Bila je najženstvenija sve do tučnjave. Tada bi bila kao petorica muškaraca

Simpatičan nadimak Bijeli miš Nancy Wake je dobila zbog svoje umješnosti da izmiče zloglasnom Gestapu

LONDON - Lijepa, glamurozna i neustrašiva - život Nancy Wake bio je obilježen uzbudljivošću, poglavljima kao iz bestselera i scenama kao iz nekog holivudskog filma. Kako drugačije opisati prizor lijepe djevojke koja u kaputu od devine dlake i cipelama s visokim potpeticama iskače iz jurećeg vlaka i bježi po vinogradu kako bi se sakrila od nacista na čijoj je listi najtraženijih agenata?!

Stvarnost ili fikcija

U nedjelju, 23 dana prije svog 99. rođendana, Nancy Wake preminula je u Londonu, gradu u kojem je provela posljednjih nekoliko godina svog života. Ni u devetom desetljeću života nije bila obična starica. Osoblje hotela Stafford nedaleko od Piccadillyja, u kojem je živjela, svakog ju je jutra dočekivalo na šanku hotelskog American bara, gdje je dan započinjala džin-tonikom. Na čašu svog omiljenog pića vraćala bi se predvečer, pričajući okupljenima zanimljive epizode iz svoga života. Malo je vjerojatno da je postojao netko koga nisu impresionirale priče vremešne gospođe, iako je bilo teško povjerovati da nije riječ o fikciji. Tu najotmjeniju agenticu koju je svijet vidio jedan je kolega opisao sljedećim riječima: “Najženstvenija žena koju poznajem, do trenutka kad počne tučnjava. Tada postaje kao pet muškaraca”. Žena je to koja je golim rukama ubila jednog SS-ovca kako bi ga spriječila da uključi alarm i pozove pomoć. Žena je to koja je u bijegu od nacista biciklom prešla gotovo 800 kilometara, prolazeći cijeli niz okupiranih područja. Ne čudi da je Wake bila najtraženija osoba na listi Gestapa koji joj je nadjenuo nadimak Bijeli miš zbog njene nenadmašne vještine skrivanja od smrtonosne ruke njemačkih vlasti.

Šampanjac i kavijar

Rođena na Novom Zelandu kao najmlađa od šestero djece i odrasla u Sydneyju, Nancy je već kao 16-godišnjakinja, vođena nemirnim duhom, napustila južnu polutku i lutala New Yorkom, Londonom i Parizom, gdje je radila kao dopisnica iz Europe za novine američke medijske kompanije Hearst. U Francuskoj je postala žena bogatog industrijalca Henrija Edmunda Fiocce koji joj je omogućavao omiljena druženja uz skupi šampanjac i kavijar. No, Nancyne ambicije nisu stale na udaji za bogataša i životu koji je s njim vodila u Marseilleu. Već nekoliko godina prije Wake je svjedočila rastu moći Adolfa Hitlera. Naime, 1933. intervjuirala ga je u Beču. Odgovarajući na pitanja elegantne novinarke, Hitler je vjerojatno teško mogao zamisliti da će ona postati njegova noćna mora, za čije će izručenje nuditi pet milijuna franaka. U Francuskoj, koju su okupirali Nijemci, Wake je postala kurirka pokreta otpora. Njezina neustrašivost i spremnost na rizike uskoro su postale poznate ne samo saveznicima nego i njemačkim vlastima koje su je pratile, prisluškivale telefon i provjeravale poštu. Život Nancy Wake bio je u neizmjernoj opasnosti. No, to je nije sprječavalo da nastavi svoje akcije u kojima je pronalazila prilike za bijeg, sabotažu nacističkih planova i, kako pišu britanski mediji, “spašavanje stotina, ako ne i tisuća života”. Ward je vješto izmaknula i uhićenju od strane francuske policije. Puštena je zahvaljujući svom dvojnom državljanstvu i kombinaciji šarma i laži. Znajući da je pitanje sati kada će se prevara otkriti, Ward je preko Pirineja pobjegla u Španjolsku, a otamo preko Gibraltara u Britaniju, gdje je postala jedna od najvažnijih koordinatorica British Special Operations i završila špijunsku obuku.

Dan D

Istodobno, nacisti su u okupiranoj Francuskoj uhvatili, mučili i naposljetku ubili njezina supruga koji nije htio odati gdje se ona nalazi. Za njegovu tragičnu smrt Nancy Wake doznala je tek nakon završetka rata u kojem je imala važnu ulogu u operacijama poput Dana D. U noći 29. veljače 1944. poslana je u Francusku kako bi vodila 7000 vojnika i sabotirala nacističke instalacije diljem zemlje.

Satenski jastuk

Dok je postrojavala, organizirala i ohrabrivala skupine sastavljene od muškaraca i bježala od neprijatelja, nikada nije prestajala biti dama. Priča se da su Nijemci u jednom od automobila u kojem se vozila pronašli njene stvari - kremu za lice, čaj i satenski jastuk. U svojim je skrovištima držala vazu s cvijećem. No, iako ženstvena, znala se ponašati u muškom svijetu neustrašivih ratnika. Kada je njezin padobran sletio u krošnju drveta, jedan agent-saveznik komentirao je kako se nada da će češće nailaziti na “tako divno voće na drveću”. “Prestani s tim francuskim sranjem”, odgovorila mu je agentica Bijeli miš. Do kraja je bila vjerna svom suprugu, odolijevajući ponudama kolega agenata. “Da sam bila s jednim od njih, prelazili bi planine želeći još”, rekla je jednom pojašnjavajući zašto afere nisu bile za nju. Ne čudi da je njezin život inspirirao slavnog britanskog autora Sebastiana Faulksa, prema čijoj je priči snimljen film “Charlotte Gray” s Cate Blanchett u naslovnoj ulozi. Kada je “prava Charlotte Gray” 1985. objavila svoju autobiografiju, knjiga je ubrzo postala bestseler i bila tiskana u nekoliko izdanja. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Nancy Wake neko je vrijeme radila u tajnoj službi britanskih zračnih snaga. Ženi, koja je uz svoju hrabrost bila i najveći ukras u borbi protiv nacista, svijet je zahvalio pregrštom medalja u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, SAD-u i naposljetku Australiji, među kojima i priznanjima Legion d’Honneur i tri “Croix de Guerre u Francuskoj i britanskom George Medal. S Australijom je neko vrijeme bila u razmiricama nakon što joj isprva nisu htjeli dati odličja.

Kada su ih poslije ponudili, odbila ih je eksplicitno prostim rječnikom. Australija i Nancy naposljetku su se “pomirili” te je 2001. primila njihova odličja. Neko je vrijeme koketirala s politikom u Australiji, gdje se vratila s drugim suprugom, ali je posljednje godine života ipak odlučila provesti u Ujedinjenom Kraljevstvu. No, istinskom domovinom smatrala je Francusku, što je dokazala posljednjom željom da se njezini posmrtni ostaci prebace u tu zemlju.

Teški dani

Osoblje hotela Stafford s početka priče tvrdi da do zadnjih dana Wake nije bila naklonjena Nijemcima. Iako je priznavala da je bilo “teških dana”, osjećala se blagoslovljenom zanimljivim životom koji će uskoro biti ekraniziran; australski redatelj Bruce Beresford najavio je snimanje filma o njenom životu iduće godine.

Čak je i u bijegu bila prava dama

Ako obilježje agenta treba biti neupečatljivost, Wake je odabrala pogrešno zanimanje. No, izvanserijski lijepa i tvrdoglava, imala je kvalitete koje su nadmudrile i Hitlerove postrojbe. Karakteristikama kao što su hrabrost i izdržljivost i, kada je bilo potrebno, brutalnost dodala je dašak glamura. Kada je bježala od nacista u vrtoglavo visokim potpeticama, s besprijekornom frizurom i šminkom, nije bila nespremna. Samo je smatrala da bijeg nije razlog da dama ne ostane dama. Kako je do kraja života ostala dama, tako je ostala i žena jakog karaktera. Odbijala je zahtjeve za intervjue, nastupe i susrete s političarima, no nije izgubila volju za zabavom, uz džin i zgodne mladiće.

Tajne agentice zbog kojih su muškarci gubili razum

Povijest ratovanja zabilježila je čitav niz žena koje su jednako uspješno kao i njihovi muške kolege, a ponekad i uspješnije, radile opasan posao pribavljanja vojnih tajni. Najpoznatija špijunka svakako je Mata Hari, pravim imenom Margaretha Geertruida Zelle. Iako zadnja istraživanja pokazuju da nije izvjesno da je ova Nizozemka koja se bavila egzotičnim plesovima doista bila špijunka, njezina biografija i okolnosti njezina života stvorili su mit o “femme fattale” kojoj ljubavnici otkrivaju vojne tajne. Kao državljanka zemlje koja je u Prvom svjetskom ratu bila neutralna, popularna Zelle je putovala po zaraćenoj Europi i time privukla pažnju obavještajnih službi. Britanci su je uhitili 1916. i tada im je “priznala” da špijunira za Francuze, što je kasnije demantirala. Iduće godine uhitili su je u Parizu i uskoro je pod optužbama da špijunira za Nijemce, što je do kraja osporavala, strijeljana. Krystyna Skarbek špijunka je koja je tijekom Drugog svjetskog rata ostvarila brojne obavještajne uspjehe. Rođena 1908. u Varšavi u obitelji oca plemića katolika i majke iz bogate židovske obitelji, hrabra Poljakinja je nakon nacističke okupacije rodne države ponudila obavještajne usluge britanskim službama. U prosincu 1939. iz Mađarske je ušla u okupiranu Poljsku prolazeći preko snijegom prekrivena lanca Tatre. Kasnije je organzirala lanac kurira koji su donosili informacije iz Poljske u Mađarsku. Umrla je u siromaštvu kada ju je 1952. u Londonu ubio muškarac opsesivno zaljubljen u nju.( G. An.)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 04:37