Prije tjedan dana na Kosovu se dogodila svojevrsna revolucija. Pokret Vetëvendosje (Samoopredjeljenje) na parlamentarnim je izborima dobio 50 posto glasova, dakle više od svih političkih protivnika zajedno. Bila je to nezapamćena pobjeda, najveća u povijesti Kosova. Lider tog pokreta Albin Kurti uspio je uvjeriti građane Kosova da su ovi izbori bili referendum. Ili će glasati za njegovu stranku i za promjene, ili će glasati za druge i nastaviti po starome. Građani su rekli svoje. Ali njegova pobjeda otvara brojna pitanja, ne samo na Kosovu nego i u regiji i šire. Kurti je relativno mlad, ali u politici je, na ovaj ili onaj način, prisutan već četvrt stoljeća, uglavnom kao buntovnik.
Svijet je prvi put čuo za njega kada je u jesen 1997. godine vodio prosvjede studenata u Prištini protiv Miloševićeva režima koji je na Kosovu uspostavio svojevrsni aparthejd. Na mirne prosvjede studenata brutalno je intervenirala Miloševićeva policija, a Kurtija uhitila. Ti su prosvjedi označili kraj šutnje i mirnog pasivnog otpora Albanaca protiv Miloševićeva režima. Kurti je potom postao jedan od glasnogovornika Oslobodilačke vojske Kosova. Još jednom ga je uhitio Miloševićev režim, prebačen je u Srbiju i osuđen na 15 godina zatvora. Na sudu se nije htio niti braniti jer je govorio da ne priznaje taj sud. Pod pritiskom međunarodne zajednice pušten je nakon pada Miloševića, ali ne odmah.
Organizirao je prosvjede i nakon oslobađanja Kosova, često protiv međunarodne zajednice, a često i protiv albanske političke elite na vlasti. Osnovao je pokret Vetëvendosje (Samoopredjeljenje), s kojim nije išao na izbore. Kasnije je taj pokret s ideje prosvjeda na cesti i napada na institucije odlučio registrirati kao političku stranku i sudjelovati na izborima. Prvo su dobili oko 12 posto glasova. I na svakim su izborima bili sve uspješniji. Čak su dva puta bili nadomak ulaska u vladu, da bi ih oba puta u zadnji čas izdali nesuđeni politički partneri.
Zbog protivljenja međunarodnoj zajednici politički protivnici na Kosovu su ih prikazivali kao "opasnost po Kosovo", a zbog stalnog pozivanja na narod i ukazivanja na nedopuštene socijalne nejednakosti kao "ljevičare i komuniste". Kurti prosvjede nije zaustavio niti kada je postao zastupnik. Prosvjedovao je, i to bacivši suzavac u skupštini, protiv sporazuma Kosova i Srbije o stvaranju Asocijacije općina sa srpskom većinom jer je to smatrao "stvaranjem Republike Srpske" na Kosovu.
Mnogi su prije malo manje od godinu dana bili šokirani kada je Albin Kurti rekao "ne" američkom ambasadoru Richardu Grenellu, tada izaslaniku američkog predsjednika Donalda Trumpa za dijalog Kosova i Srbije. Nije htio biti dio sporazuma o podjeli Kosova ili promjeni granica putem razmjene teritorija. Iskoristili su to na Kosovu kako bi ga srušili s vlasti i optužili da "ruši partnerstvo s Amerikom", što je na Kosovu smrtni grijeh. No što god da je radio, potpora za Vetëvendosje na Kosovu je uvijek rasla, pogotovo među mladima.
Jedan od ciljeva za koje se zalaže jest i spuštanje dobne granice za pravo glasa na 16 godina, jer Kosovo ima najmlađe stanovništvo u Europi. Na nedavnim je izborima konačno osvojio više glasova od svih ostalih zajedno i, ako se ne dogodi neko čudo u zadnji tren, može bez potrebe koaliranja s drugim strankama koje predstavljaju Albance formirati vladu. U razgovoru za Jutarnji Kurti govori bez zadrške o svim temama, od ideje o ujedinjenju Kosova s Albanijom, njegovom protivljenju idejama za razmjenu teritorija sa Srbijom, ali i dijalogu sa Srbijom, što mu nije prioritet.
Zašto ste ove izbore nazvali referendumom?
- Napravili smo predizbornu koaliciju s pokretom Vetëvendosje i listom predsjednice Vjose Osmani. Ovi su se izbori pretvorili u referendum jer se odlučivalo o raskidu s onima s kojima smo pobijedili i u listopadu 2019., a koji su nas potom izdali i srušili našu vladu, i raskid s drugim dijelom koji je pokušavao zadržati situaciju po starome. Taj raskid dao je ovim izborima epitet referenduma.
Međutim, bez obzira na veliku pobjedu, zbog izbornog sustava vi nećete imati više od 50 posto zastupničkih mjesta pa morate koalirati s nekim, barem s predstavnicima manjina. Vidite li tu problem u sastavljanju vlade?
- Čini se da ćemo na kraju dobiti više od 50 posto glasova, ali ne i 61 zastupničko mjesto jer je 20 od 120 mjesta rezervirano za predstavnike manjina. Mi smo koalicije dovršili prije izbora. Poslije izbora ćemo razgovarati samo sa zastupnicima nesrpskih manjina i individualno s nekim zastupnikom oporbe jer neki od njih, nakon ovih rezultata i ovakve pobjede, mogli bi razmisliti i podržati nas.
Zašto ne i s predstavnicima srpske manjine?
- Ako je pobijedio neki kandidat srpske manjine koji nije iz Srpske liste, onda ćemo ih pozvati u koaliciju. Zastupnici Srpske liste ponašaju se kao instrument Beograda, a s druge strane oni su i 25. ožujka srušili našu vladu, iako nisu imali niti jednu primjedbu na vladu u kojoj smo imali dva ministra iz njihovih redova. Dakle, ja sam im dao dva ministarstva, nisu dali niti jednu primjedbu, a 25. ožujka su glasali za rušenje vlade. Treći faktor je da oni nemaju ništa autentično u odnosu s Beogradom.
Često se čuje da je pobjeda revolucija mladih i žena. Zašto mislite da ste dobili toliko velik broj glasova ovih kategorija?
- Uvjeren sam da je do ovako velike pobjede došlo zahvaljujući prije svega mladima, ženama i dijaspori. Oni su napravili razliku jer su najviše bili tlačeni, zapostavljeni i iskorištavani. Što se tiče žena, mi smo i u prošlom mandatu imali velik broj žena i one nisu u parlament trebale ući po ključu kvota za žene.
Sve žene koje su bile naše zastupnice izborile su se za mandat bez potrebe da im se on dodijeli zbog kvote. Na ovim izborima na našoj je listi bilo pet žena u prvih deset kandidata, a ukupno na listi od 110 kandidata imali smo 39 žena, što je isto tako više od onoga što je zakonom nužno. Dakle, kod nas nema razlike i ne moramo se oslanjati na kvote.
Često ste u kampanji govorili o socijalnoj pravdi, radnim mjestima, zdravstvenom osiguranju... Gdje ćete naći novac za to?
- Članak 25. kosovskog Ustava govori o pravu na život, ali ne spominje dostojan život. Članak 51. govori o zdravstvenoj zaštiti, a mi nemamo zakon o sustavu zdravstvenog osiguranja. Stoga ćemo mi stvoriti fond za zdravstveno osiguranje čim napravimo informatički sustav zdravstva, zdravstvene smjernice i licenciranje profesionalnih djelatnika u zdravstvu.
Naravno da to neće značiti plaćanje dodatnih doprinosa već prije svega ćemo poduzeti tri ključna koraka: prvi je smanjenje troškova vlade, drugi je stavljanje ekonomije u okvire zakona, jer je trećina gospodarstva siva ekonomija, i treći je preusmjeravanje kapitalnih investicija s cestovne infrastrukture na ljude i njihovu budućnosti. Evo vam primjer: u proračunima zadnjih godina na Kosovu šest puta se više novca izdvajalo za cestovnu infrastrukturu, dakle za asfalt, nego za obrazovanje, i pet puta više za asfalt nego za zdravstvo.
Pobijedili ste i obećanjima za borbu protiv korupcije. Stvorili ste po tom pitanju velika očekivanja. Gdje ćete usmjeriti tu borbu protiv korupcije?
- Na Kosovu nema korupcije u društvu, nego postoji korupcija u institucijama. A u institucijama korupcija je koncentrirana na vrhu. Dakle, mislim da će biti lakše nego što se misli. Prema jednoj studiji od prije tri godine, 34 posto građana jedne susjedne nam države plaća mito da bi dobili neku javnu uslugu koja im je inače zajamčena od države. Taj postotak na Kosovu je 10 posto. Na Kosovu korupcija nije kultura, nego je sustav. Kao posljedica toga oporba već tri godine zaredom dobiva izbore na Kosovu.
Postoji objektivna osnova u populaciji koja pruža otpor i traži promjene. Zato je naša pobjeda ovoga puta bila tako velika. Ja sam puno veći optimist i vjerujem da ćemo se uspjeti izboriti protiv korupcije, zaustaviti je u institucijama, počevši postupak nadzora u sudstvu, tužiteljskom vijeću i sudskom vijeću i općenito u pravosuđu. Isto tako nastavit ćemo kontrolu visoko pozicioniranih dužnosnika u policiji i obavještajnoj službi. Osnovat ćemo i tri nova suda: sud rada, trgovački sud i administrativni sud. Čak pola milijuna predmeta stoji prašnjavo u ladicama u palači pravde. Treba nam aktivno tužiteljstvo i efikasno sudstvo. Po tom pitanju sam optimist.
Vaše djelovanje obilježilo je i protivljenje međunarodnoj zajednici, njezinom djelovanju na Kosovu. Kako ćete s njima surađivati kada budete na vlasti?
- Sa žalošću mogu konstatirati da je nezakonito bogatstvo na Kosovu, koje su stvorili neki političari na Kosovu postavši time jedni od najbogatijih ljudi, stvoreno pred očima i nosom međunarodne zajednice, UNMIK-a i EULEX-a. Dakle, naše kritike prema njima pokazale su se točnima. Nadam se da će nam međunarodni čimbenici na Kosovu pomoći u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala jer, između ostalog, to su i njihove primjedbe kada rade izvještaje o stanju na Kosovu. Dakle, nadamo se da će nam pomoći da odradimo posao koji je bio njihov i koji nisu odradili. U ovom smjeru dva su prijedloga zakona za nas ključna, onaj protiv mafije i prijedlog zakona o zapljeni nezakonito stečene imovine.
Vaša izjava da dijalog sa Srbijom neće biti prioritet izazvala je zabrinutost, pa čak i u Bruxellesu. Hoćete li nastaviti dijalog sa Srbijom pod posredovanjem EU u Bruxellesu?
- Prema istraživanju stavova građana na Kosovu, dijalog sa Srbijom je na šestom ili sedmom mjestu na listi prioriteta. U ovoj kampanji mi smo se najviše zalagali za pravdu i radna mjesta. U isto vrijeme se nalazimo usred pandemije covida-19. Možemo napraviti kompromis i sa šestog ili sedmog mjesta ovo pitanje staviti na četvrto mjesto. Dakle iza pandemije s kojom se suočavamo, pravde i zapošljavanja, što su naša predizborna obećanja.
Ne želim podcijeniti dijalog, ali niti ga preuveličati. Mislim da smo preuveličavanjem dijaloga do sada imali na neki način otmicu državotvornih, demokratskih i razvojnih prioriteta i zadaća.
Imat ću ministra vanjskih poslova, imat ću kao novi premijer i glavnog pregovarača, koji će bez sumnje biti uključeni i u dijalog sa Srbijom. No taj dijalog treba biti dobro pripremljen. Dakle, neću ga zapostavljati, ali mislim da ga zapostavljaju oni koji zapostavljaju potrebu za dobrom pripremom dijaloga.
Često se iznosi mišljenje da treba nešto dati kako bi Srbija priznala Kosovo, ili barem pristala da Kosovo bude član UN-a. Što ste spremni dati u dijalogu?
- Žao mi je, ali to je teza predsjednika Srbije koji stranim diplomatima govori da će on na kraju priznati Kosovo, ali prvo želi znati što će dati Kosovo. Dakle, on želi znati što je Kosovo spremno dati, a u isto vrijeme ga ne priznaje. Mi nećemo upasti u takvu zamku. Mi moramo izaći iz transakcijske logike u transatlantsku i transformacijsku logiku. Odnosi između Kosova i Srbije trebaju biti zasnovani na ravnopravnosti i reciprocitetu. Neka dijalog ubuduće bude ozbiljan i iskren i u njemu strane svoje zahtjeve neka predstave na transparentan i demokratski način.
Budući dijalog treba biti postavljen tako da građani budu krajnji dobitnici, a ne da bude postavljen s ciljem da se određenom političaru sačuva obraz, a nekom drugom sačuva koža. Zato mislim da moramo promijeniti pristup i ne pristati na logiku 'što ti daješ da bih ja uzeo'. Kako je rekao i američki predsjednik Biden, u dijaloga mora biti međusobno priznanje i tako treba postaviti ciljeve, a ne logikom transakcija koja je, između ostalog i dovela do ideja u razmjeni teritorija. To je bio projekt koji je propao, ali kao ideja nije još uvijek mrtav.
Ono što ja zovem transformacijskim pristupom bio bi sporazum koji bi transformirao i Kosovo i Srbiju. Takav bi sporazum trebao demokratizirati Srbiju, pomoći da se suoči s prošlošću i, na kraju, nakon osamostaljenja Kosova prije 13 godina od Srbije treba se dogoditi osamostaljenje Srbije od Kosova, a to prolaze preko Ustava Srbije koji je napisao Vojislav Koštunica. S druge strane, i Kosovo se treba promijeniti, demokratizirati i europeizirati.
Vaše protivljenje ideji o razmjeni teritorija vas je, smatraju mnogi, koštalo i rušenja s vlasti. Još uvijek se čuju neki krugovi koji smatraju da bi i ta ideja trebala ipak biti na stolu. Postoji li na Kosovu ikakva mogućnost za pristanak na takvu ideju?
- Sigurno ne. Kosovo se s time neće nikada pomiriti. Čini se da je to interes vodstva u Beogradu, a dodao bih i Ruske Federacije.
Tako bi došlo do destabilizacije regije i skretanja s kolosijeka euroatlantskih integracija prema sigurnosnim problemima gdje se oni osjećaju snažniji. Mislim da zapadni Balkan sada nema potrebe za ideje iz 19. stoljeća. Žao mi je da se tu i tamo još uvijek nađu oni koji ne dopuštaju da ta ideja izumre, iako je kao projekt propao.
Ali neki ishod dijaloga se ipak očekuje, Srbija misli da ona mora nešto dobiti?
- Ne možemo pristati na logiku kompenzacije. U ovom slučaju kompenzacije Srbiji zbog poraza iz vremena Miloševićeva režima. Srbija je s Miloševićem izgubila Kosovo i sad bismo mi trebali pristati da to kao Kosovo nadoknadimo 20 godina kasnije. A pritom oni kao da ne shvaćaju da se ovom logikom i dalje poistovjećuju s Miloševićevom politikom.
Umjesto da se od njega distanciraju i kažu da je on izgubio Kosovo, oni sada kažu 'dajte nam nešto zauzvrat'. Ja sam spreman razgovarati za svaki gubitak kojeg je bilo koji Srbin imao na Kosovu. Ali ne mogu imati razumijevanja za suze zbog poraza koje je doživjela Miloševićeva Srbija i sada razmisliti kako da onima koji liju takve suze to nadoknadimo. Spremni smo, međutim, raditi u interesu svih građana i u interesu Srba.
Na početku vašeg pokreta cilj vam je bio ujedinjenje Kosova s Albanijom. Što je s tom idejom, jeste li od nje odustali?
- Moram priznati da ta ideja nije bila naša, već našeg narodnog preporoda (Rilindja Kombëtare) kao reakcija na stvaranje Jugoslavije nakon Versajske konferencije koja je služila projektu da svi Srbi budu u jednoj državi. Tako je jedna nacija ujedinjena, dakle Srbi, dok su dvije druge podijeljene: Albanci i Bugari. Danas smo pak svjesni da na Kosovu imamo Ustav čiji su članci 1,2 i 1,3 u suprotnosti jedan s drugim. Dok jedan kaže da je Kosovo 'suverena i neovisna država', drugi govori o tome kako se Kosovo ne može ujediniti s drugom državom.
Drugim riječima, mi smo bili kritični prema ovakvom unutarnjem proturječju Ustava jer kada ste stvarno neovisni, onda možete i odlučiti da stupite u konfederalne odnose primjerice s Albanijom ili Europskom unijom. U tom smislu smo razvili našu kritiku. Mi se kao Kosovo ne možemo ujediniti s Albanijom bez promjene Ustava, što je jako teško. A s druge strane nemamo niti zakon o referendumu. Ali povijesna ideja albanskog naroda s jedne strane i interes i volja i interes je za nacionalno ujedinjenje. Vetëvendosje u ovom mandatu ima prioritet radna mjesta i pravdu. A ujedinjenje s Albanijom dolazi u obzir samo na miran i demokratski način.
Kada ste bili dva puta uhićeni, sadašnji srpski predsjednik bio je dio te vlasti koja vas je zatvorila. Kako ćete se osjećati sada kada se budete u sasvim drugim okolnostima s njime sastajali?
- Ja sam 1997. godine organizirao prosvjede studenata protiv Miloševićeva režima, a u to vrijeme je Vučić bio ministar u Miloševićevoj vladi. Mislim da će rezultat naših sastanaka ovisiti najviše o distanciranju koje srpski predsjednik mora imati prema takvom neslavnom režimu čiji je dio, nažalost, bio i on osobno.
Kakve ćete odnose kao premijer razviti s Hrvatskom?
- Hrvatsku smatramo prijateljskom državom. Željeli bismo da Republika Kosovo sa statusa promatrača postane i članica Jadranske povelje. Bili smo jednom zajedno u jugoslavenskoj federaciji i vjerujem da će Priština i Zagreb i u ekonomskom i u kulturnom pogledu, i u izazovima koji nas čekaju, naći puno toga što će produbiti našu suradnju. Za nas je Hrvatska prva adresa u EU. Čak i fizički, kada krenemo na put prema EU prvi ulaz nam je Hrvatska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....