Ukrajinski forenzičari: ‘Žene su bile silovane pa ubijene, neka lica su smrskana u komadiće‘

Liječnici sudske medicine koji provode obdukcije tijela pronađenih u masovnim grobnicama sjeverno od Kijeva, kažu kako su pronašli dokaze da su neke žene silovane prije nego što su ih ubile ruske snage.

"Već imamo nekoliko slučajeva koji upućuju na to da su te žene silovane prije nego što su ubijene iz vatrenog oružja", rekao je Vladislav Pirovskji, ukrajinski liječnik, forenzičar koji je s timom mrtvozornika izvršio desetke obdukcija tijela stanovnika iz Buče, Irpina i Borodjanke, koji su poginuli tijekom ruske jednomjesečne okupacije tih područja.

"Ne možemo dati više detalja jer moji kolege još uvijek prikupljaju podatke i još imamo stotine tijela za pregledati", rekao je.

Pirovskjijev tim pregleda oko 15 tijela dnevno, od kojih su mnoga unakažena. "Postoji mnogo spaljenih tijela i teško unakaženih tijela koja je jednostavno nemoguće identificirati", rekao je. "Lice može biti smrskano u komadiće, ne možete ga sastaviti, ponekad uopće nema glave", prenosi britanski The Guardian.

Kaže da tijela nekih žena koje su pregledali ukazuju na tragove da su žrtve ubijene automatskim oružjem, a imaju više od šest rupa od metaka na leđima.

'Delikatna i osjetljiva stvar'

Oleh Tkalenko, viši tužitelj za regiju Kijev, rekao je da su detalji o navodnim silovanjima proslijeđeni njegovom uredu, koji istražuje okolnosti kao što su lokacije i dob žrtava.

"Slučajevi silovanja su vrlo delikatna i osjetljiva stvar", kaže Tkalenko. "Liječnici sudske medicine imaju specifičan zadatak provjeravanja genitalija žena žrtava i traženja znakova silovanja".

Strani mrtvozornik koji radi sjeverno od Kijeva i koji je tražio da ostane anoniman, rekao je da su neka tijela "u toliko lošem stanju da nije lako pronaći znakove silovanja i seksualnog zlostavljanja. No, prikupljamo dokaze u nekoliko slučajeva za koje vjerujemo da su žene bile silovane prije nego što su ubijene".

Nakon povlačenja ruskih vojnika iz gradova i iz predgrađa oko glavnog grada Kijeva, deseci žena ispričali su policiji, medijima i organizacijama za ljudska prava o zvjerstvima koja su pretrpjela od ruskih vojnika, za koja kažu da su ih pretrpjeli. Istražitelji su tako čuli svjedočanstva o grupnim silovanjima, napadima pod prijetnjom oružja i silovanjima pred djecom.

Ukrajinska povjerenica za ljudska prava, Ljudmila Denisova, službeno je dokumentirala slučajeve 25 žena koje su držane u podrumu i sustavno silovane u Buči, gradu sjeverno od Kijeva koji je danas sinonim za ruske ratne zločine. Vlasti su upozorile da bi ti slučajevi mogli biti vrh ledenog brijega te su optužile ruske vojnike da koriste silovanje kao instrument rata.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u prošlotjednoj je izjavi rekao da su ruski vojnici silovali stotine žena. Ukrajinske vlasti odbile su otkriti točne brojke ili detalje o tome gdje su se silovanja dogodila niti o dobi žrtava.

Rusija je u više navrata poricala da je ciljala civile tijekom rata, iako je sve više dokaza za suprotno.

Tkalenko je rekao da su žene oklijevale podnijeti policijske prijave o djelima seksualnog nasilja jer su vjerovale da počinitelji neće biti uhvaćeni. Umjesto toga, za pomoć su se obraćale psiholozima i liječnicima.

'Ljude je stid'

"Psiholozi rade sa žrtvama silovanja, a zatim s policijskim detektivima", kaže Tkalenko. "Žene su vrlo rezervirane, a podaci o slučajevima silovanja su nedostupniji".

Velik dio dokaza koje su prikupili ukrajinski tužitelji uskoro će biti proslijeđeni Međunarodnom kaznenom sudu (ICC), koji je pokrenuo istragu o mogućim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti u Ukrajini.

Jedan volonter, koji je 1. travnja otputovao na oslobođena područja sjeverno od Kijeva kako bi pomogao u evakuaciji stanovnika, rekao je da je naišao na tri gole žene koje su izašle iz kuća i podruma. Jedna je teško pretučena i odvezla ju je hitna pomoć. Volonter je rekao da su također svjedočili kada je 10 drugih žena policiji izjavilo da su silovane.

"Ono što se obično događa jesr to da žrtve silovanja u početku žele ispričati svoju priču, ali onda odu i tek mjesecima kasnije se vrate razgovarati", kaže on.

Tkalenko kaže da tužitelji kada čuju za slučajeve silovanja pristupaju žrtvama pojedinačno i pokušavaju ustanoviti hoće li podnijeti izjavu. "Ljude je stid govoriti o silovanju", zaključuje.