UKRAJINSKA PRAVOSLAVNA CRKVA DOBILA PRVU BITKU ZA SAMOSTALNOST Potpisan sporazum koji bi mogao ugroziti sve koji odluče ostati vjerni Moskvi

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko i vaseljenski patrijarh Bartolomej potpisali su danas, u subotu, u Istanbulu sporazum koji otvara vrata autokefalnosti (samostalnosti) Ukrajinske pravoslavne crkve.

Sveti carigradski sinod je 11. listopada donio odluku kojom se pokreće postupak samostalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve koja je dosad bila dijelom Ruske pravoslavne crkve (RPC). Kako bi taj postupak mogao biti dogotovljen, a vaseljenska patrijaršija mogla donijeti konačni kanonski dokument o autokefalnosti - tomos - potrebno je provesti niz koraka koji su ovim sporazumom verificirani. Patrijarh Bartolomej je, prenosi Interfax Ukrajina, rekao: “Siguran sam da će odluka o autokefalnosti voditi prema zajedništvu i ujedinjenju svih pravoslavaca u Ukrajini”. Prema orthodoxia.info također je izjavio: “Autokefalnost, koju ste čekali godinama, vaše je pravo”.

Nakon osamostaljenja Ukrajine 1991. godine unutar zemlje je, uz tadašnju pravoslavnu crkvu koja je bila dijelom RPC-a, osnovana i Ukrajinska pravoslavna crkva koja nije kanonski priznata. Vlada u Kijevu je nakon ruske aneksije Krima intenzivirala kontakte s vaseljenskom patrijaršijom kako bi otpadnička crkva dobila priznanje. Čemu se Moskva snažno protivila i protivi. Nakon odluke od 11. listopada RPC je zabranila svojim vjernicima spominjanje patrijarha Bartolomeja u molitvama te odlazak na svetu goru Atos koja je pod ingerencijom carigradske patrijaršije.

Profimedia, TASS

Indikativno je da je u petak veliki intervju BBC-u na ruskom dao arhiepiskop telmeski Job (svjetovno Ihor Geča), koji od 2009. godine predaje liturgijsku i dogmatsku teologiju na Institutu pravoslavne teologije u Chambésyu u ženevskom kantonu u Švicarskoj. Naslov intervjua je više nego jasan: “Nadamo se da će se Moskva vratiti razumu”. Arhiepiskop u razgovoru ekstenzivno navodi razloge zbog kojih je Sveti carigradski sinod donio odluku o autokefalnosti crkve u Ukrajini. Podsjeća da je vaseljenska patrijaršija 1686. godine donijela odluku po kojoj je područje današnje Ukrajine predano na upravu Moskvi. Stoga Carigrad ima jednako pravo povući tu odluku. Od tog su trenutka, dakle, svih crkveni velikodostojnici, bilo kanonski (koji su priznavali autoritet RPC-a) bilo nekanonski (koji nisu priznavali autoritet RPC-a) postali velikodostojnicima pod autoritetom carigradske patrijaršije.

Sabor ujedinjenja Ukrajinske pravoslavne crkve sazvat će vaseljenski patrijarh Bartolomej preko svojih egzarha koje je poslao u Kijev u rujnu. A na sabor će biti pozvani svi arhijereji bez izuzetka. I sada slijedi važan dio: oni koji odbiju taj poziv “smatrat će se nekanonskim episkopima na ozemlju Ukrajine”. Dakle, svi oni koji će i dalje ostati vjerni Moskvi neće se više smatrati pripadnicima crkve iza koje stoji ukrajinska država. Što bi moglo značiti da će Kijev tada od njih tražiti da predaju svoje crkve i sve nekretnine kanonskoj crkvi.

Arhiepiskop Job navodi kako će nova, autokefalna crkva, nositi ime: Pravoslavna crkva u Ukrajini, a ne Ukrajinska pravoslavna crkva. Time se daje do znanja da je riječ o jednoj pravoslavnoj crkvi, u skladu s kanonskim naukom, koja se nalazi na teritoriju Ukrajine i kojoj moraju biti vjerni svi svećenici i velikodostojnici. A Pravoslavna crkva u Ukrajini je podređena, kao i sve ostale pravoslavne crkve (sada njih 14), vaseljenskoj patrijaršiji u Carigradu kao prvoj među jednakima. Arhiepiskop Job navodi i da su imena ostalih slavenskih pravoslavnih crkava - ruske, srpske, bugarske - nekanonska. Dakle, ime bi trebalo glasiti Pravoslavna crkva u Srbiji, a ne Srpska pravoslavna crkva. Dosadašnji su nazivi dokaz etnofiletizma, crkvenog nacionalizma koji treba dokinuti u cilju jačanja pravoslavnog jedinstva, ističe arhiepiskop Job. Nije stoga slučajno patrijarh Bartolomej povodom današnjeg potpisivanja dokumenta istaknuo “ujedinjenje svih pravoslavaca u Ukrajini”. Arhiepiskop Job je također poručio da će Carigrad i pravoslavnoj crkvi u Bjelorusiji, ako zatraži, dodijeliti autokefalnost.

Takvom se razvoju stanja nada i Crnogorska crkva dok se autokefalnost Makedonske, pa i pod imenom Ohridske kako ju je zatražila, zasad ne spominje: carigradska patrijaršija je grčkojezična, pa sukladno tome i bliska razmišljanjima Grčke pravoslavne crkve. Vaseljenska patrijaršija tvrdi kako MPC nije nikad bila autokefalna.

Tumačenje arhiepiskopa Joba ide u prilog Crnoj Gori koja je imala autokefalnu crkvu do 1922. godine. Ako se prihvati naslov Pravoslavna crkva u Srbiji tada to podrazumijeva da ona postoji samo na ozemlju te države pa bi sukladno tome pravoslavci u Crnoj Gori - bilo vjerni Beogradu bilo Cetinju ako su obje kanonske - imali pravo na svoju crkvu: Pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Tada bi se, ukoliko Grčka prihvati promjenu imena Makedonije u Sjeverna Makedonija, možda mogli povećati izgledi da se formira Pravoslavna crkva u Sjevernoj Makedoniji.

Kad je riječ o sporu Moskve i Carigrada oko Pravoslavne crkve u Ukrajini, Srpska pravoslavna crkva se dosad držala neutralno pozivajući na očuvanje kanonskih pravila i jedinstva. Patrijarh Irinej je samo verbalno podržao Moskvu. Prema izvorima iz Beograda ruski mitropolit i neformalni ministar vanjskih poslova RPC-a Hilarion bio je došao u Beograd s gotovim tekstom dokumenta o raskidu odnosa sa Carigradom na nivou episkopata koji su srbijanski arhijereji trebali potpisati. No, SPC to nije potpisala. Bit će interesantno vidjeti kako će SPC reagirati ako najava arhiepiskopa Joba o imenu crkve postane službeni stav Carigrada.