VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ukrajinci uzvratili na sjeveru, Rusi prijete na istoku, Zapad priprema golemi udarac Kremlju, sjajna vijest za Kijev iz Švedske

Situaciju kompliciraju i strahovi o mogućem ruskom napadu na još koju pograničnu regiju Ukrajine

Igor Tabak; ruski višecijevni raketni sustav Grad; ukrajinski vojnik; ruski najmoderniji tenk T-90M sa zaštitnim pokrovom protiv dronova

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 24. svibnja ujedno je 821. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Početak dvadeset i osmog mjeseca ruske agresije na tu državu obilježilo je relativno lijepo vrijeme, bez mnogo padalina koje bi ograničile kopnene operacije, u očekivanju pogoršanja vremena s ponešto kiše tijekom idućeg tjedna. Ipak, i ovakvo je vrijeme bilo dovoljno da ukrajinski elektroopskrbni sustav krene balansirati na oštrici noža, budući da nacionalna proizvodnja struje zadnjih tjedana pokriva tek kritične potrebe i povremeno većinu kućanstava, ali ne i industriju.

Dapače, uz uvoz struje iz EU širokim nacionalnim redukcijama pribjegava se čim potrošnja imalo naraste ili oblačno vrijeme umanji proizvodnju solarnih elektrana – pa struje često bude i manje nego tek od 7 ujutro do 18 sati navečer. Kako izgleda, ovakvo će stanje potrajati još dugo, uz pogoršanje tijekom ljetne faze remonta nuklearnih centrala, a onda barem djelomično i u nadolazeću zimu kada potrošnja ozbiljno raste (dok će popravci pojedinih uništenih centrala trajati možda i godinama) – tako da se Ukrajince već počelo pozivati da se „nauče živjeti s nestankom struje“.

Kako bez struje, tako se Ukrajina naučila živjeti i s predsjednikom kojem je mandat silom prilika produžen i nakon 20. svibnja – do kada se u neka normalna i mirna vremena očekivalo dovršetak izbora. No, budući da ukrajinski Ustav onemogućava provedbu ikakvih izbora u vrijeme izvanrednog stanja (koje se u Vrhovnoj Radi produžuje svaka tri mjeseca od ruske agresije u veljači 2022. godine) – to i nije bilo neko posebno iznenađenje, osim za Ruse i njihove propagandiste. To je društvo, naime, svim silama uprlo upozoravati na nelegitimnost produljene vlasti Volodimira Zelenskog, dok se zadnjih dana i iz Ujedinjenih naroda, Europske unije te niza svjetskih adresa čulo kako i nadalje tu osobu smatraju legitimnim predsjednikom i službenom točkom za kontaktiranje u Ukrajini, dok sami Ukrajinci na zakonit način ne odluče drugačije.

image
Genya Savilov/Afp

Za to vrijeme, sigurnosnu situaciju u Ukrajini dodatno kompliciraju i strahovi o mogućem ruskom napadu na još koju do sada relativno mirnu pograničnu regiju Ukrajine, baš kako su 10. svibnja agresori opet pokrenuli rat na sjeveru Harkivske oblasti. Pri tome, posebno se gleda stanje u regijama Sumi i Černihiv, gdje nedaleko granice Rusi drže ponešto snaga – možda dovoljnih samo za omanji napad, ako već ne za kakvo šire osvajanje i okupaciju.

Te strahove u regiji Sumi dodatno raspiruju česti ruski prekogranični napadi (baš kao i po Harkivskoj oblasti prije upada) – gdje se u utorak 21. svibnja u Konotopu raketama uništilo ponešto industrijske infrastrukture, baš kako se dan kasnije u samom gradu Sumi i Konotopu kamikaza-dronovima Shaheed-136/131 uništilo pojedine energetske objekte – što je čitavu oblast na više sati bacilo u mrak (uz prekide i u tamošnjoj vodoopskrbi te prometu). Sve to je bilo začinjeno i ruskim slanjem vojnih diverzijsko-izvidničkih grupa preko granice u regiju Sumi čiji je zadatak, među ostalim, bio i proučavanje tamošnje ukrajinske obrane, kao dio priprema za mogući napad.

Naravno, kada se takve skupine i uhvati prije nego krenu raditi stvarnu štetu – čitava situacija ipak povećava napetost te ionako široko rasprostranjene strahove od obnove pograničnog ratovanja u stilu prve polovice 2022. godine.

Stanje na terenu

Dok se osluškuje ruske poteze iza međudržavne granice s ukrajinskim regijama Černihiv i Sumi, borbe i dalje traju na sjeveru i sjeveroistoku regije Harkiv. Ondje ni brojni udari vođenim zrakoplovnim bombama uz samu liniju fronte i njeno zaleđe nisu pomogli daljnjem napredovanju agresora u smjeru ukrajinskog uporišta Lipci, gdje je stanje na oko 25 km sjeverno od Harkiva zakočeno već danima. Za razliku od toga, poprilično je aktivnije na oko 40 km sjeveroistočno od Harkiva – gdje Rusi i dalje vode borbe na prilazima sela Starica, koje su službeno proglasili osvojenim još u subotu 18. svibnja. Slično je i par kilometara dalje na istok, u gradu Vovčansku na rijeci Vovči. Iako je početkom ovoga tjedna izgledalo kako čitav sjever tog mjesta samo što ne padne u agresorske ruke, ondje su ukrajinski protunapadi zakomplicirali situaciju.

Kako sada izgleda, centar grada sjeverno od Vovče zapravo je podijeljen uz žestoke urbane borbe, a nije jasno ni koliko daleko seže okupirani prostor istočno od grada – budući da izgleda kako je i selo Tihe (koji kilometar sjeverno od rijeke i naselja Vovčanski Hutori, koje su Rusi proglasili okupiranim još 11. svibnja) zapravo ili u ukrajinskim rukama ili u tzv. „sivoj zoni“. Sve je to jako daleko bilo od preduvjeta za neko šire osvajanje Harkivske oblasti, ili od uspostave ikakvih ozbiljnijih pograničnih „tampon-zona“, o kojima se također često pričalo tijekom zadnja dva tjedna tamošnjeg ruskog upada.

Ipak, posljedice ukrajinskog okupljanja sjeverno od Harkiva raznih snaga, kako iz pričuve tako i s drugih borbenih zona, itekako se osjete uzduž ukupne fronte na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine. Sva ta područja zadnje vrijeme su pod žestokim borbenim pritiskom agresora, i branitelji su sve češće prisiljeni na možda manja, ali iznimno redovita povlačenja. Dok i nadalje traju ruski napadi neposredno istočno od grada Kupjanska na Oskilu (oko 6 km istočnije kod Sinkivke) – posebno je teško stanje oko 23 km jugoistočno.

Ondje je 6. svibnja okupirana Kislivka, a zadnjih se dana vode ogorčene borbe oko kilometar sjevernijeg ukrajinskog sela Ivanivka. Također, desetak km južnije plamte borbe za selo Berestove u koje su agresori upali početkom ovog tjedna i u ovom trenutku nije jasno je li ono kompletno osvojeno ili je i dalje podijeljeno poprište borbi. No to je samo dio ruskih napada sjeverno od rijeke Siverski Donjec, koje se ovih dana učestalo bilježe i kod Stelmahivke, Tvrdohlibove, Druželjubivke, Grekivke, Makiivke, Nevske, Terni i Torske, kao i na prostoru Serebrjanskih šuma. Tu izgleda da nije bilo većih pomaka bojišnice, baš kao što je u ukrajinskim rukama nadalje i selo Bilogorivka kod rijeke Siverski Donjec (čiju su okupaciju Rusi službeno objavili 20. svibnja).

Uz niz ruskih napada na fronti prema Soledaru (posebno južno od Spirne i u smjeru Viimke), izgleda da je do ozbiljnijih novosti došlo tek kod Bahmuta. Ondje i nadalje traju intenzivni napadi prema Časiv Jaru – s posebnim naglaskom na istočnu četvrt „Novi“, koju se svakodnevno napada svim sredstvima. Kako izgleda, ondje su agresori ušli u pojedine dijelove stambene zone po rubu te prilično srušene i donekle izolirane četvrti (koju od ostatka grada dijeli vodni kanal „Siverski Donjec – Donbas“ kao ozbiljna obrambena prepreka). No dok to sve i nije posebna novost – sasvim je drugačije stanje južno od Bahmuta. Naime, još se početkom tjedna čulo o mogućem upadu ruskih snaga u selo Klišćivka, oko 4 km jugozapadno od Bahmuta, što je 22. svibnja dovelo i do ruske službene objave okupacije ovog uvelike srušenog lokaliteta.

Samo dan kasnije, Rusi su službeno objavili i okupaciju oko 2 km južnije smještenih ostataka sela Andriivka – no, usprkos tome, nije do kraja jasno je li tu stvarno došlo do ozbiljnog napredovanja agresorskih snaga ili ondje borbe i dalje traju, kako to navode ukrajinski izvori. Situaciju donekle pogoršava i činjenica da iz tog kraja zadnjih dana nema video snimki koje bi razriješile dvojbe, pa tamošnji tijek bojišnice itekako ostaje upitan u svjetlu čestih ruskih tvrdnji o okupaciji pojedinih sela koje se na kraju nisu pokazale stvarnima.

Inače, bitno je jasnija situacija dalje na jug bojišnice – gdje se pritisak agresora koncentrira na potezu sjeverozapadno od Avdiivke (Očeretine), pa oko 45 km na jug do prostora jugozapadno od Donjecka (Kostjantinivka i Paraskoviivka). Na sjeveru te zone i dalje traju ruski napadi iz Očeretine na sjever (prema Kalinove), sjeverozapad (prema Novooleksandrivki), na zapad (prema selima Progres, Jevgenika i Sokil), te na jugozapad prema Novopokrovske. Ništa mirnije nije ni dalje na jug, gdje agresori napadaju na zapad prema ukrajinskom uporištu Novoselivka Perša, dok oko 4 km južnije selo Umanske izgleda samo što nije završilo kompletno okupirano (navodno zauzeta većina sela, dok je u ukrajinskim rukama tek jugozapadna četvrtina, koju se sada može napadati sa sjevera, istoka i juga).

Dok se tu i dalje drži dio linije na otvorenim poljima u smjeru ukrajinskog uporišta Jasnobordivka, izgleda da je zadnjih dana kompletno okupirano završilo i selo Netailove, tako da se ondje borbe prenose oko 4 km zapadno prema ukrajinskoj Karlivki. Desetak km južnije i dalje traju urbane borbe u gradiću Krasnogorivka. U njemu Rusi izgleda polagano napredujući drže južni te istočni dio mjesta, glavno bojište je u industrijskoj zoni usred mjesta, dok Ukrajinci i dalje u svojim rukama zadržavaju rezidencijalne dijelove na sjeveru i sjeveroistoku ovog naselja. Budući da nema mnogo vijesti, teško je reći kakvo je stanje bojišnice dalje na jug – prvo u Georgiivki (koja je također borbeno podijeljena), ali i desetak km južnije gdje Rusi nakon okupacije Novomihailivke 22. travnja već tjednima napadaju na zapad uz tok rijeke Suhi Jali – prema ukrajinskim uporištima Paraskoviivka (sjeverno od rijeke), te Kostjantinivka (uvelike južno od tog vodotoka).

Usprkos redovitim okršajima na potezu od Kostjantinivke prema Vugledaru (uz ukrajinske napade prema Volodimirivki i ruske prema selu Vodjane), tu nije bilo bitnijih promjena bojišnice. Ne može se reći isto i za zonu južno od Velike Novosilke. Na oko 10 km južnije od tog ukrajinskog uporišta, na sekundarnom pravcu neuspješne ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine, zadnjih se dana vode žestoke borbe pred dva sela na rijeci Mokri Jali, oslobođena u toj ukrajinskoj operaciji. I dok se Urožajne na istočnoj riječnoj obali još drži (agresori zadržani u proizvodnoj zoni na krajnjem jugu sela), bitno je teže stanje na zapadnoj obali rijeke, u selu Staromajorske. Otprilike jugozapadna polovica tog naselja zadnjih je dana završila u Ruskim rukama, a usprkos činjenici da branitelji još drže i most prema Urožajne na istok – tek treba vidjeti hoće li doći do protunapada koji bi ovo selo zadržali ukrajinskim uporištem na veliko nezadovoljstvo tamošnjih snaga agresora.

Napomenimo da se pod sličnim pritiscima nalazi i kompletan prostor oslobođen južno od Orihiva (na glavnom pravcu ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine) – gdje je izgleda selo Robotine nakon dugih borbi i razaranja ipak završilo u tzv. „sivoj zoni“. Za razliku od svega toga, navodno se i nadalje drže ukrajinski mostobrani na donjem toku Dnjepra, posebno selo Krinki na uvelike okupiranoj istočnoj obali, koje Rusi skoro svakodnevno napadaju, ali ne uspijevaju nanovo osvojiti.

image
Genya Savilov/Afp

Zračni napadi

Dok se uzduž čitave bojišnice svakodnevno bilježe stotine topničkih djelovanja, raketiranja i ruskih udara vođenim zrakoplovnim bombama, ovih se dana čulo i o učestalim prekograničnim obračunavanjima između Harkivske oblasti u Ukrajini i susjedne regije Belgorod u Rusiji. Osim raketama iz VBR-a, bilježilo se tu desetak djelovanja većim bespilotnim letjelicama po ruskim regijama Kursk, Brijansk i Kaluga.

Baš kao i utorak, tako je i srijeda 22. svibnja započela ruskim lansiranjem vala od 24 kamikaza-drona iz Primorsko-Ahtarska na jugoistoku, s okupiranog Krima na jugu i iz ruske regije Kursk sjeverno od Ukrajine. Iako se iz Ukrajine javljalo o uspješnom rušenju svih tih letjelica, ipak se spominjalo štete na strujnoj infrastrukturi ukrajinske oblasti Sumi (Šostka i Konotop), te navodne štete i na pojedinim tamošnjim vojnim skladištima.

Uz već svakodnevne teške napade na Harkiv (četvrt Ševčenkivski), tog je jutra gađano i obližnje mjesto Čuguiv (vojna logistika) te ukrajinski grad Dnipro (navodno „infrastrukturni objekt“). Ukrajinci su odgovorili slanjem bespilotnih letjelica na ruske oblasti Kursk (barem 16 dronova) te Belgorod (bespilotne letjelice i navodne američke proturadarske rakete HARM kao dio napora da se prikaže navodno ukrajinsko korištenje zapadnog oružja po samoj Rusiji).

Četvrtak 23. svibnja opet su obilježili teški raketni napadi protuzračnim sustavima S-300/S-400 na Harkiv (tiskara, ali i željeznička infrastruktura s vojnim vlakom), te prigradsko mjesto Dergači. Za to vrijeme, ukrajinske bespilotne letjelice i rakete iz VBR-a djelovale su po ruskoj oblasti Belgorod dok se navodni takav napad opet bilježio i u dalekom Tatarstanu (Jelabuga, oko 1.200 km od Ukrajine), gdje je izgleda opet bio napadnut pogon za proizvodnju kamikaza-dronova Shaheed-136/131 po iranskoj licenci. Uz to, u večernjim satima je izveden i još jedan masovni ukrajinski zračni napad na ciljeve po okupiranom Krimu, gdje se američkim raketama ATACMS gađalo mjesto Alušta nedaleko Jalte.

Dok su ruski izvori navodili kako je od oko 16 raketa srušeno njih 3, a uništena su navodno bila i tri ukrajinska besposadna plovila na putu u zonu napada – ipak se odande moglo čuti o pogađanju vojnog komunikacijskog te zapovjednog čvorišta, navodno s mnogo žrtava. Petak 24. svibnja opet je bio obilježen prekograničnim napadima bespilotnim letjelicama i VBR-ima i ruskim zračnim napadom na grad Kropivnicki (vjerojatno tamošnji vojni aerodrom, koji je učestala ruska meta) – dok su u Harkivu ugostili ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koji se želio upoznati sa stanjem u tom napadnutom gradu te obnovi teško oštećene lokalne energetske infrastrukture koja će biti itekako potrebna i za iduću sezonu grijanja.

Međunarodna politika i vojna pomoć

Pred početak pristupnih pregovora za članstvo u Europskoj uniji, koje Ukrajina očekuje 25. lipnja ove godine (o čemu se navodno već uvelike radi, barem po pitanju omekšavanja stavova Mađarske), u Kijev je ovog tjedna stigla i njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock – ne bi li domaćine upoznala s napretkom prikupljanja sredstava za dodatnu protuzračnu obranu. No dok se polagano rješava to za Ukrajini izuzetno bolno pitanje, na horizont pod ozbiljno dolazi i korištenje prihoda od sankcijama zamrznutih ruskih sredstava za plaćanje troškova obrane Ukrajine – što bi prema EU prijedlozima u Kijev moglo početi teći već u srpnju, s isplatama po dva puta godišnje. Iako ta tema radikalno boli vlasti u Moskvi („EU je krađu imovine pretvorila u instrument vanjske politike!“) – tek treba i na G7 razini uskladiti i tehničke detalje mogućeg postupanja s prihodima od preko 300 milijardi samih sankcioniranih ruskih USD.

O tome se razgovara na G7 sastanku u mjestu Stresa u Italiji, koji se održava danas i sutra ne bi li ondje postignuti sporazumi bili predstavljeni šefovima vlada G7 na summitu u regiji Puglia u južnoj Italiji od 13. do 15. lipnja – na kojem bi gostom trebao biti i Volodimir Zelenski nakon sudjelovanja u proslavi Dana iskrcavanja trupa u Normandiji tijekom Drugog svjetskog rata, u Francuskoj 6. lipnja. Iako za izdavanje oko 50 milijardi USD kredita Ukrajini temeljem glavnice sankcioniranih ruskih novaca postoje još "mnogi pravni i tehnički aspekti" koje tek treba razraditi ipak je nedvojben cilj G7 zemalja – jednim potezom Ukrajini dati dovoljno novca za srednjoročne vojne i civilne potrebe, te Rusiji signalizirati kako financijski "ne može nadživjeti" Zapad.

image
Sergey Bobok/Afp

Za to vrijeme sve više se čuje i o novom paketu EU-sankcija prema Ruskoj Federaciji, o kojem će se razgovarati na vanjskoposlovnom ministarskom sastanku zakazanom za ponedjeljak 27. svibnja u Bruxellesu. Osim zatvaranja barem dijela rupa u dosadašnjim sankcijama prema Rusiji, trebalo bi se poduzeti mjere i protiv ruske tzv. „flote u sjeni“ za prijevoz nafte i derivata mimo sankcija (usprkos protivljenju zemalja poput Grčke, Cipra i Malte), a spominje se i uvođenje zabrane na uvoz ruskog LNG plina. Uz sankcioniranje dodatnih pojedinaca vezanih uz rat u Ukrajini, nove bi mjere trebale biti usmjerene i prema Bjelorusiji – posebno tamošnjem izvozu dijamanata, uvozu luksuznih automobila te raznih rezervnih dijelova koji vjerojatno dalje idu u samu sankcioniranu Rusiju.

Dok se sve te mjere tek usuglašava na političkoj razini, za Ukrajinu je bilo bitno čuti kako u srijedu 22. svibnja Švedska objavljuje novi paket vojne pomoći vrijedan preko 7 milijardi USD u razdoblju od 2024. do 2026. godine, te preko 130 dodatnih milijuna USD za humanitarne namjene u Ukrajini. Ponešto su manje konkretne bile najave daljnje pomoći iz Španjolske (rakete za sustav MIM-104 Patriot, dodatni tenkovi Leopard 2A4, topničko streljivo 155 mm i dronovi, ali bez jasnih rokova isporuke), te vijesti o dodatnoj vojnoj pomoći iz Velike Britanije (190 milijuna USD) i Nizozemske (175 milijuna USD). Danas su svoje dodatne pakete objavile i Njemačka te Sjedinjene Američke Države. Iz Berlina se tako čulo o slanju dodatnih 10 tenkova Leopard 1A5, 55 izvidničkih dronova (Vector i RQ-35 Heidrun), po jednog mostopolagača Biber, inženjerijskog vozila Dachs, te tenka za izvlačenje Bergepanzer2, kao i 4 inženjerijska vozila za borbeno razminiranje Wisent1 (uz razne rezervne dijelove te ručno naoružanje i pripadajuće streljivo).

Iz Washingtona se večeras javilo o ukupno 58. paketu vojne pomoći iz zaliha tamošnjih državnih tijela (Presidential Drawdown Authority – PDA) vrijednom oko 275 milijuna USD. U njemu će biti sadržane rakete za sustave HIMARS, topničke granate kalibra 155 i 105 mm, minobacačke mine kalibra 60 mm, protuoklopni sustavi TOW, Javelin i AT-4, precizno zrakoplovno streljivo, granate i streljivo za ručno oružje, eksplozivi, vojna prijevozna sredstva za evakuaciju oštećene opreme s bojišta, razna zaštitna oprema te raznoliki rezervni dijelovi. Iako je sve to na bojištu itekako potrebno, nažalost je jasno kako ništa od navedenoga iz Njemačke i SAD neće popuniti rupu u fondu teške borbene opreme koja je vlasti u Kijevu početkom ovog tjedna natjerala da svoju 153. mehaniziranu brigadu ubuduće reorganizira kao pješačku postrojbu istoga ranga.

Jahta iz Hrvatske

Za kraj, spomenimo i luksuznu jahtu „Royal Romance“ bivšeg ukrajinskog narodnog zastupnika (i državnog izdajnika) Viktora Medvedčuka. Ovo je plovilo bilo zaplijenjeno u Hrvatskoj, predano Ukrajini početkom godine, a onda i pripremljeno za međunarodnu aukciju – ne bi li se tako zarađene novce uplatilo u proračun za obranu Ukrajine. Dok je do kraja ožujka bila preuzeta i pregledana sam jahta, prvo se na natječaju tražilo provoditelja te međunarodne aukcije na elektroničkoj platformi. Do sredine travnja su bile prikupljene ponude, a iako je 23. travnja izgledalo da će taj posao obaviti nizozemsko poduzeće „Troostwijk Auctions“ – ta se aukcijska kuća ubrzo povukla, pa je ukrajinska Agencije za potragu i upravljanje imovinom (ARMA) o poslu krenula pregovarati s američkom kućom „Boathouse Auctions“.

Do 15. svibnja 92 metra duga jahta i službeno je prenesena pod zastavu Ukrajine, što bi trebalo olakšati prodaju – da bi čitava priča zadnjih dana i u Hrvatskoj dobila dodatne zanimljive elemente. Naime, u srijedu 22. svibnja na plovilo je upala hrvatska policija, koja je pod poseban nadzor stavila plovilo vezanu u Trogiru i rusku posadu koja je na njemu bila zatečena (što god da je ondje radila). Dok je jedan Belgijanac bio ubrzo pušten, za ukupno 6 ruskih državljana se donijelo rješenja da pod hitno napuste Hrvatsku – što navodno predstavlja problem budući da oni nisu prognani (imaju uredan boravak u schengenskom prostoru), ali ipak moraju otići bez da im itko službeno ovjeri njihova „Rješenja o protjerivanju“.

Naravno, imajući u vidu kako je iz Hrvatske početkom listopada 2022. pobjegla jahta „Irina VU“ povezana s ruskim oligarhom Ališerom Usmanovim – jasno je da sada hrvatske vlasti pušu i na hladno po pitanju zadržavanja u Lijepoj našoj broda koji je prvi sankcionirani dio ruske imovine u inozemstvu predan direktno Ukrajini i pripremljen za međunarodnu aukcijsku prodaju u korist same te Ukrajine i njene obrane.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 23:21