Gotovo tri tjedna prošlo je od iznenadnog ruskog prodora u Harkivsku oblast, čime je otvoren novi krak bojišta na sjeveroistoku Ukrajine. Nakon početnog šoka čini se da su ukrajinske snage donekle uspjele stabilizirati frontu, ali tek nakon što su Rusi preuzeli kontrolu nad više manjih mjesta uz granicu - borbe za grad Vovčansk se pak i dalje vode. Ovaj ruski potez vezao je dio ukrajinskih snaga koje ne samo da se ne mogu koristiti na drugim dijelovima fronte, nego su neke postrojbe s njih i preusmjerene. Pritom borbe na istoku zemlje, naročito u Donjeckoj oblasti, ne jenjavaju, a ruski pritisak i dalje je snažan i neprekidan.
Osim zbivanja na bojištu, pažnju svjetske javnosti okupirala je i kadrovska križaljka u Kremlju, i to u samom vojnom vrhu. Dugogodišnji ministar obrane i Putinov bliski suradnik Sergej Šojgu je smijenjen, a potom imenovan na poziciju glavnog tajnika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije, što je pozicija koju je punih 16 godina držao Nikolaj Patrušev, jedna od najznačajnijih sivih eminencija u Kremlju. Šojgu je u kadrovskoj rošadi prošao još i dobro, za razliku od generala Ivana Popova (kritizirao je način vođenja rata prošlo ljeto), potom Timurova Ivanova koji je donedavno služio kao Šojguov zamjenik, te sad već bivšeg visokog dužnosnika ministarstva obrane Jurija Kuznjecova. Sva trojica ne da su smijenjeni, nego su stavljeni za rešetaka pod optužbama za korupciju.
Konačno, proteklih nekoliko dana dosta se pričalo o udarima na ruske radare Voronež-M i Voronež-DM, a koji su zapravo ključni dio ruskog sustava ranog upozorenja za nadolazeće balističke projektile.
O promjenama na bojištu, smjenama i uhićenjima u vrhu ruske vojske te ukrajinskim udarima (i nemogućnostima udara) na teritoriju Rusije u novoj epizodi podcasta Prva linija razgovarali smo s vojnim analitičarem s portala obris.org, Igorom Tabakom.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Pažnju javnosti okupira sjever Harkivske oblasti. Tamo nije postignuto puno, ali odvučeni su pažnja Ukrajinaca i pojačanja koja su trebala ići na druge dijelove bojišta. Na puno mjesta diljem istoka i jugoistoka fronte Ukrajinci su neprekidno u povlačenju, a ruske snage svako malo osvajaju neko selo i napreduju po kilometar, dva. Sve je to dio održavanja pritiska, prvenstveno kod Bahmuta i kod Avdiivke, govori na početku Tabak.
Kad je u pitanju stanje na terenu u Harkivskoj oblasti, vojni analitičar napominje da se ono znatno razlikuje od onog što se moglo čuti u medijima, naročito prvih dana.
- Tu nema govora da se sve ovo događa na cijeloj granici Ukrajine i Rusije, a čak i u Harkivskoj oblasti radi se o dva odvojena pravca. Rusi su prošli prvu liniju, ali onda stali na drugoj, dakle od 5 do uvrh glave desetak kilometara od granice gdje su stvari zaglavile. Sad se čuje o brojnim ukrajinskim protunapadima, budući da su okupljene snage kojima bi trebalo sanirati ovo stanje. Pritom valja napomenuti da Rusi nisu došli do točke kojom bi i Harkiv mogli gađati klasičnim topništvom, ali kad se pogleda čim ga sve gađaju, od projektila do vođenih bombi, jasno je da im to zapravo ni nije neophodno. Valja spomenuti i žestoke borbe u Vovčansku, gdje su Rusi brzo došli do sjevernog ruba grada, a sada se čini da je fronta u tom gradu na rijeci Vovči, kaže Tabak.
Širenje bojišta
Iako nije sigurno koji je "pravi" cilj ruskog napada na ovom dijelu bojišta, može se zaključiti da prodor do Harkiva nije uspio, a nije ni uspostavljena tampon zona duž granice Rusije i Ukrajine o kojoj je svojedobno govorio Putin. No, ono što je Rusima sasvim sigurno uspjelo je privlačenje veće skupine ukrajinskih snaga iz rezerve, a vjerojatno i dosta oružja i streljiva sa Zapada (recimo, samo SAD je namjenski slao dva paketa od 675 milijuna dolara baš za Harkiv).
- To znači da to ljudstvo i ta sredstva nisu otišli na istočna i jugoistočna bojišta gdje su također jako potrebna, objašnjava naš sugovornik.
A kad je u pitanju ljudstvo, za Ruse se procjenjuje da svaki mjesec dodaju oko 30.000 novih vojnika na frontu (Moskva kaže 40.000), dok za Ukrajinu ta brojka nije poznata, to jest - o njoj se javno ne govori.
- Rusi ne samo da uspijevaju pokriti svoje gubitke, nego i na nizu dijelova bojišta jačaju svoje snage. Tako je formirana i ova skupina Sjever koja je uskočila u harkivsku ofenzivu. Naravno, tim ljudima treba dodati i tehniku i oružje, što su vjerojatno puno veći problemi. Jasno je da iste glavobolje ima i Ukrajina. Novi zakon o mobilizaciji stupio je na snagu 18.5., ali još uvijek se vode pripreme za njegovu punu primjenu. Paralelno s tim donesen je i zakon koji omogućava novačenje ljude s dosjeom, a koji su odslužili kaznu, kao i dio ljudi koji služe kazne za neka lakša kaznena djela. Samo ta mjera trebala bi "osloboditi" između 20 do 50 tisuća ljudi, kaže Tabak i dodaje da se sada rješava i pitanje kategorija ljudi koji su dosad bili pošteđeni mobilizacije.
Kadroviranje u Kremlju
Događanja na bojištu na dan, dva zasjenile su kadrovske promjene u Kremlju, a među kojima se izdvaja smjena Šojgua s čela ministarstva obrane. Njegovu ulogu preuzeo je ekonomist Andrej Belousov.
- Tu je došlo do velikih promjena, a novi ministar je počeo dovoditi novi tim ljudi. Što se starog tima tiče, jasno je da svi problemi rata u Ukrajini padaju njima u krilo. Uhićenja? Tu je sigurno bilo svakakvog bogaćenja i sad je na udaru niz ljudi, ne samo u ministarstvu, nego i po zapovjedništvima armija. No, to je Kremlj, što znači da bi se ovim moglo maskirati i neke potpuno drugačije obračune, što je recimo indikativno kod uhićenja Popova koji je bio dosta glasan kritičar načina vođenja rata.
Konačno, proteklih dana dosta se govorilo o napadu na radare Voronež-DM i Voronež-M, od kojih je jedan smješten u gradu Orsku, čak 1500 kilometara udaljenom od fronte. Neki zapadni analitičari, poput Josepha Trevithicka s portala The War Zone, upozorili su da se radi o značajnom udaru na dijelove ruskog sustava za rano upozorenje.
- To je specijalizirana oprema, vrlo veliki radari koji Rusima daju uvid o onome što se događa daleko, ali i visoko u atmosferi. U ovom ratu njihova upotreba vjerojatno nije velika, ali neosporno se radi o objektima od strateške važnosti za Rusku Federaciju koja je puno novaca ulagala u tu mrežu. Naime, to je ono što daje inpute za djelovanje ruskim strateškim, nuklearnim snagama: to je, također, i vojni cilj, kaže Tabak i objašnjava da ovakvim napadima Ukrajinci zapravo sile Ruse da dio važnih resursa, recimo PZO sustava S-300 i S-400, makne s fronte i stavi duboko u ruski teritorij kako bi štitili posebno važne objekte.
- Drugo je pitanje kakvu će reakciju diranje u ovakvu stratešku infrastrukturu izazvati kod ruske strane. Moskva se dovela u čudnu situaciju da svako malo zaziva nuklearno oružje pa takve geste umanjuju ozbiljnost njihovih prijetnji kad se postavi pitanje diranja u sustave koji zapravo jesu strateški važni, poput ovih radara, zaključuje Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.