Subota 28. rujna ujedno je 948. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini u kojoj vrijeme polako postaje jesensko, ali bez bitnijih padalina (pa time i dalje sušno, bez početka famozne jesenske "rasputice" koja bi usporila borbena djelovanja). Ipak, barem nema redukcija struje, usprkos redovitim borbenim štetama na nacionalnoj energetskoj infrastrukturi Ukrajine.
No već se neko vrijeme s raznih strana čuje zabrinutost za opskrbu strujom građanstva tijekom nadolazeće zime - posebno kada se uzme u obzir da ni Ujedinjeni narodi navodno nemaju dovoljno sredstava za pretpostavljene potrebe u Ukrajini.
Trenutno je na raspolaganju oko 47 posto potrebnih sredstava za oko 15 milijuna humanitarno ugroženih građana Ukrajine, dok se lani u ovo doba raspolagalo sa sredstvima za zadovoljavanje oko 70 posto pretpostavljenih potreba (među ostalim i barem 3,6 milijuna interno raseljenih osoba, čiji bi broj mogao bitnije porasti ako Ruska Federacija postigne neke bitnije uspjehe na bojištima istoka i jugoistoka Ukrajine).
Američki tjedan
Nakon dolaska u Sjedinjene Države 22. rujna, a onda i govora pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda 25. rujna, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nastavio je s punim političkim programom susreta i razgovora. Osim sastanaka s nizom čelnika savezničkih država (među ostalima Finske, Gvatemale, Italije, Japana, Kanade, Njemačke, Paragvaja, Slovenije i Turske te glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom), još su bitniji bili sastanci s raznim predstavnicima vlasti samih Sjedinjenih Američkih Država. U četvrtak 26. rujna Zelenski je posjetio američki Kapitol gdje se sastao s predstavnicima i demokratske i republikanske stranke, da bi onda obavio i razgovore prvo s predsjednikom Joeom Bidenom te oba vodeća kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima - Kamalom Harris i Donaldom Trumpom.
Napomenimo tu da su susreti i razgovori s republikanskom stranom zapravo čitavo vrijeme bili obilježeni nizom problema i nedoumica - od toga da se s republikanske strane žestoko prigovaralo činjenici kako je posjet bio započet u tvornici topničkih granata u saveznoj državi Pennsylvania (koja je pretpostavljeno "bojište" za predstojeće izbore, a lokalna vlast su demokrati koji su onda i prisustvovali posjetu - pa je to tumačeno kao ukrajinska pomoć u kampanji, zanemarujući sličan posjet u srpnju kada se na lokalitet u saveznoj državi Utah išlo samo s tamošnjim republikancima) pa do činjenice kako se na svakom koraku otezalo u organizaciji republikanskog dijela ovog programa.
Tako još u srijedu 25. rujna republikanski čelnik Zastupničkog doma Mike Johnson nije bio siguran hoće li se dan kasnije sresti sa Zelenskim - što je onda i izbjegao, tražeći smjenu ukrajinske veleposlanice u SAD Oksane Markarove radi organizacije već spomenute posjete tvornici streljiva - dok je u srijedu republikanski predsjednički kandidat Trump smatrao da se neće susresti sa Zelenskim (kojeg je istog dana kritizirao na predizbornim skupovima), da bi onda sastanak ipak bio održan u petak 27. rujna - radi čega je Zelenski na kraju i produžio svoj boravak u SAD.
Doduše, navodno je Trump to želio uprizoriti u svom kompleksu Mar-a-Lago na Floridi (usred tamošnjeg izvanrednog stanja zbog uragana Helene), pa su tu Ukrajinci osjetili dah stranačke politike i događanje preselili u New York. Sam susret, kad je do njega konačno došlo u kompleksu Trump tower, prošao je prilično neugodno - Trump se hvalio svojim dobrim odnosima s Putinom dok se Ukrajinac "kiselio" pokraj njega, uz ponovljene napomene kako će novi republikanski predsjednik monumentalni rat u Ukrajini riješiti prvog dana svog novog mandata (naravno, bez ikakvih naznaka kako točno).
Za Zelenskog je određena utjeha ipak krenula sjedati koji dan ranije, kada se uoči primanja kod aktualnog predsjednika Bidena moglo čuti i o konkretnim mjerama dodatne pomoći za obranu Ukrajine. Budući da je u srijedu 25. rujna navečer propalo nastojanje da se alokacija još nepotrošenih oko 5,9 milijardi USD vojne pomoći Ukrajini produži do kraja godine - administracija u Washingtonu krenula je odmah objavljivati i konkretne mjere dodatne američke vojne pomoći koje bi se alocirale sada, a isporučivale u nadolazećim mjesecima. Kao prvo, objavljen je 66. po redu paket opreme iz robnih zaliha državnih tijela SAD (tzv. Presidential Drawdown Authority - PDA) u vrijednosti od 375 milijuna USD.
Riječ je tu bila o protuzračnim raketama, streljivu za HIMARS, topničkim granatama kalibra 155 i 105 mm, protuoklopnim oružjima (TOW, Javelin i AT-4), raznim vozilima (oklopnjaci M1117, MRAP, laka taktička vozila), vojnim mostnim konstrukcijama, patrolnim čamcima, eksplozivu i streljivu te raznim rezervnim dijelovima za već otposlanu opremu. Na to se 26. rujna nadovezalo još 2,4 milijarde USD novih narudžbi kod američke vojne industrije (Ukraine Security Assistance Initiative - USAI). Ovaj, 21. po redu takav paket pomoći, sadržavao je narudžbe streljiva, zrakoplovnog naoružanja, besposadnih sustava i sredstava za njihovo suzbijanje, besposadnih plovila, kriptirane komunikacijske opreme, raznih rezervnih dijelova te potporu rastu i razvoju ukrajinske obrambene industrije.
Uz to, moglo se službeno čuti i da se Bijela kuća obvezala na autoriziranje i dodatnih oko 5,55 milijardi USD (koje Kongres nije produžio) za konkretnu vojnu robu iz američkih zaliha - s posebnim naglaskom na vođene zrakoplovne bombe Joint Standoff Weapon (JSOW), dodatnu bitnicu protuzračnog sustava MIM-104 Patriot (koju tek treba obnoviti prije slanja), rakete AMRAAM i za sustav Patriot te dodatnu obuku pilota za ukrajinske borbene avione F-16. Uz to je najavljen i novi sastanak Kontaktne skupine za obranu Ukrajine (tzv. "Ramstein format") sredinom listopada ne bi li se i ondje koordiniralo dodatnu savezničku pomoć.
Do tada će valjda biti i odgovora na ukrajinski "Plan pobjede", kojeg je Zelenski u detalj predstavio svim svojim domaćinima, kako demokratima tako i republikancima, a možda postane jasnije i pitanje korištenja prihoda od sankcijama zamrznutih oko 280 milijardi USD ruske imovine za financiranje obrane Ukrajine. Na marginama UN-skupštine moglo se čuti i o sastanku skupine G7+ na kojem su predstavnici preko 30 država raspravljali i o ovoj temi - a iz Kanade se čulo kako bi se takav plan uskoro mogao početi provoditi, budući da su još ostale samo pojedine "tehničke točke" za izgladiti prije izdavanja namjenskoga zajma u iznosu od oko 50 milijardi USD za ukrajinske vojne potrebe.
Odgovor Rusije i njenih raznih saveznika
Zadnje vrijeme brojni ruski prijatelji opet pojačano spominju raznolike "mirovne pregovore" i posredovanja koja bi u končanici redovito koštala Ukrajinu opće predaje. Posebno je to vidljivo na primjeru kineskog plana, čijim se na temelju nastoji okupiti zemlje skupine BRICS i tzv. "globalnoga Juga", a za kojeg se na marginama zasjedanja Opće skupštine UN najavilo i stvaranje namjenske platforme nazvane "Prijatelji svijeta" (valjda "ruskog svijeta"). Dok Indija navodno još sama nešto pregovara i istražuje stavove po pitanju rata u Ukrajini, nisu začudile ni najave sudjelovanja u toj kineskoj inicijativi Brazila i Meksika, ali i Egipta, Turske, Kazahstana, Kenije, Saudijske Arabije, Zambije te još nekoliko država.
Doduše, ponešto je teže tu bilo objasniti želju za sudjelovanjem jedne Mađarske, inače punopravne EU članice. Dok se to uopće ne uklapa u usklađenu vanjsku politiku Unije, možda takvi porivi ne bi ni trebali čuditi u svjetlu izjava premijerovog savjetnika Balázsa Orbána danih u srijedu 25. rujna o tome kako se Mađarska ne bi branila od ruske invazije kakva je 2022. pogodila Ukrajinu, zato da se u obrani suvereniteta domovine ne baci "dragocjene mađarske živote". Ipak, ovo je samo dodatno produbilo kako razlike između Mađarske i ostatka EU/NATO, tako i razlike između vlasti i oporbe u toj zemlji koja se baš 23. listopada sprema obilježavati žrtve nastale ruskim odgovorom na ustanak u toj državi 1956. godine.
Za to vrijeme, iz same Rusije se čuje tek o nastavljanju "Specijalne vojne operacije" ne bi li se "riješilo kancerogenog tumora u obliku kijevskog režima". Doduše, ne samo da je i Dmitrij Medvedev posjet Zelenskog SAD-u karakterizirao predizbornim uplitanjem (što su ponavljali i razni republikanci) - nego se zavrtjela i dodatna tura nuklearnih prijetnji za slučaj zapadne autorizacije korištenja doniranog oružja dužeg dometa za udare u dubinu Rusije. Ne samo da bi time "Sjedinjene Države i njihovi saveznici postali izravni sudionici vojnih akcija protiv Rusije, koja je nuklearna sila", već se od samog Vladimira Putina 25. rujna čulo da "agresija na Rusiju od bilo koje nenuklearne države, ali uz sudjelovanje ili potporu nuklearne države, predlaže se smatrati njihovim zajedničkim napadom na Rusku Federaciju".
Pritom bi uporaba nuklearnog oružja bila moguća nakon svakog "masovnog lansiranja zračno-kozmičkog napadačkog oružja i njegovog prelaska državne granice Ruske Federacije" - bilo da se tu radi o strateškim i taktičkim zrakoplovima, krstarećim raketama, bespilotnim letjelicama, hipersoničnim ili drugim letjelicama - a sve bi to obuhvaćalo i Bjelorusiju, "kao članicu Unije". Imajući u vidu stanje stvari na bojištima, kao i broj raznih navrata da je tijekom zadnjih godina Rusija već prijetila Zapadu svojim nuklearnim naoružanjem - ove novosti nisu baš izazvale posebne reakcije u krugu država EU i NATO. Doduše, nije tu bilo spomena ni kako će se tretirati situacija kada u Bjelorusiju upadnu baš razna ruska zračna oružja, što je zadnje vrijeme također postala sve učestalija pojava koja je tražila i djelovanja bjeloruskog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Stanje na bojištima
Kao prvo, treba se osvrnuti na rusku regiju Kursk, čiji je jugozapad od 6. kolovoza poprištem velikog ukrajinskog vojnog upada. Iako iz te zone dopire iznimno malo pouzdanih vijesti, često se spominje ruske topničke i zračne napade po ukrajinskoj logistici i navodnim pozicijama u Rusiji, ali je zapravo vidljivo malo osnova za optimizam kakav se periodično čuje iz službenih ruskih vojnih izvora. Naime, njihov protunapad od 10. rujna na jugozapadu izgleda temeljito zaglavljen na novoj ukrajinskoj obrambenoj liniji uz tok rijeke Snagost od međunarodne granice i sela Nikolaevo-Darino, pa preko sela Darino, Pokrovskij i Tolstij Lug sve do Ljubimovke na sjeveru. Dok se povremeno čuje o ukrajinskim udarima iz sredine ovih položaja prema selu Obuhovka, ruski su napori tu izgleda i nadalje prilično neuspješno fokusirani prema Ljubimovki.
Nije mnogo drugačije ni dvadesetak km zapadnije, na prostoru ukrajinskog pozadinskog upada od 11. rujna - gdje nije uspio ulazak u okružno središte Gluškovo, a borbe se ustrajno bilježe u trokutu između sela Volfino, Veseloe i Novi Put te par km istočnije oko pograničnog lokaliteta Medveže. Napomenimo da usprkos pojedinim ukrajinskim izvorima koji tu prostor ratovanja crtaju prilično široko, zapravo nije jasno koliko je prodora postignuto u ovom zaleđu ruskih djelovanja. Slična je situacija i na sjevernom kraju čitave borbene zone u ruskoj regiji Kursk, gdje se moglo čuti o nastavku borbi oko sela Oljgovka te možda i nastavku postojanja nekakve ruske enklave oko sela Kremjanoe.
Sjeveroistok i istok nadalje bilježe relativno postojane linije, sjeverno od sela Pogrebki do Kamišovke, pa od sela Ruskoe Porečnoe na jug do Martinovke na magistrali R-200. Nema vijesti o borbama na liniji oko sela Mihailovka pa dalje južno do Ruskaje Konopelke i Čerkaskaje Konopelke - ali zato svaki dan stižu vijesti o okršajima na krajnjem jugoistoku čitave ove borbene zone, oko sela Plehovo. Jučer su Rusi neslužbeno spominjali čak i "uspostavu uporišta" u naselju Plehovo, no to se nije dalo provjeriti iz bilo kojih drugih izvora. Slično je i s navodima o žešćem ruskom prestrojavanju snaga u čitavoj ovoj borbenoj zoni, navodno praćenom ukrajinskim rotacijama postrojbi i uvođenjem svježih snaga prema bojištu.
Kao drugo, treba sagledati i stanje na bojištima u samoj Ukrajini. Borbena zona na sjeveru Harkivske oblasti ponovo je oživjela zadnjih dana, možda i potaknuta vijestima o ukrajinskom oslobađanju prostora Agregatnog zavoda u centru samog grada Vovčanska u utorak 24. rujna. Prema ukrajinskim tvrdnjama, ondje je niz specijalnih postrojbi iz okrilja ukrajinske Vojno-obavještajne uprave uništio ekvivalent oslabljene satnije protivnika sastavljen od boraca raznih postrojbi koje su se nakupile (od prvotnog upada i kasnijih pojačanja spominjalo se oko 80 Rusa, od kojih je dvadesetak na kraju navodno zarobljeno).
Ujedno se moglo čuti i o protivničkoj opskrbi streljivom, hranom i vodom iz zraka, bespilotnim letjelicama, koja navodno nije bila dovoljna - tako da je nekoliko ruskih specijalaca na kraju tek grubom silom uspijevalo održavati elementarnu disciplinu tamošnje posade. Nasuprot toga, prostor oslobođenog Agregatnog zavoda u idućim se danima našao pod teškim ruskim napadima iz zraka, kao i ponešto okolnih krajeva koje su također Ukrajinci tom prilikom oslobodili. Općenito, kopnena su djelovanja bila bilježena od dijelom okupiranog Gliboke i nedalekog ukrajinskog uporišta Lipci, preko Staricje do centra Vovčanska i njegovog istočnog prigradskog sela Tihe - sve navodno s malo posebnih uspjeha ili pomaka bojišnice koju je navodno posjetio i general Kirilo Budanov, čelnik ukrajinske Vojno-obavještajne uprave.
Prostor na sjeveroistoku Donbasa i nadalje bilježi borbe istočno od ukrajinskog grada Kupjanska na Oskilu, posebice oko Sinkivke - gdje je možda došlo i do određenog ruskog napredovanja tijekom druge polovice ovoga tjedna. Iako nema mnogo vijesti o razvoju situacije dvadesetak kilometara na jugoistok, u prostoru oko okupiranog sela Pišćane Donje - tu ostaje nedvojbena opasnost od ruskog izbijanja do samog toka rijeke Oskil u prostoru nedalekih ukrajinskih sela Gluškivka, Kolisnikivka i posebno Krugljakivka (gdje su agresori tek oko 1,5 km istočno od farmi i škole na rubu naselja) - što su potvrdili i ukrajinski navodi o odbijanju ovećeg ruskog oklopnog napada u četvrtak 26. rujna, kada je na prilazima sela Kolisnikivka i Krugljakivka od pedesetak vozila dronovima bilo uništeno njih 14 i pogođeno još 26.
Slično tome, oko 40 km dalje na jugoistok moglo se zadnjih dana uočiti i jačanje ruskih položaja oko sela Makiivka, koje je skoro pa potpuno okupirano, a tu je agresorima izgleda uspio i prijelaz na zapadnu obalu rijeke Žerebec, koja je duže vremena služila kao prirodni oslonac lokalne ukrajinske obrane u smjeru zapadnije Grekivke (sada pod pojačanim pritiskom). Ipak, nije jasno kakvo je borbeno stanje samo 6 km južnije, oko ukrajinskog naselja Nevske, za koje su Rusi 22. rujna neslužbeno spominjali okupaciju. Ondje se i nadalje bilježe borbe, a pojedine geolokacije video materijala ukazuju možda i na manji opseg ruskog napretka od svega proklamiranog prije gotovo tjedan dana.
Dok je borbeno stanje južno od rijeke Siverski Donjec i nadalje obilježeno učestalim spominjanjem okršaja u blizini pojedinih ukrajinskih uporišta (koja su Rusi većinom već proglašavali osvojenima) - zadnjih se dana spominjalo tek manje pomake bojišnice sjeveroistočno od ukrajinskog grada Časiv Jara (u zapadnom dijelu sela Kalinina) te borbe južno od Bahmuta - na pojedinim kotama unutar načelne trase vodnog kanala "Siverski Donjec - Donbas". Iako je očigledno bilo bitno težih okršaja u gradskom prostoru ukrajinskog uporišta Toreck, oko 20 km južno od okupiranog grada Bahmuta - i o tome zapravo ima malo konkretnih navoda.
Ipak, ondje se može ustanoviti da je i zadnjih dana nastavljeno rusko napredovanje kroz urbani prostor prema centru Torecka, doduše sada u dva smjera - (1) od četvrti "Mikrorajon br. 1" na zapad kroz stambene četvrti sjeverno od prostora tvornice alatnih strojeva "Sensor-Universal" te (2) malo jugozapadnije po trasi ceste T-0516 (Centralnom ulicom pokraj tamošnje Dječje poliklinike). Dok poneki ruski izvori spominju i ulazak agresora u sam centar grada, tome još nema ozbiljnih dokaza. Nejasno je i stanje južno od Torecka, kako po pitanju sela Nelipivka, tako i ukrajinskih naselja Leonidivka te Šćerbinivka (koja su u zaleđu Nelipivke i navodno poprišta sporadičnih sukoba).
I nadalje odolijevaju sjeverni prilazi borbenoj zoni oko ukrajinskog grada Pokrovska - koja se zadnjih dana opet profilirala kao poprište najžešćih sukobljavanja u Ukrajini. Ukrajinska obrana ondje uspijeva držati crtu među selima Oleksandropilj-Kalinove-Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec do sela Novotorecke - iako se baš Novotorecke povremeno nalazilo na oštrici napada. Ipak, glavnina pritiska zadnjih se dana nalazila oko 7 km na jugozapad, na prostoru od okupirane Grodivke do ukrajinskih uporišta Mikolaivka, Krasni Jar i par stotina metara južnijeg sela Kruti Jar. Nakon ruskog napredovanja sjeverno od Mikolaivke 25. rujna, kada su zauzete i tamošnje veće poljske fortifikacije, 26. rujna čulo se i o ulasku agresora u istočni dio ovog naselja i malo južnijeg Krasnog Jara, dok se Kruti Jar izgleda uvelike našao u ruskim rukama (nakon ranije zabilježenih pritisaka s istoka i jugoistoka, iz prostora obližnjeg okupiranog rudnika broj 1/3 "Novogrodovskaja").
Sve ovo otvorilo je opet prolaz agresorima na sjeverozapad - direktno prema oko 2,5 km udaljenom južnom dijelu ukrajinskog Mirnograda, a onda i bliže Pokrovsku, od čijeg su ruba Rusi sada udaljeni oko 8 km. Osim ove borbene situacije oko 2 km sjeverno od trase pruge prema Pokrovsku, u tom kontekstu treba gledati i rusko napredovanje bilježeno zadnjih dana jugozapadno od te iste pruge. Ondje se vidjelo pomake agresora iz okupirane Novogrodivke, prema ukrajinskim uporištima u selima Suhi Jar, Lisivka i Dačenske, od čega su pojedini ruski izvori u petak 27. rujna čak spominjali i okupaciju sela Lisivka.
Slično žestok pritisak bilježilo se i malo južnije, na prilazima ukrajinskom uporištu Selidove, čija obrana još odolijeva usprkos pritisku agresora (koji je u petak 28. rujna službeno objavio okupaciju obližnjeg naselja Marinivka. Situacija oko Selidova mogla bi se dodatno pogoršati narednih dana budući da se 24. i 25. rujna neslužbeno čulo o ruskoj okupaciji grada Ukrainska (jugoistočno od Selidove), da bi to već 26. rujna službeno potvrdilo i rusko Ministarstvo obrane. Iz prostora ovog okupiranog grada brzim ritmom je nastavljen ruski prodor po otvorenim prostorima prema zapadu, sve do trase željezničke pruge Kurahove-Pokrovsk, a onda i prema sjeverozapadu, čime su agresori stigli i do jugozapadnog ruba inače dobro branjenog grada Selidove (gdje je danas odbijen i veći oklopni napad) - jačajući pritisak na to mjesto, do sada prvenstveno ugrožavano s istoka.
Iako se južnije od Selidova, pa u široj borbenoj zoni ukrajinskog grada Kurahovo, nije čulo o bitnijim novim pomacima agresora (osim službene objave okupacije naselja Gostre u srijedu 25. rujna) - treba napomenuti niz borbi južnije od ovog ukrajinskog uporišta, posebno u zoni naselja Kostjantinivka, Katerinivka te zapadno od okupiranog Vodjane (smjer prema naselju Bogojavljenka). Kako izgleda, ovo je sjeverni krak kliješta koja su se krenula postupno zatvarati oko ukrajinske tvrđave Vugledar, koju Rusi zadnjih dana pritišću i s juga te zapada (iz smjera okupirane Prečistivke iz koje su se agresori primakli sada na samo oko kilometar).
Dok se još 26. rujna moglo vidjeti video snimku kojom borci tamošnje 72. ukrajinske mehanizirane brigade demantiraju vijesti o svom povlačenju iz grada - nema sumnje da se mjesto nalazi pod teškim topničkim i zračnim napadima. Ujedno, od 24. rujna započele su i gradske borbe na istočnim rubovima Vugledara, dok nije moguće procijeniti točan opseg ruskog ulaska u relativno kompaktan urbani prostor grada do trenutka pisanja ovoga teksta (u petak 27. rujna neki ruski izvori spominju i do 50 posto okupiranog prostora). Iako je bilo bilježeno ponešto sukoba i širom juga Ukrajine, sve to u svojoj žestini i značenju nije usporedivo s borbama oko Vugledara i posebice Pokrovska, prema kojem Rusi ponovno aktivno nadiru.
Zračni napadi
Dok se u subotu 21. rujna čulo o brojnim eksplozijama po Harkivu i Krivom Rihu - sve je to bio dio vala od 4 balističke rakete "Iskander-M", 5 vođenih raketa Kh-59/69 (sve srušene) i još 16 kamikaza dronova Shaheed-136/131 (11 srušeno, 5 ometeno elektroničkim ratovanjem). Nasuprot tome čulo se o ukrajinskom slanju brojnih bespilotnih letjelica kako na sjever (preko ruskih oblasti Brijansk i Smolensk do regije Tver) gdje se uništilo još jedno vojno skladište južno od Toropecka - dok su valovi ukrajinskih dronova preko Azovskoga mora za cilj imali vojno skladište i aerodrom kod Tihorecka u Krasnodarskom kraju (opet velike eksplozije i požari). Ujedno se bilježilo i napad na ruski vojni aerodrom Šajkovka u ruskoj regiji Kaluga, kojeg koriste strateški bombarderi agresora. Nažalost, kasnije u danu nastavljeni su i napadi vođenim zrakoplovnim bombama na grad te regiju Sumi, kao i opet na Harkiv gdje se bilježilo pogodak u stambene zgrade.
Nedjelja 22. rujna započela je napadima na regiju Hmeljnicki (stambena naselja u gradu), Pavlogradu i gradu Harkiv - kad dio ruskih djelovanja s 2 vođene rakete Kh-59 i 80 kamikaza-dronova (71 srušen, još 6 prizemljeno elektroničkim ratovanjem). U Poltavi i regiji Sumi bili su pogođeni objekti strujne infrastrukture (trafostanice), a na meti napada su se našli i gradovi regije Donjeck u pozadini bojišnice (Mirnograd, Slovjansk i Kramatorsk). Zauzvrat su Ukrajinci svoje dronove slali prema središnjoj Rusiji (oblast Astrahan), te svim pograničnim ruskim regijama. Ponedjeljak 23. rujna započeo je vijestima o ruskom napadu na Zaporižje (stambene četvrti, ali i pogoni poduzeća Motor Sič) - uz zračne napade sa samo 2 vođene rakete Kh-59/69 i 4 kamikaza-drona, koje su sve bile zaustavljene kombinacijom protuzračne i elektroničke obrane. Tijekom dana Rusi su opet gađali Kramatorsk (6 eksplozija), Zaporižje, Mirgorod u regiji Poltava i razne ciljeve u regiji Sumi - a Ukrajinci su svoje bespilotne letjelice pretežito usmjeravali na ruske pogranične regije.
Utorak 24. rujna opet je započeo gađanjem industrijskih ciljeva u gradu Zaporižje, a bilježene su i eksplozije u Poltavi, Harkivu te širom regija Čerkasi i Sumi. Te je noći bila registrirana jedna ruska balistička raketa "Iskander-M", dvije vođene rakete Kh-59/69 i barem 81 kamikaza-dron iz Kurska i s Azovskog mora (navodno 66 srušeno i 13 ometeno elektroničkim ratovanjem) - a dio napada je neuspješno bio usmjeren i prema Kijevu. Vođenim zrakoplovnim bombama gađalo se Kostjantinivku i Harkiv (tri vala napada s ukupno 6 bombi, ukupno 4 mrtvih i 32 ranjenih), te Odesu i Sumi. Srijeda 25. rujna bilježila je nastavak takvih napada - opet po Harkivu, koji je zadnjih dana redovita meta - ali i po Odesi (4 vođene rakete Kh-59/69, sve uspješno srušene), dok se bilježilo i lansiranje 32 kamikaza-drona (28 srušeno i 4 ometene elektroničkim ratovanjem).
Četvrtak 26. rujna opet je započeo eksplozijama u Hmeljnickom (vojni aerodrom Starokostjantiniv) i širom Kijeva (štete na plinskoj infrastrukturi), kao i u Ivano-Frankivsku te Mikolajevu (u oba slučaja oštećena strujna mreža). Osim toga, dronovima je bio napadnut i prostor Odese (opet 4 vođene rakete Kh-59/69, sve oborene), a lansirano je bilo i 78 kamikaza-dronova (66 oboreno, 8 prizemljeno, jedna vraćena u Rusiju). Tijekom dana se čulo o ruskom napadu vođenim zrakoplovnim bombama na vojne ciljeve oko Harkiva, a barem tri puta bila je proglašavana zračna uzbuna za čitavu Ukrajinu (napadi opet na Hmeljnicki, Zaporižje, Harkiv, regiju i grad Sumi).
Zauzvrat se čulo o napadima ukrajinskih bespilotnih letjelica na ruski vojni aerodrom Marinovka kod naselja Oktjabrskij u regiji Volgograd te nedaleko Novošahtinska u regiji Rostov (vjerojatno napad na tamošnja skladišta goriva). Petak 27. rujna otvorile se eksplozije u gradovima Dnipro i Zaporižje, da bi se onda čulo i o napadu na regiju Odesa - konkretno, na luku Izmail na Dunavu. Dok se iz ruskih izvora navodilo kako je u Izmailu u lučkim skladištima uništena pošiljka vojne opreme koja odgovara nedavnim donacijama iz Njemačke (među ostalim samohodno topništvo kalibra 155 mm te protuzračni oklopnjaci Gepard), Ukrajinci su tu prvenstveno spominjali štete na stambenim zgradama i civilne žrtve (barem 3 mrtvih i 11 ozlijeđenih, među njima i djeca).
Bilo je ruskih navoda i o navodnom rumunjskom sudjelovanju i odbijanju ovog napada, iako tome nema konkretnih dokaza. Uz to, govorilo se o lansiranju balističke rakete s Krima (Iskander-M/KN-23), 2 krstareće rakete Kh-22 s bombardera Tu-22M3, te 32 kamikaza-drona (24 srušena, jedna prizemljena i jedna navodno završila u Rumunjskoj) - dok su štete bilježene u Krivom Rihu (policijska stanica kao potencijalno mjesto sastanka vojno-policijske postrojbe), Kostjantinivki (navodno napad raketom Kh-38 i nekoliko vođenih zrakoplovnih bombi, sve u stambene i komercijalne građevine), po Dnipru i Zaporižju, a kasnije i po Odesi.
Subota, 28, rujna, počela je ruskim lansiranjem 2 balističke rakete "Iskander-M", 2 vođene rakete Kh-59/69 (obje srušene) i još 73 kamikaza-drona (od toga njih 69 srušeno), dok se čulo o štetama u krugu bolnice u gradu Sumi. Konačno, posebno treba istaknuti i današnje vijesti iz ukrajinske Vojno-obavještajne uprave o atentatu izvedenom u gradu Kolomna kraj Moskve, gdje se na meti našao pukovnik Aleksej Kolomejcev, donedavni zapovjednik 924. Državnog centra bespilotne avijacije ruskog Ministarstva obrane - zaduženog baš za obuku ruskih specijalista za kamikaza-dronove Shaheed, koji praktički svakodnevno udaraju po ciljevima širom Ukrajine. Navodno je ovaj atentat bio organiziran u suradnji već spomenute ukrajinske Vojno-obavještajne uprave i ruskog pokreta otpora, te je prvi ovakav napad na visokog ruskog časnika u samoj Ruskoj Federaciji.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....