Petak 8. ožujka ujedno je 744. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini – državi gdje se nastavlja prohladno vrijeme s promjenjivom naoblakom i malo padalina. Naravno, budući da takvo vrijeme još uvijek zadržava tlo u relativno suhom i prohodnom stanju, ne čudi da su i kopnena sukobljavanja ovoga tjedna bila izuzetno intenzivna uzduž većine ukrajinske bojišnice.
Nakon gotovo tri tjedna većinskog koncentriranja borbenih djelovanja na prostor oko okupiranog Donjecka (kod Avdiivke sjeverozapadno do Donjecka, i ukrajinski obrambeni potez jugozapadno od tog grada), ovoga se tjedna moglo uočiti i određeno raspršenje ruskog fokusa - na (1) potez od Kupjanska prema Svatove na sjeveru Donbasa – posebice kod Sinkivke, Tabaivke i Stelmahivke; pa (2) zonu zapadno od okupirane Kremine, sjeverno od rijeke Siverski Donjec, na potezu Terni-Jampolivka-Torske; (3) širi prostor Siverska, neposredno južno od Siverskog Donjeca, oko ukrajinskih uporišta Bilogorivka, Spirne, Rozdolivka); kao i (4) zonu jugozapadno te južno od okupiranog Bahmuta, od Ivanivske preko Klišćivke do Andriivke.
Kako izgleda, razlog tome nije samo zamor ruskih snaga na glavnim pravcima borbi, već i pritjecanje ukrajinskih pojačanja koja su na oko 6 km zapadno od rubova okupirane Avdiivke omogućila daljnju stabilizaciju bojišta (linija Berdiči-Orlivka-Tonenke). Ipak, između pola i dvije trećine kopnenih sukobljavanja o kojima izvještava ukrajinska strana dalje se odvijaju baš oko okupiranog Donjecka – bilo zapadno od okupirane Avdiivke ili tridesetak kilometara južnije, na potezu ukrajinskih uporišta Krasnogorivka-Georgiivka-Pobeda-Novomihailivka.
Pri tome, treba napomenuti kako su ukrajinske snage zadnjih dana uspjele zadržati agresore na prostoru svoje druge obrambene linije zapadno od Avdiivke, bez obzira na brojne prigovore kako je ta linija trebala biti bitno bolja ili jača. Berdiči na sjeveru je ondje i dalje većinski u ukrajinskim rukama (kako izgleda, osim krajnjeg jugoistoka), a Orlivka u centru je izgleda podijeljena – dok se čulo o ukrajinskim protunapadima u selu, ruske snage su izgleda uspjele zauzeti dio otvorenih prostora južno od naselja. Iako to nije izbacilo branitelje iz njihovih pozicija uz tamošnja umjetna jezera – ipak takav razvoj situacije predstavlja prijetnju za južni oslonac ukrajinske obrane, selo Tonenke.
Ukrajinski protunapadi
Dok još nije registriran prilazak ruskih agresora selu Toneneke sa sjevera, ipak su tamošnje borbe navodno prilično izjednačene – te je i samo to naselje podijeljeno među stranama. Održavanje ovakvog stanje treba pripisati i navodnom pristizanju 7 ukrajinskih brigada pojačanja, kao i uspostavi još jedne obrambene linije 5 do 10 kilometara dalje na zapad (od Očeretine do Karlivke, oslonjene na rijeku Vovča), gdje se okupilo i ponešto topništva za vatrenu podršku aktualnoj bojišnici na istoku.
Ukrajinski protunapadi bilježe se i jugozapadno od okupiranog Donjecka, praktično u nastavku ukrajinske fronte kod Avdiivke. Ondje i dalje nije jasno stanje oko ukrajinskog uporišta Krasnogorivka – naime, dok ukrajinska strana uopće ne spominje posebna sukobljavanja na ovom bojištu, s ruske strane se ustrajno navode serije napada s južne strane, od okupirane Marinke na sjever. Ta djelovanja, prema neslužbenim navodima s agresorske strane, uspjela su doći u južna prigradska naselja Krasnogorivke i ondje se bilježe manji pomaci, iako se spominje i tamošnju oštru obranu.
Ponešto je jasnije stanje malo južnije, oko Georgiivke, gdje agresori polako napreduju prema zapadu i do sada su stigli otprilike do pola Georgiivke, svojim paralelnim kretanjem uz sjevernu i južnu stranu rijeke Osikovaja, te umjetnih jezera na koja je ona podijeljena u tom kraju. Ipak, zadnjih se dana i tu čulo o ukrajinskim protunapadima sa sjeverozapada – kojima je izgleda cilj s boka odsjeći rusko napredovanje. Doduše, nije jasno koliko su ti napadi bili uspješni, te jesu li zaustavili ili barem usporili agresore u toj borbenoj zoni. Žestoko je zadnjih dana bilo i 5 km južnije, oko sela Pobeda. To malo naselje na cesti O-0532 (pri početku trase od okupirane Marinke prema ukrajinskom Vugledaru) poprište je žestokih borbi i izgleda da je prelazilo iz ruke u ruku. Samo je malo bolje stanje još oko 6 km južnije, oko Novomihailivke.
To je selo izgleda podijeljeno i Rusi drže njegov istok te južne prilaze – dok se tijekom ovoga tjedna čulo i o nastojanju agresora da korištenjem prirodnih usjeka ovom ukrajinskom prostoru dođu u zaleđe s jugoistoka. Konkretan uspjeh ovog pritiska nije još jasan, borbe traju, a nema naznaka ukrajinskom povlačenju dalje na zapad, prema selu Kostjantinivka (koje je smješteno na već spomenutoj lokalnoj cesti O-0532).
Borbe za Robotine
Uz sve ovo, bilježilo se ruske napade i dalje na jug po bojišnici, kako u Donjeckoj oblasti (na potezu ukrajinskih uporišta Vugledar-Prečistivka-Zolota Niva-Staromajorske), tako i u Zaporižju – posebice na fronti južno od Orihiva. Na tom glavnom potezu neuspješne ukrajinske ljetne ofenzive i dalje se bilježe borbe za selo Robotine, koje je izgleda opet odoljelo ruskim napadima s juga – dok su ukrajinske snage na tom prostoru imale određenih manjih gubitaka oko 7 km istočno, na prilazima rukom uporištu Verbove.
Ondje su izgleda agresori napredovali nekoliko stotina metara, smanjujući ljetos teškom mukom izboren ukrajinski džep u ruskim obrambenim linijama. No stanje se nije vratilo na početne položaje tamošnje tzv „Surovikinove linije“, a tek treba očekivati žešće borbe, budući se može čuti da i u toj borbenoj zoni stižu ukrajinska pojačanja koja se koncentriraju oko sela Novodanilivka kod Orihiva. Jednako tako, zadnjih dana nije bilo bitnijih promjena ni oko ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali rijeke Dnjepar, gdje se dnevno bilježi poneki napad agresora, ali bez bitnijih pomaka bojišnice.
Nakon što se u utorak 5. ožujka čulo za uspješan ukrajinski napad besposadnim letjelicama na skladište nafte u Belgorodskoj oblasti (Belgorodnefteprodukt JSC u selu Dolgoe zapadno od grada Gubkin), noć na srijedu 6. ožujka obilježile su vijesti o ruskom lansiranju 42 kamikaza-drona Shaheed-136/131 – kombinirano, s juga (Balaklava i rt Čauda na Krimu, Primorsko-Ahtars u Rusiji) te sa sjevera (oblast Kursk). Od toga je ukrajinska protuzračna obrana navodno srušila 38 tih letjelica, dok su se određene štete bilježile nedaleko Kijeva (požar velikih razmjera) i u gradu Sumi (3 pogotka na prostoru grada, po stambenim zgradama i vrtiću).
Zračni napadi, udar na Odesu
Niz kamikaza-dronova bio je neuspješno usmjeren na prostor Odese (gdje je srušeno njih 18), a od pada ostataka su nastale štete na stambenim prostorima i lokalnom plinovodu. Uz to, Rusi su s 5 raketa sustava S-300 iz okupiranog dijela Donjecke oblasti gađale Pokrovsk, grad oko 34 km u zaleđu aktualne fronte zapadno od Avdiivke) – da bi ondje izazvali štete na nekoliko poduzeća te nizu stambenih zgrada.
Ujedno, tog se dana bilježilo i napade ukrajinskih bespilotnih letjelica na ciljeve u ruskim oblastima Belgorod, Voronjež (2 komada, gdje se bilježilo eksploziju u skladištu nafte na jugoistoku tamošnjeg grada Anna) i Kursk – gdje je na samom sjeveru oblasti, kod grada Železnogorsk, bilo višekratno uspješno pogođeno skladište goriva i maziva Mihajlovskog rudarsko-prerađivačkog kombinata, poduzeća koje čelikom opskrbljuje ruske proizvođače oklopne tehnike.
Tu se radilo o specijalnoj operaciji Glavne uprave za obavještajne poslove Ministarstva obrane Ukrajine. Nije jasno je li se o sličnoj operaciji radilo i u slučaju eksplozije te požara u Šagonarskoj termoelektrani (oblast Tuva) – gdje se čulo o 21 ozlijeđenoj osobi, te nestanku grijanja u obližnjem gradu, radi čega su lokalne vlasti ondje proglasile izvanredno stanje.
Tijekom popodneva te srijede 6. ožujka u Odesi su se našli ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i grčki premijer Kyriakos Mitsotakis. Dok je prije nekoliko dana u tom kraju njemačka ministrica vanjskih poslova jedva izbjegla ruski napad bespilotnim letjelicama – grčki je gost zamalo imao bitno manje sreće. Domaćin je s gostom bio na prostorima luke Odesa kada je nedaleko došlo do eksplozije ruskog projektila – koji je, prema ruskim vojnim izvorima, gađao tamošnje hangare u kojima su navodno u tijeku bile pripreme ukrajinskih pomorskih dronova za skoro korištenje.
Bio je to tek mali dio od preko 880 dronova kojima je od srpnja prošle godine Ruska Federacija gađala prostor Odese (uz više od 170 raznih raketa), dok su tek krajem lanjskog prosinca agresori odustali i od daljinskog miniranja prilaznih ruta tamošnjim ukrajinskim lukama. Ipak, baš kako su ozlijede izbjegli Zelenski i Mitsotakis, tako je i sama Ukrajina usprkos ruskoj premoći na Crnome moru uspjela tijekom rata morskim putem izvesti oko 30 milijuna tona raznih roba. Od toga se iz ukrajinskih dunavskih luka ove godine izvezlo 3,7 milijuna tona roba (2,5 milijuna prehrambenih proizvoda), dok je u veljači ove godine promet iz luka tzv. „Velike Odese“ iznosio rekordnih 8 milijuna tona roba (od toga 5,2 milijuna poljoprivrednih proizvoda).
Ukrajinski napadi u Rusiji
Ipak, zanimljivo je uočiti kako se tog dana iz ruskih službenih izvora moglo čuti kako nije bilo nikakvog napada na Zelenskog i njegovog grčkog gosta – dok je Ministarstvo vanjskih poslova Rusije ostalo zatečeno grčkim izjavama nakon napada, tumačeći ih tek općenitim neprijateljstvom „nacističke Europe“ prema Rusiji.
Tijekom ostatka dana bilježilo se rušenje oko 116 ukrajinskih bespilotnih letjelica dužeg dometa samo iznad okupiranih dijelova Donjecke oblasti – Rusi su iz zraka napadali Krivi Rih i Hmeljnicki (oštećen „infrastrukturni objekt“), dok su vođene zrakoplovne bombe padale po selima u zaleđu ukrajinskih gradova Toreck i New York – iz kojih se zadnjih dana pokušavalo napadati ruske položaje kod okupirane Gorlivke.
Četvrtak 7. ožujka započeo je novim napadima ukrajinskih bespilotnih letjelica na Kursk, Belgorod i Brijansk (6 letjelica), te Lenjigradsku i Tulsku oblast (po dvije letjelice) – da bi Rusi zauzvrat raketirali ukrajinska uporišta u pozadini obrambenih linija zapadno od Avdiivke, a kamikaza-dronovima onda napali i poligon ukrajinske Državne službe za hitne situacije (DSNS) u Malinovki kod Harkiva (požar bez žrtava i velike materijalne štete). Po još jedanput tijekom zadnjih dana raketiran je i prostor grada Sumi na sjeveroistoku Ukrajine, tek sa štetama na tamošnjoj civilnoj infrastrukturi, kao i Kostjantinivka gdje je vođena zrakoplovna bomba KAB-500 pogodila gradski prostor.
Zauzvrat, tijekom popodneva se čulo o jutrošnjem napadu dronova „neidentificiranog porijekla“ na pogone koncerna Severstal kod grada Čerepovec u ruskoj oblasti Vologda (oko 370 km sjeverno od Moskve). Konačno, petak 8. ožujka započeo je ruskim raketnim udarom na Čugujev u Harkivskoj oblasti, gdje su od udara jedne rakete sustava S-300 stradali stambeni objekti, trgovine i hotel.
No, to je bio tek uvod u lansiranje 37 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s okupiranog Krima kod Balaklave (33 srušena) te dvije rakete Kh-59. Kako se saznaje, bilježene su štete oko Odese („infrastrukturni objekt“) te manji požari. S druge strane, popodne se čulo o ruskom rušenju jedne bespilotne letjelice iznad Belgoroda u Rusiji, te njih još 11 iznad regije Volgograd, doduše bez vijesti o njihovim ciljevima ili ishodu kompletnog napada.
Vojna pomoć saveznika
Francuska promišlja načine na koje bi poduzeće Thales (koje je dugo i opsežno surađivalo s vojnim snagama Rusije) sada moglo bitnije pomoći i ukrajinskoj strani – izgleda da će tu izbor pasti na radare GM200, koje bi se prema ugovoru iz veljače 2023. trebalo masovnije proizvoditi za vlasti u Kijevu.
Jednako se otegnula i bugarska isporuka oklopnjaka BTR-60, kojih je od obećanih 110 komada put Ukrajine teškom mukom ovoga tjedna krenulo prvih 6. Uz to, kad je jednom probijen led – neslužbeno se spominje kako bi istim putem mogle iz Bugarske ići i samohodne haubice 2S1 „Gvozdika“ iz tamošnjih „dubokih skladišta“, a možda i vozila BRDM-2, koja su također u jako lošem stanju pa bi tražila dodatne radove prije ikakvog upućivanja na ukrajinska bojišta.
Nakon što je češki predsjednik Petr Pavel 17. veljače objavio kako se na svjetskim tržištima uspjelo „pronaći“ oko 800.000 topničkih granata za Ukrajinu (navodno 500.000 kalibra 155mm i 300.000 kalibra 122 mm) – nastala je višetjedna utrka da se prikupe stotine milijuna eura nužnih za kupovinu ovog naoružanja. Nakon što su se 6. ožujka ovoj inicijativi konačno pridružile i Njemačka te Litva, čulo se da je skupljanje novaca pri kraju.
Sredstva su konačno bila prikupljena u četvrtak 7. ožujka, nakon što su i Norvežani na hrpu dodali svojih oko 1,6 milijardi NOK (oko 153,35 milijuna USD). Time je ukupno 18 europskih država prikupilo između 1,5 i 2 milijarde eura, dok bi time kupljeno streljivo u Ukrajini trebalo osvanuti „u narednim tjednima“.
Imajući u vidu koliko je tamošnje branitelje zadnjih mjeseci u borbama koštala neprekidna štednja topničkog streljiva – ova će novost itekako pomoći zaustavljanju ruskih napredovanja, a možda s preostalim isporukama obećanim iz EU-okvira omogućiti i određene ukrajinske protuudare širom kritičnih točaka bojišnice.
Za to vrijeme, dobra ilustracija teškog stanja na ukrajinskoj strani bila je i inicijativa predsjednika Bidena u Sjedinjenim Državama da mimo Kongresa pokuša prikupiti oko 200 milijuna USD, pretežito u fondovima Pentagona – ne bi li se tim novcima interventno poslalo pošiljke kritično potrebnog naoružanja, streljiva i druge opreme. Doduše, dok se o tome tek promišlja, češko streljivo je već na putu.
Scholz nepokolebljiv u vezi Taurusa
Dok se pitanje granata tek polako rješava, iz Njemačke se čuje da tamošnja oporba (CDU/CSU) opet namjerava na dnevni red parlamenta staviti rezoluciju o opskrbi Ukrajine dalekometnim krstarećim raketama KEPD 350 Taurus – što je već jednom bilo odbijeno, čisto mimo činjenice da je njemački kancelar Scholz izgleda i dalje nepokolebljivo protiv slanja ovog oružja u Kijev.
Bitno više dobre volje pokazuje Litva, koja će u Ukrajinu slati i dio svojih „ispod čekića“ kupljenih vojnih kamiona Renault D (kao dio „Koalicije za razminiranje“ koju predvodi), dok će Velika Britanija i Kanada navodno ojačati svoje doprinose „Koaliciji bespilotnih letjelica“ za Ukrajinu.
Iz Londona se tu spominje dodatnih 325 milijuna funti (oko 416 milijuna USD) za dostizanje nabave oko 10.000 bespilotnih letjelica, većinom FPV, za Ukrajinu. Istim poslom će Kanada na dosadašnjih oko 100 specijaliziranih kamera za dronove (L3 Wescam) sada dodati i oko 800 bespilotnih letjelica Teledyne FLIR. No dok EU i NATO saveznice pomažu koliko mogu, čak se i iz neutralne Švicarske 7. ožujka čulo o parlamentarnoj inicijativi da se podrži prijenos zamrznute ruske imovine u Ukrajinu. Dok je u Švicarskoj blokirano oko 8 milijardi USD ruskih novaca i imovine, ovakvu je inicijativu tamošnji Donji dom usvojio još lani, da bi ona sada prošla i Gornji dom uskom većinom (21 „ZA“ i 19 „PROTIV“).
Napomenimo kako je pitanje širom svijeta zamrznutih ruskih sredstava posebno neugodan tema zadnjih tjedana – gdje SAD nastoje postići slanje svih takvih novaca u Ukrajinu, dok se niz EU zemalja tome protivi iz pravnih razloga, polagano se približavajući dogovoru o slanju u Kijev tek prihoda koje u bankama ostvaruje takva zamrznuta ruska imovina, dok bi glavnice čekale neka bolja vremena.
Mađarska i Slovačka između EU i Rusije
Ove će godine na dnevni red nedvojbeno doći i pitanje preostale opskrbe Europe ruskim plinom – bilo preko postojećih plinovoda preko Ukrajine, ili putem LNG terminala širom Europe. Ukrajina najavljuje kako krajem godine, kada isteknu postojeći ugovori s Gazpromom, ne misli ići na njihovu obnovu (što bi značilo i obustavu ikakvog budućeg transporta) – čemu su se do sada tome žestoko protivile Mađarska i Slovačka. Iako se i dalje iz ruskih izvora spominje ove dvije države kao glavne „plinske žrtve“ anti-ruskih birokrata u Bruxellesu – 2. ožujka se iz Mađarske čulo kako njima taj tranzit zapravo i neće biti potreban. Iako nije jasno je li ta tema u nedjelju 3. ožujka bila na rasporedu susreta slovačkog ministra vanjskih poslova Juraja Blanara i ruskog kolege Sergeja Lavrova u Turskoj, možda će se ipak slovačko umiljavanje Rusima pokazati praktično potrebnim.
Naime, Slovačka trenutno u EU-okviru muku muči i s talijanskom odlukom da se iz te države povuče protuzračni sustav SAMP/T, koji je za Bratislavu bio iznajmljen na godinu dana, ali sada Talijani tvrde kako je „potreban negdje drugdje“ – te će slovački strateški objekti ostati nezaštićeni, budući je prošla pro-ukrajinska vlast put Kijeva poslala stare sustave S-300, da bi sadašnja pro-ruska vlast na to pokvarila odnose sa saveznicima koji su zemlju nastavili štititi po tom činu pomoći susjedima ugroženima ruskom agresijom.
Dok se 7. ožujka konačno uspjelo ispuniti sve uvjete za pravno valjani ulazak Švedske u NATO savez, s Mađarskom koja je do zadnjega otezala s odlukom i cjenkanjem ucjenjivala Švede – slična je situacija izgleda sada na pomolu i po pitanju osobe novog Glavnog tajnika NATO saveza. Naime, Jens Stoltenberg, koji tu dužnost obavlja od 1. listopada 2014. godine, u srpnju 2023. dobio je svoje četvrto po redu produženje mandata, do 1. listopada ove godine kada bi izgleda konačno trebao dobiti nasljednika.
No, iako je snažnu podršku SAD, Njemačke i Velike Britanije već prikupio još uvijek aktualni nizozemski premijer Mark Rutte – iz Mađarske se za njega čuje da „svakako ne možemo podržati izbor osobe na mjestu glavnog tajnika koja je ranije htjela baciti Mađarsku na koljena” po pitanju poštivanja ljudskih prava i EU-tekovina. Kako i tu Mađarska ima pravo veta – tek će trebati vidjeti potencijalnu političku akrobatiku potrebnu za rješavanje ove blokade. O tome, kao i svim ostalim temama autokratskog vladanja i gašenja demokracije, mađarski premijer Viktor Orban moći će razgovarati s Donaldom Trumpom, bivšim predsjednikom SAD i kandidatom republikanske stranke na predstojećim izborima – kada mu danas dođe u posjet, u njegov privatni klub Mar-a-Lago u Floridi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....