Američki ministar obrane Lloyd Austin, koji je posjetio Kijev 21. listopada, rekao je da nakon 970 dana rata ruski čelnik Vladimir Putin "nije ispunio niti jedan strateški cilj" te je ponudio uvjeravanja kako "Moskva nikad neće prevladati u Ukrajini". Privatno, međutim, njegovi kolege u Pentagonu, zapadni dužnosnici i mnogi ukrajinski zapovjednici, sve su više zabrinuti zbog smjera u kojem rat ide i sposobnosti Ukrajine da zadrži rusko napredovanje u idućih šest mjeseci.
Ukrajinske snage zasad su uspjele zadržati Pokrovsk, ključno logističko i prometno središte ukrajinskih snaga u istočnoj regiji Donbas - koju čine Doneck i Luhansk - što je svakako neugodno za Putina, ali drugdje duž linije bojišnice ruske snage probijaju put kroz ukrajinsku obranu. U Kupjansku na sjeveru zemlje, njihove postrojbe su presjekle ukrajinske formacije na dva dijela kod rijeke Oskil. U Časiv Jaru na istoku prešli su glavni kanal Siverski Donec, nakon šest mjeseci nastojanja. Dalje prema jugu, ruske su snage zauzele uzvisinu u i oko Vuhledara i kreću se prema Kurahovu iz dva smjera. U ruskoj regiji Kursk, Ukrajinci su izgubili oko pola teritorija koji su zauzeli u iznenadnoj ofenzivi u kolovozu.
No, pravi problem nije toliko gubitak teritorija, koji je ograničen i koji je Rusiju koštao golemih ljudskih gubitaka - 600.000 mrtvih i ranjenih od početka rata prema američkim procjenama, te 57.000 mrtvih samo ove godine do listopada, prema ukrajinskim obavještajnim podacima. Pravi problem je, kako ističe u svojoj analizi The Economist, stalna erozija u veličini i kvaliteti ukrajinskih snaga.
Ukrajinske postrojbe imaju premalo snage, prenapregnute su i rastegnute te iscrpljene teškim gubicima. Unatoč novom zakonu o mobilizaciji koji je stupio na snagu u svibnju, vojska se - osim nekolicine brigada - borila s regrutiranjem dovoljnog broja zamjena, a mladi ljudi oklijevaju se prijaviti za dužnost koja je u najboljem slučaju nejasne duljine trajanja, a u najgorem slučaju misija u jednom smjeru bez povratka. Zapadni partneri privatno nagovaraju ukrajinske čelnike da snize dobnu granicu za mobilizaciju s 25 godina kako bi povećali potencijalnu bazu regruta. No, politička osjetljivost tog pitanja i strahovi zbog već alarmantne demografske krize stoje na putu bilo kakvih promjena.
Razlozi pada ukrajinske moći
U svom nedavnom osvrtu Jack Watling, iz londonskog sigurnosnog i obrambenog think tanka Royal United Services Institut (RUSI), identificirao je nekoliko razloga za opadanje vojne snage i gubitaka Ukrajine. Jedan je manjak resursa protuzračne obrane, što ruskim izviđačkim bespilotnim letjelicama omogućuje uspostavljanje onoga što on naziva "kontinuiranim i zgusnutim nadzorom". Zahvaljujući tome Rusi mogu usmjeravati udare balističkim projektilima i bespilotnim letjelicama na ukrajinsko topništvo u pozadini i izbacivati navođene bombe na isturene ukrajinske snage, omogućujući Rusiji da sporo, ali postojano napreduje s malim jedinicama, često koristeći motocikle jer je tenkove prelako uočiti.
Ukrajinske ograničene zalihe granata - Rusija trenutačno ima prednost dva naspram jedan u granatiranju, prema Ivanu Havriljuku, zamjeniku ukrajinskog ministra obrane - kao i zalihe tenkova i oklopnih vozila, također su značajan dio problema. Što je manje vatrene moći i oklopa na raspolaganju, veće je oslanjanje na pješaštvo, a time su veći i gubici.
Ipak, ni Rusija nije bez svojih ozbiljnih problema. Iduće godine Kremlj će potrošiti trećinu državnog proračuna na obranu, gušeći pritom civilno gospodarstvo. Inflacija je možda čak i dvostruko veća od službene godišnje stope od više od 8 posto. Iduće godine obične ruske obitelji po prvi će put početi osjećati ekonomske posljedice rata, rekao je jedan dužnosnik europske obavještajne službe, dodajući da postoje rani znakovi umora od rata među onima koji su usko vezani uz sukob, poput majki boraca i drugih članova njihovih obitelji.
Na bojnom polju, Rusija se još uvijek oslanja na grubu, krvavu taktiku koja rezultira golemim gubicima. Odluka o angažiranju tisuća sjevernokorejskih vojnika, za koje se pretpostavlja da će biti raspoređeni u Kursku, ukazuje na to da su i ruske jedinice opterećene. Ruski glavni stožer i ministarstvo obrane izvršili su jak pritisak na Kremlj da mobilizira više ljudi, tvrdi europski obavještajni dužnosnik. "Rusija sada nema dovoljno snaga za masovno okupljanje snaga", rekao je visoki dužnosnik NATO-a, kako prenosi The Economist. "Ako su i postigli napredak, nisu ga mogli iskoristiti", dodao je.
‘Sve manje razmišljamo o pobjedi, a sve više o preživljavanju‘
Trenutačno je kratkoročno mali rizik da ruske snage krenu zapadno prema Dnjipru ili Odesi. No, kriza u ruskoj ratnoj ekonomiji vjerojatno će se odvijati kroz duže razdoblje. Ruska obrambena industrija dijelom ovisi o obnovi zaliha iz sovjetske ere, koje su sve manje u ključnim područjima kao što su oklopna vozila, ali bez obzira na to, ona još uvijek daleko nadmašuje zapadne proizvodne linije. Europska unija tvrdi da proizvodi više od milijun granata godišnje, no Rusija ih proizvodi triput više, a dodatno je pojačana opskrbom iz Sjeverne Koreje i Irana. "Jednostavno ne znam možemo li dovoljno proizvesti, poslati dovoljno", kaže izvor upoznat s protokom američke pomoći, iako je nedavno obećanje o izdvajanju 800 milijuna dolara za jačanje ukrajinske vlastite proizvodnje dronova itekako dobrodošlo. "Nemamo im više što dati bez ozbiljnog rizika na drugim mjestima."
Što se tiče ljudstva, Rusija također stoji solidno. Njezina vojska regrutira oko 30.000 ljudi mjesečno, kaže dužnosnik NATO-a. To je manje od vladinih ciljeva, ali je još uvijek dovoljno da pokrije čak i goleme gubitke posljednjih mjeseci.
Ipak, ni Rusija se ne može boriti zauvijek, no američki, europski i ukrajinski dužnosnici zabrinuti su da će se Ukrajina slomiti prva. "Čini se da se Moskva kladi na to da može postići svoje ciljeve u Donbasu iduće godine i nametnuti dovoljno visoku stopu žrtava i materijalne degradacije ukrajinskoj vojsci da ona više neće biti u stanju spriječiti daljnje napredovanje", navodi Watling. To bi, upozorava on, Moskvi dalo prednost u svim pregovorima koji slijede.
Sumorno raspoloženje vidljivo je i u promjeni američkog narativa. Visoki dužnosnici poput ministra Austina i dalje su samouvjereni, tvrdeći da će Ukrajina pobijediti. No, oni koji su uključeni u planiranja u Pentagonu kažu da su, u praksi, ambicije s početka 2023. godine - ukrajinska sila koja bi mogla vratiti svoj teritorij ili šokirati Rusiju tijekom pregovora putem dobro osmišljenog udara oklopnim snagama - ustupile mjesto užem fokusu na sprječavanje poraza. "U ovom trenutku sve više razmišljamo o tome kako Ukrajina može preživjeti", zaključio je za Economist jedan od planera u Pentagonu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....